Oslobodilački pokret u Banjaluci (3): Crvena pomoć
Vinko Rudić, kodnog imena "Alkar", najsposobniji ustaški obavještajac u Banjaluci, dostavio je Zapovjedništvu Ustaške vojnice u Zagrebu Izvješće o komunističkoj organizaciji u Banjaluci do 10. aprila 1941. i poslije. On u izvještaju piše:
"Dolaskom u Banjaluku, UNS-a je počela hapsiti vodeće (još ostale komuniste), ali ukinućem njenim, opet su komunisti pojačali djelatnost. Nakon likvidiranja UNS-e, upravitelj ŽRO Dražić nije poklonio nikakovu pažnju akcijama komunista.
Veliki broj komunističkih simpatizera nisu znali šta da počnu. Skupljala se "crvena pomoć", slalo se i razne predmete za partizane itd. ali prave organizacije nije bilo. Pokušavali su neki odvažniji iz njihovih redova, npr. Kemal Đuzel Mandžuka, Milutin Milašinović Mića, Zijad Hodžić i prof. Žic, da uzpostave na čvršće temelje komunističku organizaciju, ali to nije bilo dugotrajno pošto su uzpostavom Zaštitnog redarstva u svibnju 1942. bili likvidirani.
Ponovnom uzpostavom Zaštitnog redarstva posvećena je veća pažnja komunistima, te je iz njihovih redova veliki broj uhićen a ostali stavljeni pod pasku. Računalo se da je za izviestno vrieme otklonjena opasnost, ali su skorih dana komunisti pojačali djelatnost. Svakodnevno nestajale su pojedine sumnjive osobe, opet se slao u šumu razni materijal, vlasti su glavu razbijale tko to šalje tolike ljude u šumu, skuplja "crvenu pomoć" itd. Svakako je morao biti neki komitet formiran ili slično. To se naslućivalo, ali nitko nije znao tko ga vodi. Tek uzpostavom Obavieštajnog odjela UNS-e u lipnju 1942. razkrinkan je poslije 4-5 mjeseci i taj komunistički komitet.
Od viđenijih komunista, kroz cielo vrieme od kada je djelovalo Zaštitno redarstvo i Obavieštajni odjel UNS-e, odbjegli su u šumu slijedeći komunisti:
U prosincu 1942. te siječnju i veljači 1943. odbjegli su Zvonimir Dragomanović, činovn. "Napretkove zadruge", Mustafa Kušmić, fizički radnik, skupa sa cielom obitelji, Idriz Burzić, fizički radnik, Margita Hozoš, knjižarska pomoćnica u knjižari "Jović", te član CK ing. Danilo Glumac, koji je poslan radi reorganizacije Komunističke partije u Banjaluci. I pored toga što je Obavieštajni odjel UNS-e dao podrobne podatke za navedene komuniste, bivše Zaštitno redarstvo nije posvetilo pažnju spomenutim komunistima i pušteni su da umaknu u šumu.
Notorno je da je Banjaluka obilno potpomagala partizane u drugoj polovini 1942., ali se nije znalo ko je pokretač te akcije. Do svibnja 1942. "crvenu pomoć" za partizane skupljala je Zagorka Umićević Zaga, slušač medicine iz Svodne. Izta se maskirala kao muslimanka pod zarom i bila je glavna organizatorka akcije do izviestnog vremena, kad je nestala u nepoznatom pravcu.
Omer Baručija je 28. travnja 1942. povezao svojim kolima veću količinu zavojnog materijala, kancelarijskog pribora i raznog sitnog tvoriva. Povodom ovog slučaja uhićeni su Omer Baručija, Ibrahim Softić, Esma Baručija, Faik Softić i Junuz Baručija. U vrieme uhićenja spomenutih pobjegao je od svoje kuće Mustafa Baručija, sin uhićenog Omera.
Osim spomenute Zage Umićević, glavna veza održavala se preko Zibe Galijašević, koja je sa Zagom izdavala propustnice za šumu. Galijaševićka stajala je u vezi sa drugim komunistima, koji su joj izdavali streljivo i oružje za partizane. Kasnije se doznalo da je Ziba Galijašević pobjegla iz Banjaluke, a uhićena je u Tesliću.
Danica Sušac, činovnica Velike župe, davala je pisaće tvorivo partizanima i održavala vezu sa iztima (bila je uhićena, ali intervencijom podžupana Krupića pušćena je iz uza).
Zdravko Damjanović održavao je vezu sa odbjeglim bratom, a porodica Milivojević sa odbjeglim sinom, koji je među partizanima. Porodica Ćumura održavala je vezu sa odbjeglom kćerkom Savkom preko jednog dom. stož. narednika, preko kojega je vezu održavala i porodica Vijtiuk sa odbjeglim sinom Vladom. Veza se održavala preko jednog krojača (stanuje preko Vrbasa), a za kojeg bi mogao znati nešto pozitivno student Milan Dragić, sada u sabirnom logoru u Jasenovcu.
Natalija Kurbalić je skupljala priloge u vunenom tvorivu za partizane. U tome su joj pomagali Štefica Roter i Rizo Hadžijusufović, dok su Fehim i Ibrahim Baručija iz Novoselije liferovali izviesne količine soli i masti za puške.
Poslije odlaska i uhićenja vodećih komunista nije se za neko vrijeme znalo tko je naslijedio u Komitetu one prve. Dužnostnicima Obavieštajnog ureda UNS-e "Alkaru" i "Br. 1" uzpije da smjelim trikom dođu u dodir sa komunistima, s njima se povežu i neko vrijeme "surađuju", a ti su: Božidar Radulović, činovnik Kotarske oblasti, Obrad Pašagić, sudija Kotarskog suda, Edhem Džaferagić, postolarski obrtnik, te Stanko Bjelajac, postolarski pomoćnik. Navedeni su dobro sproveli komunističku organizaciju, izdavali propustnice za šumu, liferovali živežne namirnice, skupljali "crvenu pomoć" itd.
Priredio Zoran S. Mačkić, arhivski savjetnik Arhiv Republike Srpske
Pratite nas na našoj Facebook i Instagram stranici i Twitter nalogu.
