Ortopedski zavod Marija Zvijezda (7): Uz literaturu unaprijeđena

"Radu se pristupilo sa mnogo volje, iako je bilo pojedinaca koji su na ovaj posao gledali sa nevjericom. Nedovoljno iskustvo je ometalo u prvo vrijeme normalan razvoj, ali se kasnije stanje normalizovalo". Prilikom izrade prvih ortopedskih pomagala korišćena je strana literatura i razgovarano je sa starim invalidima, pa se tako postepeno unapređivao proces proizvodnje.

U početku je narod gledao "sa nepovjerenjem na rad ove ustanove", a invalidi su se teško odlučivali na upotrebu izrađenih pomagala. Skoro su svi zahtijevali inostrana ortopedska pomagala, iako domaća za njima nisu nimalo zaostajala. U vezi s tim domaća štampa piše: Nijemci su izrađivali "vrlo teške proteze", jer nisu imali drvo odgovarajućeg kvaliteta, a naše su bile "znatno laganije, ljepše, pogodnije za upotrebu". Bilo je slučajeva da su invalidi radi izrade proteza upućivani u Italiju ili neke druge zemlje, a nakon povratka kući "sa njima se nisu mogli uopšte koristiti".

Glavni problem banjalučkog preduzeća "Neretva" u prvim mjesecima 1952. bio je nedostatak stručnih radnika i rukovodećeg kadra. U početku je "u stolariji" bio zaposlen samo jedan stručni radnik, "u bandaži u prvo vrijeme nijedan", a potom jedan, "u mehaničkoj" dvojica, potom trojica, a "sva ostala radna snaga bila je za ortopediju nestručna". Zbog toga je trpio kvalitet ortopedskih pomagala, a "produktivnost rada bila je na jako niskom stepenu".

Odjeljenje obućarske radionice imalo je dovoljan broj radnika, ali oni nisu posjedovali stručnost. To su bili "mahom radnici, koji do tada nisu radili ortopedsku cipelu". Preduzeće je oskudijevalo i u "stručnom službeničkom kadru". Knjigovodstvo je bilo "neažurno... Ostale službe takođe su šupale". U drugoj polovini 1952. ostvaren je određeni napredak. Nabavljen je neophodan inventar, alat, pojedine mašine, zaposlen jedan broj novih radnika i službenika, a postojeći radnici su se "donekle osposobili za rad u ortopediji", čime "su stvoreni uslovi da se počne sa novim načinom i sistemom rada". Organizacija rada zasnivala se "na boljem i savremenijem načinu", što se ogledalo "u pozivanju invalida na ortopedisanje ili probe, uređenju prihvatilišta i njegovom korištenju, fizioterapiji i školi za učenje hodanja". U tom pogledu postignut je relativno dobar rezultat i nije se više dešavalo "da nam invalid ode kući sa protezom na ramenu, a kod kuće je baci na tavan i nastavi da hoda na štakama".

U izvještaju o poslovanju Ortopedskog preduzeća "Neretva" za 1952. direktor Anton Fajfer je vizionarski istakao 20. februara 1953. smjernice rada i razvoja: "U budućem radu preduzeće treba raditi na daljem usavršavanju načina proizvodnje, na stručnom i kulturnom podizanju kvaliteta kadra, na tehničkom uzdizanju, kako bi mogli shvatiti da moderna ortopedija ne može bez nauke, jer ćemo samo na taj način poboljšati kvalitet naših proizvoda i ljudi. Ortopedija je teška i komplikovana grana djelatnosti, jer je pored tehnike vezana za medicinu i ostale nauke i da bi savladali tu čitavu materiju moramo mnogo raditi na svom svestranom uzdignuću. Smatramo, da ćemo sa dolaskom inžinjera i ljekara ova pitanja mnogo bolje i uspješnije rješavati. U perspektivi je stvaranje rehabilitacionog centra pri ovom preduzeću, u kome će se vršiti fizičko osposobljavanje i prekvalifikacija invalida, kojom će se oni osposobiti za vršenje pojedinih zanata u našoj privredi i tako postati korisni članovi naše zajednice".

Potpredsjednik Glavnog odbora Ratnih vojnih invalida za BiH Dragiša Savić, na sjednici Radničkog savjeta Ortopedskog preduzeća "Neretva" u Banjaluci od 9. marta 1953, istakao je pravac razvoja u budućnosti: "Uslovi koje ima Ortopedija u Banja Luci omogućiće da mi u našoj republici pored dobre ortopedije stvorimo i dobar rehabilitacioni centar za profesionalnu rehabilitaciju invalida. Mi sada pitanje rehabilitacionog centra moramo gledati kroz njegove dvije razvojne etape. Prva etapa bila bi etapa medicinsko-zdravstvenog osposobljavanja i pripremanja invalida za drugu etapu, tj. etapu profesionalno okupacione rehabilitacije invalida".

Ortopedsko preduzeće "Neretva" u Banjaluci u 1952. "u odnosu na druga preduzeća bilo je u privilegisanom položaju jer se koristilo tuđim obrtnim sredstvima, umjesto da je, kao i ostala preduzeća, putem zajma osnivalo svoja obrtna sredstava". Te je godine Preduzeće izvršilo "bruto produkt" sa 72 odsto bez trgovačke robe ili 94 odsto sa trgovačkom robom. Preduzeće je ostvarilo akumulaciju u proizvodnji od svega 39 odsto, a sa trgovačkom robom 86 odsto. Planirani fond za plate bio je iskorišten 96 odsto.

Mr Bojan STOJNIĆ, direktor Arhiva Republike Srpske

Pratite nas na našoj Facebook i Instagram stranici i Twitter nalogu.