Ortopedski zavod Marija Zvijezda (5): Invalidski dom u Delibašinom selu
Kao što je Prvi svjetski rat stvorio u samostanu trapista "Marija Zvijezda" Ortopedski zavod, tako je Drugi svjetski rat stvorio u zavodskim prostorijama Invalidski dom. U odnosu na Prvi, Drugi svjetski rat ostavio je iza sebe veća materijalna razaranja, ljudske žrtve i ogroman broj ratnih vojnih invalida u Jugoslaviji, a posebno u Bosanskoj Krajini.
U Jugoslaviji je broj ratnih vojnih invalida bio veći od 250.000. Usljed toga je pitanje njihovog zbrinjavanja predstavljalo krupno socijalno i državno pitanje, kao i "pitanje duga naših naroda prema onima koji su sve žrtvovali za slobodu...".
Po okončanju rata ratni vojni invalidi nisu potpali pod nadležnost civilnih organa narodnih vlasti. Oni su od polovine 1945. do polovine 1946, a od tada i zakonski do jeseni 1948, bili pod nadležnošću jugoslovenskih vojnih vlasti različitih nivoa. Novim vlastima bila je potrebna podrška brojnih grupacija ratnih vojnih invalida i porodica poginulih, umrlih i nestalih boraca, pa su nastojale da ih efikasno socijalno zaštite. Vlasti su smatrale da će to najbolje postići ako nadležnost i primjenu mjera zaštite ratnih vojnih invalida povjere vojnim vlastima. Ipak je od kraja 1948. Vlada FNRJ nadležnost prenijela sa vojnoinvalidskih na civilne organe socijalnog staranja.
Otvaranje invalidskih domova bilo je potrebno u drugoj polovini 1944, kada su oni u većem broju počeli dolaziti sa liječenja iz vojnih bolnica. Po oslobođenju se pristupilo širem formiranju invalidskih domova u cilju stručnog osposobljavanja ratnih vojnih invalida za obavljanje ranijih ili novih zanimanja. U početku se rad u vezi sa prekvalifikacijama odvijao "stihijski i bez utvrđenog plana". U 1945. data je puna sloboda upravama domova da organizuju tečajeve, kurseve i zanate za stručno osposobljavanje ratnih vojnih invalida. Pritom su forsirani tečajevi pretežno administrativnog, a kasnije i zanatskog karaktera.
U ovo vrijeme svi invalidski domovi u Jugoslaviji bili su popunjeni. U drugoj polovini 1945. na teritoriji Jugoslavije je bilo 27 invalidskih domova. Oni su istovremeno bili "domovi kulture i napretka" i "invalidske škole", iz kojih su invalidi izlazili "sa potrebnim stručnim znanjem", s kojim su zauzimali "odgovarajuće dužnosti prema svojim fizičkim i umnim sposobnostima".
Osnivanje Invalidskog doma u aprilu 1945. omogućilo je postojanje zgrade ranijeg Ortopedskog zavoda samostana trapista u Delibašinom selu. Dom je bio u nadležnosti 6. jugoslovenske armije. U njegovom organizovanju i radu veliki doprinos dali su Komanda Banjalučkog vojnog područja i Štab 53. divizije. Oni su, pored svakodnevne pomoći, prevozili invalide na kulturna i prosvjetna predavanja. Prosvjetno odjeljenje Okružnog narodnog odbora za Banjaluku obezbjeđivalo je pomoć u školskom priboru, što su činili i Crveni krst, AFŽ Banjaluke, AFŽ Bosanske Gradiške, omladina i dr.
U cilju "osnovne naobrazbe" i osposobljavanja za kancelarijski rad invalida nesposobnih za fizičke poslove, uprava Doma organizovala je analfabetske i daktilografsko-administrativne kurseve. Te kurseve je u novembru 1945. pohađalo oko 70 polaznika, koji "su pokazali mnogo volje i interesovanja za učenje". Daktilografski kurs je za tri mjeseca završilo 30 invalida. Tokom 1947. organizovano je više zanatskih, pčelarskih i zadrugarskih kurseva. Pri Domu su postojale osnovna škola i gimnazija. Polaznike kurseva i škola obučavali su stručni učitelji.
Jedna invalidska brigada, koja se sastojala od 150 lakših invalida, otišla je sredinom 1947. na izgradnju omladinske pruge Šamac - Sarajevo.
Velika pažnja pridavala se kulturnom životu. Kulturni odbor Doma je dva puta mjesečno priređivao "zidne i usmene novine", organizovao čitalačke grupe i "kulturno-politička predavanja". U Domu su djelovale pjevačka i diletantska grupa, koje su davale priredbe u Domu i širom Bosanske Krajine.
Velika pažnja je poklanjana i političkoj izgradnji invalida. Svakodnevno su održavani "politički časovi", na kojima su pretresani "događaji kod nas i u svijetu". Sav rad u Domu bio je svojevrsna "škola", kako bi invalidi po izlasku iz Doma "bili narodu od veće koristi i mogli više pomoći u što boljoj i bržoj obnovi i izgradnji naše zemlje i očuvanju tekovina naše borbe".
U Invalidskom domu je 1. septembra 1946. održana Okružna skupština Udruženja ratnih invalida iz oba svjetska rata, na kojoj su razmatrana organizaciona pitanja Udruženja i "njegovo postavljanje na nove temelje", problemi iz "života i rada invalida, njihovom udjelu u našem društvenom životu". Na skupštini je naglašena uloga invalida "kao budnih čuvara naše slobode, bratstva i jedinstva naših naroda, boraca protiv neprijateljskih ostataka u našoj zemlji".
U Invalidskom domu su osnovane krojačka, obućarska i zanatska radionica, organizovana kuhinja i uspostavljena sanitetska služba.
Mr Bojan STOJNIĆ, direktor Arhiva Republike Srpske
Pratite nas na našoj Facebook i Instagram stranici i Twitter nalogu.
