Ortopedski zavod Marija Zvijezda (1): Prvi pacijenti primljeni septembra 1915.
Sa izbijanjem Prvog svjetskog rata samostan trapista "Marija Zvijezda" djelimično je postao vojna zdravstvena ustanova. Vojsci je stavio "na raspolaganje svoj cjelokupni internat sa 400 kreveta uključujući besplatnu rasvjetu", istovremeno posredujući "da sestre misionarke Cijenjene Krvi iz Nazareta kraj Banjaluke pruže bolničku uslugu u samostanu smještenim bolesnicima".
Samostanske starješine su "bez nadoknade dijelile mlijeko bolesnim vojnicima". Za vrijeme mobilizacije, "kao i za vrijeme zdravstvenih pregleda regruta", samostan je smjestio i do "2.000 lica u jednom navratu".
Ministarstvo rata naredilo je 8. juna 1915. da se osnuje "ortopedska ustanova za ratne vojne invalide u okviru sirotišta manastira Trapisti u Banjaluci". Ustanova je počela sa radom u septembru 1915, a 24. oktobra iste godine dobila je službeni naziv "Carska i kraljevska rezervna bolnica, Ortopedski zavod Marija Zvijezda". Bila je to "pričuvna bolnica c. i kr. vojnog zapovjedništva u Sarajevu", jedini "zavod za liječenje ratnih nemoćnika za Bosnu i Hercegovinu". Zavod se uselio u zgradu sirotišta, koju je starješina samostana Dominik Asfalg "najsrdačnije ustupio vojsci". Dvospratna zgrada, duga 63 metra, uređena je "pomoću javnih dobrovoljnih prinosa".
Zemaljska vlada je ortopedske aparate naručila iz Beča, preko sanitetskog majora dr Jozefa Prajndelsbergera, koji je bio određen za prvog upravnika Zavoda.
Troškovi postoperativnog liječenja ratnih invalida finansirani su "iz zajedničkog budžeta, sa izuzetkom troškova boravka koje će preuzeti Vojna uprava". Pri Zavodu je osnovana i hirurška operaciona soba, jer je "sirotište šest km udaljeno od Banjaluke te istovremeno korištenje Rezervne bolnice Banjaluka nije pogodno navedenoj namjeni". Opremanje operacione sobe preuzela je na sebe Zemaljska vlada.
Upravnici Ortopedskog zavoda "Marija Zvijezda" bili su nadljekar Boleslav Žmigroda i štabni ljekar Nikola Vajtgruber, a ljekar asistent Hajnrih Fantl. O bolesnicima se brinulo i 18 sestara samostana Nazaret.
Zavod je osposobljavao ozlijeđene vojnike ili im je, "pomoću ortopedijskog liječenja, vježbanja, pravljenja proteza i ortopedijskih pomagala i cipela", bar donekle poboljšavao radnu sposobnost. Njegov zadatak bio je i "suzbijanje analfabetizma". U Zavodu su osnovane i škole za invalide u cilju podizanja "sposobnosti zarade, kod onih, koji su za djelatnu službu nesposobni".
Ranjenike su po dolasku u Zavod pregledali ljekari, a sve "anatomske promjene i zapreke" koje su ometale normalnu funkciju pojedinih organa unošene su u "Vormerkblatt". Svim bolesnicima, "obzirom na kakovu promjenu kosti ili nejasno mjesto kojega zgloba", pregledani su živci rendgenskim aparatom. Do 1. maja 1916. je uspostavljena laboratorija sa rendgenom. U radionicama Zavoda izrađen je ormar sa "električnim svjetlom i tamnom pločom" za posmatranje rendgen slika.
Svaki "svestrano i tačno pregledani ozleđenik" dovođen je upravniku Zavoda, koji je određivao "dijagnozu, pravljenje i vrst proteze, ortopedijskih cipela ili aparata".
U Zavodu su 1916. liječena 1.362 invalida. Za front ih je osposobljeno 70 ili 5,9 odsto, a za laku službu 223 ili 18,8 odsto, dok je nesposobnih bilo 895 ili 75,3 odsto. Invalidi su te 1916. proveli na liječenju u prosjeku po tri mjeseca.
Prema svjedočenju oca Kazimira, mnogi austrougarski vojnici su u ovoj ustanovi preminuli od zadobijenih rana. Starješinstvo samostana odredilo je nekoliko redovnika da teško ranjenima "budu tješitelji i da ih umirujuće pripravljaju za blaženu smrt".
Liječenje je obavljano u "dvorani za aparate" pomoću pendelaparata iz radionice 11. rezervne bolnice u Beču. Nabavljeni su pendelaparati "za nadlakticu, lakte, pest, prste, koljeno i dva aparata za nožni pregib". U zavodskim radionicama izrađene su "sprave za spružanje prstiju, rastezanje palca i rukavice sa čeličnim obrubom". Invalidi kojima su amputirane noge obučavani su "da se pri hodanju sa protezama priuče u umjetnom savijanju zglobova".
Liječenje se sastojalo od kupki u vrućem zraku (125), potpunih kupki (6), djelimičnih kupki (4), pješčanih kupki (15), električnih kupki (4), masaža (130), vibracionih masaža (30), faradizacija (120), galvanizacija (8), sprava "po Schede-u" (70), pendelaparata (190). Pravljeni su zavoji od gipsa, vršeno manuelno pružanje zgrčenih zglobova, sa ili bez narkoze, te obavljani "kirurško-ortopedijski pothvati".
Mr Bojan Stojnić, direktor Arhiva Republike Srpske
Pratite nas na našoj Facebook i Instagram stranici i Twitter nalogu.
