Osnivanje banjalučke Gimnazije
Viševjekovna turska vladavina načinila je od Banjaluke zaostalu i učmalu bosansku kasabu, nastanjenu krajem XIX vijeka sa desetak hiljada stanovnika. Tek će dolazak Austrougarske donijeti u Banjaluku duh Evrope u svim sferama života.
Nova vlast je značila veću pravnu sigurnost, ekonomski prosperitet i nemali kulturni napredak. Banjaluka prestaje da bude kasaba, te počinje da poprima oblik modernog evropskog grada.
Velika realka
Evropeizacija se primjećivala na svakom koraku, preko zanata i industrije do osnivanja modernih kulturno-prosvjetnih društava i institucija. Jedna od takvih institucija jeste Velika realka, ustanovljena 4. oktobra 1895. godine, sa zadatkom da "priprema učenike za šumarske, za poljodjelske, za kemičke i druge visoke škole".
Nastava je održavana u zgradi bivše ruždije (turska vjerska srednja škola), dok se 1. marta 1898. Realka uselila u novo dvospratno zdanje. Nova zgrada Gimnazije, "Bastilja", postaje ponos i znamenje grada na Vrbasu.
Velika realka je u početku bila predviđena za mušku omladinu, a djevojke je počinju pohađati tek 1912. godine. Osmorazredna nastava se počela odvijati kroz 15 predmeta, prema austrijskom nastavnom planu i programu.
Prve generacije
Prvih 12 učenika položilo je maturski ispit 1903. godine. Prve generacije izučavale su najviše matematiku, crtanje i geometriju, a postepenim prerastanjem Velike realke u Realnu gimnaziju, počev od 1912. akcenat se prebacuje na jezike, a uvodi se i šesnaesti predmet - latinski jezik.
Ocjene su bile od jedan do četiri, ali sa obrnutim značenjem nego danas - jedan je najbolja, a četiri nedovoljna. Pohađanje gimnazije vuklo je za sobom stroga pravila - učenici su morali nositi đačke kape sa brojem razreda, ograničeno im je bilo kretanje.
Do 1914. u Gimnaziji su osnovani pjevački zbor, tamburaški i gudački orkestar, te mnoga đačka društva, uključujući i tajne ilegalne političke organizacije.
Promjene
Aneksija i balkanski ratovi ustalasali su omladinske i intelektualne krugove, te samim tim i bečku vlast, što će rezultirati srpskom diskriminacijom. Sve će to rezultirati Banjalučkim veleizdajničkim procesom 1915. i 1916. godine. Od 1918. počinje novo poglavlje u razvoju banjalučke Gimnazije. Međutim, zbog velikih razaranja i školski život je tekao znatno sporije i teže.
Stvaranjem Kraljevine Srba, Hrvata i Slovenaca 1918. godine, banjalučka Gimnazija se našla u bitno drugačijim uslovima. Ratna razaranja, stradanja, nemaština, unifikacija nastavnih planova i programa, nedostatak profesora i "sijaset" drugih okolnosti stavile su školu pred niz problema i iskušenja.
Promjene su bile krupne i učestale. Odmah po oslobođenju vraćena je upotreba ćirilice, a već od prve poratne školske godine i učenicama je dozvoljeno da budu redovni đaci. Od 1920, poslije trećeg razreda, sprovođena je "bifurkacija" na dva smjera: gimnazijsko-humanistički (učio se i grčki jezik) i realno-gimnazijski. Tri godine kasnije uvedena je i tzv. mala matura, koja se kao selektivni ispit polagala poslije četvrtog razreda. Od 1925. primjenjuje se i nov način ocjenjivanja. Od 1927. uvedene su i đačke knjižice koje su služile kao legitimacije i van škole. Iako je pomenuti Zakon iz 1929. napokon regulisao rad u jugoslovenskim srednjim školama i verifikovao mnoge promjene, i narednih godina, sve do Drugog svjetskog rata, dešavaće se stalne inovacije i izmjene. Tako je 1935. uveden prijemni ispit i to iz srpskog ili hrvatskog jezika i matematike. Iste godine osnovana je i Niža ženska gimnazija, koja će 1939. prerasti u Punu žensku gimnaziju. Shodno dešavanjima u Evropi i promjenama u jugoslovenskoj spoljnoj politici, od 1937. gimnazijalci dobijaju mogućnost da, umjesto njemačkog, uče engleski, a od 1939. i italijanski jezik. U međuvremenu, doći će i do osjetnog porasta broja učenika. Tako će školske 1933/34. godine broj učenika biti 836.
Drugi svjetski rat
Drugi svjetski rat donio je još veća stradanja od prethodnog. BiH je ušla u sastav NDH, čija je prestonica po nekim planovima trebalo da postane baš Banjaluka. Ustaška klero-fašistička vlast naložila je svim profesorima, pa i onim u banjalučkoj Gimnaziji, da polože zakletvu poglavniku Anti Paveliću. Genocidna antisrpska politika natjerala je neke gimnazijske profesore na bijeg u Srbiju, a mnogi bivši i tadašnji učenici i neki profesori će učionice i kredu zamijeniti šumom i puškama.
Početkom prve ratne školske godine u zgradu Gimnazije su uselile Učiteljska škola i Trgovačka akademija. Tako su se u istom zdanju obreli ratom prorijeđeni profesori i đaci četiri banjalučke škole. Ali, ne zadugo, jer će već krajem 1942. Nijemci zgradu Realke pretvoriti u kasarnu i skladište, a gimnazijalci će nastavu pohađati u mektebu (muslimanska osnovna škola) i Vatrogasnom domu, a gimnazijalke u prostorijama medrese (muslimanska srednja škola).
U jesen 1944, zbog daljeg osipanja broja učenika i profesora, Muška i Ženska gimnazija su ponovo objedinjene u jedinstvenu Gimnaziju. Septembra 1944. saveznički avioni su, gađajući ustaško uporište u Kastelu, pogodili "Bastilju" i uništili krov i kabinet fizike. U takvom stanju Gimnazija će dočekati oslobođenje Banjaluke 22. aprila 1945. godine.
Goran Đuran, Autor je arhivista-istraživač u Arhivu RS
Pratite nas na našoj Facebook i Instagram stranici i Twitter nalogu.
