Ortopedski zavod Marija Zvijezda (3): U Kraljevini SHS zavodu ime Banjaluke
Banjaluka - Poslije završetka Prvog svjetskog rata i stvaranja Kraljevine Srba, Hrvata i Slovenaca, Ortopedski zavod "Marija Zvijezda" preimenovan je u Ortopedski zavod Banjaluka.
Zbog velikih izdataka, finansiranje Zavoda preuzela je država i organizacija Narodna odbrana. Zavod je krajem 1918. i početkom 1919. bio u nadležnosti vojnih vlasti, a od 1. maja 1919. u nadležnosti Povjereništva za socijalnu skrb Ministarstva socijalne politike Kraljevine SHS.
U to vrijeme ljekarsku i upravnu službu u Zavodu preuzeo je dr Todor Jeremić (Foča, 1880 - Teslić, 1932), ljekar i političar. Medicinski fakultet završio je 1911. u Beču. Sa 15 srpskih studenata potpisao je protest protiv rezolucije Kongresa slovenskih novinara u Dubrovniku 1901, kojom je traženo sjedinjenje BiH sa hrvatskim zemljama.
Austrougarske vlasti su ga smatrale kolovođom akademske omladine. Kao ljekar dobrovoljac učestvovao je u balkanskim ratovima, dok je u toku Prvog svjetskog rata bio privatni ljekar u Bosanskom Šamcu. Pred kraj rata postavljen je za vojnog ljekara u Ortopedskom zavodu "Marija Zvijezda" u Banjaluci. Ukazom od 28. maja 1919. postavljen je za upravnika Ortopedskog zavoda u Banjaluci. U to vrijeme bio je jedini ortopedski stručnjak u BiH.
Bio je prvi predsjednik Ljekarske komore Vrbaske banovine. Bio je član Narodne radikalne stranke, poslanik Oblasne skupštine i poslanik Narodne skupštine Kraljevine SHS za srez Banjaluku. Sa obnovom političkog života nakon šestojanuarskog režima, učestvovao je u osnivanju Jugoslovenske radikalno-seljačke demokratije (JRSD) za Vrbasku banovinu. Tada je biran za narodnog poslanika za srez Kotor Varoš.
Bio je aktivan u ekonomskom i kulturnom prosvjećivanju naroda u Vrbaskoj banovini, predsjednik Narodne odbrane u Banjaluci i počasni predsjednik Podružnice Ruske matice.
Umro je 30. septembra 1932. u Tesliću. Njegovoj sahrani u Banjaluci, gdje je bio najpopularnija ličnost, prisustvovao je veliki broj građana iz cijele Vrbaske banovine.
Računovodstvene i ekonomsko-administrativne poslove Zavoda dobrovoljno je obavljao poručnik Viktor Bem. Ostalo osoblje 1920. činili su ekonom, knjigovođa, poslovođa, magacioner, pisar, kućni administrator, deset bolničarki, 13 momaka za kućnu poslugu, nastavnik (zanatski učitelj), 33 radnika za proteze ("zanačije"), 12 naučnika na izučavanju zanata i upravnik Invalidske škole.
Zavod je poslije Prvog svjetskog rata bio bolnica sa radionicama. Njegovom upravniku bila je povjerena "uprava cjelokupne službe", "državni novac za snabdijevanje", pregled i liječenje invalida, izvođenje operativnih zahvata, "rentgenisiranje", određivanje vrste proteza, poučavanje radnika, dnevno vizitiranje pacijenata, izdavanje ljekarskih nalaza, mišljenja, svjedočanstava i korespondencija sa vlastima.
Ekonom je po naređenju upravnika sastavljao dnevne jelovnike, vodio "blagajničku knjigu živežnih namirnica", plaćao račune i sastavljao mjesečna novčana trebovanja. Lično je odgovarao upravniku "za racionalno ekonomisanje sa životnim namirnicama, kao i za ostale interese zavoda".
Knjigovođa je obavljao "nadzor i likvidiranje svih računa" i kontrolu novčanog prometa, vodio glavnu blagajničku knjigu, evidenciju dugova i potraživanja, izrađivao mjesečne obračune i djelovao "kao blagajnički suključar uz upravnika".
Poslovođa je bio "tehnički upravitelj svih radionica". Vodio je evidenciju invalida koji su dobili proteze, utvrđivao troškove izrade i sastavljao potrebu materijala za proteze, izrađivao narudžbene listove za proteze i pomagao upravniku "pri namještanju gotovih proteza i konstatiranju potrebe za popravak proteza". Zajedno sa upravnikom kontrolisao je izrađene proteze.
Magacioner je vodio "manipulativnu službu u magazinu živežnih namirnica". Pomagao je ekonomu prilikom nabavke namirnica, vršio "službu delovođe", obavljao korespondenciju i otpremao poštu.
Pisar je vodio evidencije o ozljedama i trajanju liječenja invalida. Izrađivao je "bilješke za ordinaciju, svjedodžbe za superarbitriranje i vodio protokol o tim svjedodžbama". Brinuo se i za radničku menzu, "koju zanačije u sopstvenoj režiji imaju, jer se radi udaljenosti zavoda ne mogu u varoši hraniti".
Kućni administrator je bio "čuvar zgrade i cjelokupnog namještaja u zavodu". Starao se "za tačno vršenje službe kućne posluge, za red, mir i čistoću". Vršio je "desinfekciju odjela novoprimljenih invalida" i vodio nadzor nad banjama.
Bolničko osoblje obavljalo je po uputstvu upravnika "njegu bolesnika i dnevno ortopedsko liječenje u Zanderovoj sali za aparate, elektriziranje, masiranje, vježbe u hodanju, vježbe na aparatima za ukočene zglobove, tople zračne banje."
Mr Bojan STOJNIĆ, direktor Arhiva Republike Srpske
Pratite nas na našoj Facebook i Instagram stranici i Twitter nalogu.
