Ortopedski zavod Marija Zvijezda (2): Amputirci postali vrsne zanatlije
Lakših operacija je 1916. obavljeno svega 59, pošto Zavod "nije imao aseptične sobe za operacije, niti namještaja za oveće operacije", dok su komplikovanije izvođene u Opštinskoj bolnici u Banjaluci.
Skoro 98 odsto invalida je odbijalo operaciju jer "su dolazili u zavod skoro godinu dana nakon što bijahu ranjeni, te bojeći se da im ne bi operativni podhvat zavlačio odpust". Izuzetak su bili pacijenti "sa fistulama na zglobovima, jer su znali da ne mogu biti otpušteni". Invalidi kojima su amputirane ruke, nakon što bi dobili proteze, podučavani su na koji ih način upotrijebiti, a oni kojima su amputirane noge, "ako im je okrajak noge zacijeljen", dobijali su "imedijatnu protezu od gipsa". Tokom 1916. napravljene su 32 takve proteze.
Invalidima su prilikom izbora zanata zaposleni u Zavodu davali "savjet o zvanju", nastojeći da se, "ukoliko je moguće, privedu njihovom prijašnjem zvanju". Ko nije posjedovao minimum zemljišnog posjeda neophodnog za privređivanje, upućivan je u "kućnu industriju". Poljoprivrednici bez posjeda i oni kojima su amputirane noge upućivani su na izučavanje ručnog zanata. Nepismeni ispod 40 godina morali su pohađati analfabetske tečajeve.
U radionicama su osposobljavani za postolare, krojače, bravare i mehaničare, stolare i tokare, brijače, pletače košara, četkare i urare. Uprava zanatskih škola, koje su se nalazile u Salvatorovoj ulici (danas Srpska ulica), povjerena je prof. Ivanu Popu de Alamoru.
Protetička radionica nalazila se u sporednoj zgradi sirotišta. U četiri prostorije nalazile su se stolarska, tokarska, kovačka i mehanička radionica, dok su protetičke radionice bile u velikoj dvorani podruma sirotišta. Kasnije su za radioničke potrebe izgrađene posebne zgrade i barake.
Proširenjem radionica za proteze povećan je i broj radnika na njihovoj izradi. Februara 1916. na izradi je bilo angažovano 12, a jula naredne godine čak 50 radnika. Zavodu su u tu svrhu stavljeni na raspolaganje talijanski zarobljenici. Tokom 1916. izrađeno je 107 proteza, od kojih 89 radnih i 18 kozmetičkih, 274 para ortopedskih cipela i 157 ortopedskih sprava, te izvršeno 186 popravki.
Od 1. septembra 1915. do 31. decembra 1918. izrađeno je 1.977 proteza i ortopedskih sprava, 1.397 pari ortopedskih cipela i izvršeno 1.175 popravki pomagala.
Štampa je propagirala plemeniti cilj da "junački invalidi" izuče razne zanate kako bi mogli izdržavati i sebe i porodicu i kako ne bi pali na "milost svijeta". U toku rata Zavod su pomagale mnoge ustanove i pojedinci iz Banjaluke i Bosne i Hercegovine.
Trapisti su bili nezadovoljni konfiskacijom zgrade sirotišta u vojne svrhe. Oktobra 1915. uputili su primjedbu pozadinskom oficiru Rezervne bolnice da vanjsko osvjetljenje na uglovima zgrade predugo gori, te da se invalidi bez odobrenja zadržavaju u samostanskom dvorištu. Nešto kasnije prigovarali su na snabdijevanje pitkom vodom i na snabdijevanje ljekara i oficira namirnicama. Odnosi između vojske i trapista postali su zategnutiji kada je Rezervna bolnica organizovala kurs za opismenjavanje oko 150 invalida, zamolivši samostan da im da na raspolaganje jednog učitelja. Samostan je imenovao za vojnog učitelja jednog redovnika, ali je ovaj obavezu odbio, pravdajući se time da mu redovništvo zabranjuje "držanje nastave u večernjim satima". Vojska je početkom 1916. žicom ogradila prostor oko Zavoda, nakon čega se bolnički krug mogao napuštati samo uz dozvolu.
Trapisti su maja 1916. optužili invalide da u samostanskom voćnjaku kradu voće. Umjesto ranijih 600, te godine ubrali su samo 50 kilograma trešanja. Oktobra iste godine obavijestili su komandu bolnice da "vojnici idu preko djeteline, te nanose štetu." Prigovarali su i zbog nečistoće u zahodima, koja je takva "da se pristojan čovjek mora ustezati, ući u njih...". "Na prozorima se često suši donje rublje. Pored nečistoća u dvorištu se prolazi bez ikakvog zastajanja. Naša braća su zgranuta".
U maju 1917. trapisti se ponovo žale: "Dano nam je do znanja, da gospodin dr F. (Fantl) pregleda pacijente u dvorani sa aparatima, pri čemu se potrebno prilično, ako ne i potpuno, razodjenuti. Ova okolnost je sestrama i nama neprijatna, kada u salu uvodimo prostodušne svećenike".
Trapisti su maja 1918. upozorili vojne vlasti da "nisu skloni i ove godine trpjeti štete", te "da će u slučaju nastanka štete zahtijevati novčanu nadoknadu". Nadležni oficir se pravdao trapistima da su neke od kazni već izrečene. Kao kazne on navodi zabranu izlaska i oduzimanje cigareta.
Dani Austrougarske bili su odbrojani. Staranje o Zavodu uskoro će preuzeti novostvorena Kraljevina SHS.
Mr Bojan Stojnić, direktor Arhiva Republike Srpske
Pratite nas na našoj Facebook i Instagram stranici i Twitter nalogu.
