Oslobodilački pokret u Banjaluci (2): Bijeg u partizane
Vinko Rudić, kodnog imena "Alkar", najsposobniji ustaški obavještajac u Banjaluci, dostavio je Zapovjedništvu Ustaške vojnice u Zagrebu Izvješće o komunističkoj organizaciji u Banjaluci do 10. aprila 1941. i poslije. On u izvještaju piše:
"Dana 24. lipnja 1941. odmetnuli su se u šumu Idriz Maslo i Muhamed Kazaz, a 29. i 30. Vehab Čehobašić, Almaz Sarajlić, Mahmut Redžić, Osman Karabegović, Irfan Karabegović i Edhem Karabegović, Rade Ličina, Josip Mažar Šoša, te Drago i Ivica Mažar.
U kolovozu 1941. odmetnuli su se Slavko Odić i Ranko Šipka. Odić je na partizanskom sektoru Sitnica komandant udarne partizanske brigade, a student Šipka je komandant Prvog udarnog bataljuna.
17. rujna 1941. pobjegli su Milan Radman, Josip Nemec, Ljubomir Gotovac, Ivan David i Anton Marinić. Sva petorica nalazila su se u kužnoj bolnici u Kralja Krešimira ulici, kao uhićenici. Jedan od njih zatražio je da ide u zahod (premda je naređeno da se uhićenike ne pušta po noći u zahod). Redarstvenik otvorio je vrata, a ovi su ga uvukli u sobu, bacili mu deku na glavu, počeli ga bosti njegovim bodežom, i kada su ga izranili odnijeli su mu pušku s nabojima i pobjegli u pravcu Petrićevca. U vrijeme kad se događaj odigrao, u kvartu oko bolnice nestalo je svjetla, što dovodi se u vezu sa bjekstvom. Službujući oružnik pod prozorom bolnice nije ništa čuo ni vidio. Iztraga nije donijela rezultate. Milan Radman prebacio se do Klašnica, na imanje svojih roditelja i nevjenčane žene Ljubice Pejčinović, a odatle preko Slatine na Crni vrh, gdje je zapoviednik partizanske čete. Priča se da je od četnika streljan. Ljubica Pejčinović je u međuvremenu rodila, a nalazi se u kući Radmanove majke, u Bojića hanu, preko puta Druge redarstvene stražarnice.
Koncem rujna odmetnuli su se Avdo Hercegovac Brzac, Rizah Golalić, Suljo Halalkić, Nikola Jurinčić, Adil i Husein Alagić, te 5. studenog Muharem Alibegović. Taj događaj odigrao je se ovako:
Redarstvenik Drago Krizmanić sa još dva druga izvidnika, dobio je nalog da uhiti Alibegovića. Kada su došli na ulazna vrata, kod kuće je bila njegova žena. Pas u dvorištu je zalajao, a Alibegović je na drugu stranu kroz prozor pobjegao. Primijetivši ga, za njim su otvorili vatru iz revolvera i dali se u potjeru, ali bez uzpjeha. Nakon par dana po jednoj dostavi izkopano je u vrtu Alibegovića 59 bombi i preko 600 puščanih naboja. Naboji su bili smješćeni u flašama od 1 l, a bombe u plehanim kutijama od bonbona.
Početkom prosinca 1941. odmetnuo se u šumu Džemal Hercegovac, te 21. prosinca Vahida Maglajlić, koja je bila pritvorenica UNS-e. Kritične večeri nastao je požar u zgradi UNS-e (podmetnut od dužnostnika Paternostera, koji je od komunista uvučen u UNS-u). Uslijed panike koja je nastala požarom oko 24 sata, izta je izkoristila priliku i pobjegla iz zatvora uz pomoć Paternostera. Slijedećeg dana odmetnuo se u šumu Ratimir Paternoster.
Nakon primjećivanja požara od strane redarstvenog stražara, na licu mjesta bio je i dužnostnik UNS-e Bogajevski Nikola (sada na dužnosti kod ŽRO u Zagrebu, Politički odsjek). U to doba u uredu nije bilo nikoga, da bi se pretpostavljalo da je Bogajevski imao u uredu posla, a i to što je Paternoster bio štićenik Bogajevskog, koji ga je i primio u UNS-u.
Dana 22. prosinca 1941. odbjegli su Fehim Tufekčić i Smail Šugić, a 5. siječnja 1942. Gojko Agramović, činovnik Higijenskog zavoda, sa motivacijom da ide u Srbiju. Kasnije se izpostavilo da je otišao u šumu.
7. siječnja 1942. odbjegao je Adem Silahić, đak. 10. siječnja odmetnuo se Salih Demirović, sa svojom ženom Ismetom. Isti su se prebacili u Agiće, a otalen u šumu. Dana 21. siječnja 1942. odbjegla je Lutvija Smailagić.
Josip Turkalj, dužnostnik UNS-e, dostavio je spis na ruke tadašnjem ravnateljm ŽRO dr. Vineku, da se uhiti spomenuta Smailagićka, bez opisa izte i imena. Dr. Vinek poslao je izvidnika Mirka Matijevića da uhiti jednu Smailagićku, a ne Lutviju zvanu Lutka, što je izti i učinio. Kada je primijećena zabuna, tu uhićenicu je pustio na slobodu, a naredio da se uhiti Lutvija. Dok je izvidnik otišao ponovno na uhićenje, Lutka je već pobjegla.
Odbjegli su u šumu mnogi građani koji nisu bili evidentirani. Od strane vlasti nije vođen skoro nikakav nadzor nad politički sumnjivim osobama. Težko je bilo voditi nadzor kad su uništeni spiskovi komunista sastavljeni po biv. Policijskoj upravi, dok mali dio nalazio se kod Velike župe u tajnoj pismohrani…"
Priredio Zoran S. Mačkić, arhivski savjetnik Arhiv Republike Srpske
Pratite nas na našoj Facebook i Instagram stranici i Twitter nalogu.
