Ortopedski zavod Marija Zvijezda (11): Zemljotres teško oštetio Zavod
Banjalučki Zavod je sve više dobijao na stručnom značaju.
Iz godine u godinu se povećavao broj pacijenata. U 1963. broj liječenih (internih i eksternih pacijenata) iznosio je 1.258, a 1964. godine 1.338. U prvoj godini broj internih pacijenata bio je 940, a u drugoj 1.121, dok je eksternih bilo 318, odnosno 217. Broj bolničko-opskrbnih dana u 1963. iznosio je 98.480, a 1964. godine 99.863. Prosječan broj dana liječenja po jednom pacijentu iznosio je u 1963. godini 79, a u narednoj godini 74.
U 1964. Zavod je imao u sastavu sljedeće organizacione jedinice:
1. Odjeljenje za medicinsku rehabilitaciju sa Odsjekom za rehabilitaciju muških, Odsjekom za rehabilitaciju žena i djece, Odsjekom za fizio i radnu terapiju i Zajedničkim službama Odjeljenja,
2. Odjeljenje za ortopedsku hirurgiju,
3. Odjeljenje za tehničku ortopediju sa radionicama: mehaničarskom, obućarskom, bandažerskom, drvodjeljskom, radionicom za plastične mase i radionicom za prijem, mjere i probe ortopedskih pomagala,
4. Odjeljenje za profesionalnu rehabilitaciju sa Odsjekom za radio-mehaniku, Odsjekom za preciznu mehaniku, Odsjekom za elektromehaniku i Odsjekom za pripremu,
5. Restoran ishrane,
6. Tehničku službu sa službom održavanja, voznim parkom i praonicom veša i
7. Ekonomsko-finansijsku i opštu službu sa službom opštih poslova, službom računovodstva, službom za analize i plan i službom za nabavke.
Zavod je 60-ih godina XX vijeka "postao reprezentativna rehabilitaciona ustanova u BiH i jedan od najvećih rehabilitacionih centara u Jugoslaviji". Broj zaposlenih, bolesničkih postelja i godišnja frekvencija pacijenata povećali su se višestruko. U Zavodu su rehabilitovani invalidi iz cijele Jugoslavije, ali i borci invalidi iz Alžira. "Ogromna većina njih odlazila je zadovoljna... mnogima od njih vraćeno je samopouzdanje i povjerenje u život, a nije mali broj onih koji su osjećali da su im najsrećniji dani bili baš u ovom zavodu".
Kad je u februaru 1964. Zavod posjetila Komisija Sekretarijata za zdravstvo i socijalnu politiku Jugoslavije, ona je konstatovala: "Zavod za medicinsku rehabilitaciju u Banjaluci može da posluži kao uzorna institucija, kako po svojoj opremljenosti tako i po uvođenju novina i čvrste povezanosti službe rehabilitacije sa službom ortopedskih pomagala".
U 1965. je profesionalna rehabilitacija invalida skraćena sa dvije na jednu godinu. To skraćivanje izvršeno je usljed bolje organizacije teoretske i praktične nastave.
Iste godine Zavod je "u cilju kompletiranja i ubrzanja rehabilitacije" pristupio nabavci opreme za ortopedsku hirurgiju, uređenju prostorija i montaži opreme. Ortopedska hirurgija je počela sa radom 1. jula 1966. sa 30 kreveta, što je odgovaralo tadašnjim potrebama.
Banjalučki Zavod za medicinsku rehabilitaciju sa 370 bolesničkih postelja spadao je među najveće takve centre u Jugoslaviji. Poznat je bio kao institucija za prekvalifikaciju invalida rada i izradu ortopedskih pomagala. Samo u 1968. prekvalifikovano je 1.778 invalida rada, od kojih je 1.398 našlo zaposlenje na novim radnim mjestima. Tokom iduće, 1969. godine liječeno je 2.850 bolesnika. U jednoj anonimnoj anketi je preko 83 odsto pacijenata ocijenilo liječenje kao "dobro", preko 16 odsto kao "osrednje", a svega 0,16 odsto kao "loše". Zavod je 1969, prema zvaničnom izvještaju o poslovanju, imao 259 zaposlenih.
Kontinuiran razvoj Zavoda prekinuo je u oktobru 1969. katastrofalni zemljotres u Banjaluci i okolini. Ovaj zemljotres je Zavod za medicinsku rehabilitaciju sravnio sa zemljom, a u monumentalnoj centralnoj zgradi u trenutku zemljotresa boravila su 363 invalida. U zemljotresu je ljekar Zavoda dr Milena Došenović teško povrijeđena, a jedna pacijentkinja poginula. Prema mnogim mišljenjima, nadogradnja zgrade 1958. bila je uzrok "teškom stradanju Zavoda".
U raščišćavanju ruševina i evakuaciji pacijenata veliku pomoć pružila je JNA. Najveći broj pacijenata sa medicinskim i drugim osobljem preseljen je u Fojnicu, Lipik i na Mrakovicu, gdje su formirani depandansi banjalučkog Zavoda. Radnicima i pacijentima Zavoda veliku pomoć pružila je Specijalna bolnica za reumatska i miopatska oboljenja u Fojnici.
Nakon raščišćavanja ruševina, uprava Zavoda se preselila u podrumske prostorije, apoteka u auto-prikolicu, a zanatlije u šupe... U novoizgrađeni montažni objekat smještena su tri odjeljenja za bolesnike, ambulanta i sala za vježbe. Najnužnijom sanacijom stare zgrade ostalo se bez dva sprata.
Zavod je poslije zemljotresa napustilo pet ljekara, koje su zamijenili novi i mladi stručnjaci. Prvih 35 pacijenata, uglavnom iz Banjaluke, u Zavod je primljeno u martu 1970.
Mr Bojan STOJNIĆ, direktor Arhiva Republike Srpske
Pratite nas na našoj Facebook i Instagram stranici i Twitter nalogu.
