Ortopedski zavod Marija Zvijezda (15): Ratna bolnica
Nakon raspada Jugoslavije i početka građanskog rata (1991-1992) Zavod je radio u znatno otežanim uslovima. Nije se bio oporavio od zemljotresa iz 1969. i 1981, a došao je rat sa svim svojim strahotama i problemima.
Tokom rata i u prvim poratnim godinama nedostajali su električna energija, energenti za grijanje, lijekovi, sanitetski materijal, hrana i voda za piće, sredstva za higijenu, odjeća, posteljina, medicinska oprema, pomagala i aparati itd. Hirurška sala je zatvorena 1993, a prestala je sa radom i hidromasaža. Unutrašnjost objekta bila je ruinirana, instalacije dotrajale, hodnici, sobe i dvorane za terapiju bez pločica, a podovi puni rupa. U Slatini su banjski objekti devastirani. Dva je tokom rata koristila Vojska Republike Srpske, da bi se poslije rata u jedan uselila izbjegla i raseljena lica. Zavod je ličio na pravu ratnu bolnicu, nemoćan da samom sebi pomogne. Ljekari i medicinsko osoblje radili su danonoćno, kako bi pomogli svima onima kojima su zdravstvena pomoć i njega bili neophodni. Zavod je u ratu radio zahvaljujući požrtvovanosti zaposlenih, humanitarnoj pomoći i donacijama.
Usluge Zavoda u ratu koristili su pacijenti sa teritorije 37 opština Republike Srpske i Republike Srpske Krajine. U prosjeku je dnevno opsluživano oko 600 lica. Od 1. juna 1993. do 27. juna 1994. liječeno je 3.926 pacijenata, od kojih 1.655 bolnički, a 2.271 ambulantno. Najveći broj pacijenata (1.971) bio je iz Banjaluke. Od 1. juna 1991. do 1. juna 1994. je rehabilitovano i protetisano 671 lice sa amputacijom ekstremiteta. U Zavodu se tokom rata vodila prava borba za život teško ranjenih srpskih boraca, koji su činili polovinu pacijenata. Dnevno je liječeno 200-220 pacijenata, a njih 350 je dolazilo na terapiju. Ukupan broj ambulantno i stacionarno liječenih u ratnom periodu iznosi između 15.000 i 17.000 ranjenika. Nadljudskim naporima obezbjeđivana su neophodna rehabilitacija i ortopedska pomagala. U Zavodu je 1994. bilo zaposleno 208 radnika, od kojih 115 medicinskih i 93 nemedicinska radnika, a među medicinskim radnicima je bilo 18 ljekara, 19 medicinskih radnika sa višom stručnom spremom i 75 sa srednjom stručnom spremom.
Poslije rata Zavod je poslovao u "uslovima neriješenog finansiranja zdravstvene zaštite većine korisnika". U Zavodu su problemi bili prvenstveno finansijski, ali i kadrovski. Objekti, instalacije i oprema bili su dotrajali. Sve je bilo narušeno "zubom" vremena i nebrigom nadležnih. O tome koliko je bila teška situacija u Zavodu najbolje govori to što se 1996. niko nije prijavio na raspisani konkurs za direktora. "Svi koji su bili zainteresovani za tu funkciju odustali su kada su vidjeli teret takve odgovornosti".
Odlukom Vlade Republike Srpske Zavod je 1996. postao referentna republička zdravstvena ustanova.
Zavod je početkom 1997. imao šest službi: prijemna i dijagnostička, dječija, neurološka, trauma i amputirci, reumatska degenerativna oboljenja i administracija. U Zavodu je bio zaposlen 21 ljekar, od kojih 14 specijalista, 40 terapeuta i viših terapeuta i oko 60 medicinskih sestara. Prvi put od početka rata bilo je omogućeno pacijentima "da jedu po predviđenom jelovniku, a omogućen je i izbor između dva jela". Zavod je raspolagao i drugim sadržajima: bibliotekom, apotekom, laboratorijom i isturenim odjeljenjem OŠ "Borisav Stanković". Uz pomoć Međunarodnog komiteta spasa (IRC) rekonstruisan je krajem 1997. sistem grijanja. Nabavka lijekova je predstavljala dodatni problem. U većini slučajeva čekala se pomoć donatora, ali "pacijenti nikada nisu bili prepušteni slučaju da li će za njih lijeka biti ili ne. Svi lijekovi koji se nisu nalazili na policama apoteke nabavljeni su od humanitarnih organizacija ili su kupovani iz vlastitih sredstava".
Stara laboratorija renovirana je krajem 1997. i početkom 1998, dijelom sopstvenim sredstvima a dijelom sredstvima organizacije "Farmaceuti bez granica". Radionice za izradu pomagala-orteza osposobljene su u decembru 1997. sredstvima francuske humanitarne organizacije "Hendikep internacional", koja je od 1992. pomagala Zavod "u higijenskom materijalu, štakama i ostalim pomagalima". Hirurška sala, zatvorena 1993, ponovo je proradila početkom 1998. zahvaljujući sredstvima Međunarodnog komiteta spasa. Iz donacija je sanirana i renovirana sala za hidromasažu. Obnovljen je i rad škole. Humanitarna organizacija "Djeca u krizi" dala je opremu, razne aparate i pomagala za vježbanje djece. Zavod je početkom 1998. imao oko 200 zaposlenih, od njih 21 ljekara (od kojih 15 specijalista), 40 terapeuta i viših terapeuta i oko 60 medicinskih sestara, defektologa, psihologa i dr. Cilj Zavoda u ovoj godini je bio "u inostranstvu, razmenom, obučiti stručnjake... i nabaviti još nekoliko aparata neophodnih za nesmetan rad stručnog kadra".
Mr Bojan STOJNIĆ, direktor Arhiva Republike Srpske
Pratite nas na našoj Facebook i Instagram stranici i Twitter nalogu.
