Otkrivene najstarije figuralne tetovaže na svijetu na mumijama starim 5000 godina VIDEO

Britanski arheolog Sir Ernest u potrazi za mumijama

Na prelazu iz 19. u 20. vijek na tlu Egipta intenzivno su se vršila arheološka iskopavanja. U to vrijeme jedan od istraživača bio je čuveni britanski arheolog Sir Ernest Alfred Tompson Volis Badž koji je predvodio kampanje u ime Britanskog muzeja. U svojoj knjizi Badž piše kako mu je ogromna želja bila da pronađe očuvano tijelo "Egipćanina" iz predinastičkog perioda.

Pod terminom-predinastički podrazumijevalo se tijelo starije od čak 5 milenijuma. Iako je uveliko istraživao predinastičke grobove, on se žailo kako su gotovo svi pokojnici bili u lošem stanju očuvanosti.

Međutim ovaj domišljati arheolog je poput svojih kolega (kako njegovih savremenika, tako i današnjih arheologa) održavao komunikaciju sa lokalnim stanovništvom. Kada se naučnik nađe na tuđoj teritoriji u potrazi za bilo kakvim znanjem sasvim je poželjno upoznati se sa ljudima koji tu oduvijek žive. Oni će često i vrlo rado, mada nekada pod uslovom novčane nadoknade, biti od neprocjenjive koristi. Badž je trgovao sa lokalnim stanovništvom koje je posredstvom svog rada ili planskog divljeg kopanja dolazilo da mnogih artefakata koji su kasnije prodavani istraživačima.

U trenutku kada je Badž gubio nadu da će doći do otkrića očuvanog tijela jedan Egipćanin ga je obavijestio kako je sa svojim prijateljima pronašao grobove sa interesantnom keramikom, kremenim alatkama i najvažnije, dobro-očuvanim mumijama. Ubrzo potom je došao na lokaciju i uvjerio se da su mumije u odličnom stanju. Počeo je sa iskopavanjem i na svjetlo dana iznio je ukupno 6 mumija.

Pogrebna praksa prirodno mumificiranih ljudi

Specifični uslovi sahrane u širem kontekstu suve egipatske klime doveli su do prirodne mumifikacije ovih ljudi. Naime grobovi su bili plitko ukopani u pijesku. Tijela su najčešće polagana gola u zgrčenom položaju sa jednostavnim grobnim prilozima. Praktikovalo se i umotavanje pokojnika raznoraznim asurama. Topao pijesak izvlačio je vodu iz njihovih tijela odmah po pohranjivanju. Kasnije bi se ona osušila i izdržala test vremena sve do naših dana.

Interesantna je činjenica da su vjerovatno Egipćani bili svjesni da sahranjivanjem na ovaj način dolazi do očuvanja tijela. Vrlo je moguće da je to znanje igralo veoma važnu ulogu u formiranju njihove percepcije zagrobnog života i ophođenja prema tijelu nakon smrti u periodima koji su nadolazili.

Tetovaže na mumijama iz Gebelejna

Sa druge strane mi se takođe možemo zahvaliti prirodi Egipta zato što su uz sačuvanu kožu došle i sačuvane tetovaže. Tetovaže su konstatovane na dve individue, ženi i muškarcu. U pitanju je relativno novo otkriće pomoću infracrvenog snimanja. Pribjeglo se i radiokarbonskom datovanju mumija i dobijeni datum odgovara drugoj polovini 4. milenijuma.

Tetovirani muškarac iz Gebelejna u gornjem predjelu svoje desne ruke ima 2 figure koje su interpretirane kao divlji bik (Bos primigenius) i berberska ovca (Ammotragus iervia). Uprkos tome što su ovo trenutno samo pretpostavke i postoje alternativne interpretacije ovih životinja, ono što je fascinantno je sama činjenica da su ovi ljudi praktikovali figuralno i po svemu sudeći prilično sofisticirano tetoviranje u toliko dubokoj prošlosti.

Na desnoj ruci ženske mumije konstatovano je više tetovaža. U predjelu ramena nalaze se 4 oznake u obliku latiničnog slova "S" u kontinuitetu, a niže jedna poprilično jednostavna linija koja se pri kraju krivi pod uglom od 90 stepeni. Analize su pokazale da je kao pigment najvjerovatnije korišćena čađ možda u kombinaciji sa drugim materijalima.

Neminovno je zapitati se zašto su žitelji predinastičkog Egipta odlučili da se tetoviraju? Ovdje postoji mnogo više kulturnih implikacija za razliku od drugih praistorijskih mumija čije su tetovaže vjerovatno od apotropejskog ili medicinskog značaja, ali i od društvenog značaja. Međutim, na osnovu radikarbonskog datovanja, znamo da su tetovaže iz Gebelejna približne starosti kao tetovaže na Eciju (3370-3100 g. p.n.e.) i stoga se mogu smatrati među najstarije očuvanim figuralnim tetovažama na svijetu.

Treba imati u vidu sam dizajn tetovaža koji se potencijalno može dovesti u korelaciju sa predinastičkom percepcijom religije i duhovnosti. Drugi razlog je taj što su u Egiptu pronalažene figurine i keramika iz predinastičkog perioda sa dizajnom koji odgovara tetovažama na obe mumije.

Interpretacija tetovaža

Vezano konkretno za slučaj tetovirane žene pronađena je oslikana posuda ukrašena sa 4 znaka "S" i figurom koja u ruci drži objekat sličan onoj liniji sa zakrivljenim vrhom na njenoj desnoj ruci. Ovi simboli gotovo sigurno igraju određenu ulogu u predinastičkom društvu. U suprotnom zašto bismo ih nalazili u isto vrijeme i na artefaktima i na koži u vidu tetovaže? Pronađene su i predinastičke figurine ukrašene motivima rogatih životinja sličnim tetovažama mumificiranog muškarca.

Tetovirani muškarac preminuo je veoma mlad najvjerovatnije od posljedica uboda u leđa. Do ovog zaključka naučnici su došli 2012. godine i povodom toga fizički antropolog dr Denijel Antonin kaže sledeće: "Postoji rana na površini njegove kože koju su ljudi mogli da vide prethodnih 100 godina, ali samo putem uvida u unutrašnjost njegovog tijela vidjeli smo da je lopatica oštećena kao i rebro ispod nje. Sve ovo implicira na nasilnu smrt." Fragmenti oštećenih kostiju vjerovatno su oštetili unutrašnje organe što je dovelo da smrti ovog mladića. Imao je svega oko 19 godina u trenutku smrti što nas navodi da pomislimo kakve bi sve tetovaže mogao da ima u slučaju da je poživio duže.

Buduća istraživanja će proširiti ova oskudna znanja o tetoviranju u predinatičkom periodu i pomoći da se bolje upoznamo sa njihovom fascinantnom kulturom iz koje je začet svima dobro poznat grandiozni dinastički Egipat.

Izvor: Sve o arheologiji/Peđa Perić

Pratite nas na našoj Facebook i Instagram stranici i Twitter nalogu.