Novi svijet u osam tačaka
Kapitalni dokument čovječanstva, Atlantska povelja je politička deklaracija ugovorena tokom Atlantske konferencije (šifrovano RIVIERA) na ratnom brodu u luci Argentija na Njufaundlendu (smještenoj u zalivu Placenrija). Učesnici pregovora bili su premijer Ujedinjenog Kraljevstva Vinston Čerčil i predsjednik Sjedinjenih Američkih Država Frenklin D. Ruzvelt. Zajednička deklaracija izdata je 14. avgusta 1941. godine.
Na naknadnom međusavezničkom sastanku u Londonu 24. septembra 1941. vlade Belgije, Čehoslovačke, Grčke, Luksemburga, Holandije, Norveške, Poljske, Sovjetskog Saveza i Jugoslavije i predstavnici generala Šarla de Gola, lidera Slobodne Francuske, nedvosmisleno su usvojili prisvajanje zajedničkih principa predstavljenih u povelji.
Atlantska povelja je uspostavila viziju svijeta poslije Drugog svjetskog rata, uprkos činjenici da Sjedinjene Države još nisu ušle u rat. Učesnice su se nadale da će Sovjetski Savez biti takođe uz njih, pošto je na njega u junu iste godine počela invazija nacističke Nemačke. Ova nadanja se nisu ostvarila.
Ukratko, osam tačaka dokumenta su: ne postoje nikakve teritorijalne pretenzije Sjedinjenih Država ili Ujedinjenog Kraljevstva; teritorijalna poravnanja moraju biti u skladu sa željama naroda; pravo na samoopredjeljenje naroda; ukidanje trgovinskih barijera; globalna ekonomska saradnja i napredak društvenog blagostanja; sloboda od oskudica i straha; sloboda na moru; razoružanje zemalja agresora, poslijeratno opšte razoružanje;
Sile osovine su tumačile ove diplomatske sporazume kao potencijalno savezništvo protiv njih. Adolf Hitler je na to gledao kao na dokaz zavjere između UK i SAD u međunarodnoj zavjeri Jevreja i odobrio je izvršavanje Konačnog rješenja prije završetka rata u znak odmazde. U Japanskom carstvu Atlantska povelja je ojačala podršku militaristima u vladi, koji su zahtijevali agresivniji pristup prema UK i SAD.
S druge strane, ovaj sporazum je jedan od prvih koraka ka formiranju Ujedinjenih nacija.
Zvanične izjave i državna dokumenta nagovještavaju da su Čerčil i Ruzvelt potpisali dokument. Međutim, ne postoji nijedna potpisana kopija. Britanski pisac H. V. Morton, koji je putovao sa Čerčilovom grupom na "Princu od Velsa", izjavio je da nijedna potpisana verzija nikada nije ni postojala. "Dokument je prošao kroz nekoliko izmjena", kaže Morton, "i dogovoreni tekst je telegrafisan u London i Vašington". Tokom ovog procesa greška se pojavila u londonskom tekstu, ali je ona naknadno ispravljena.
U to vrijeme se javila određena zabrinutost oko tajnosti i sigurnosti britanske strane. Iako je "Princ od Velsa" pristupio u najvećoj tajnosti, novinari iz SAD su primijetili odsustvo Ruzvelta iz Vašingtona i povezali ga sa "iznenadnim" odsustvom Čerčila iz Kuće predstavnika.
Usljed nedostatka cenzure u zemlji omogućena su razna nagađanja novinara. Švajcarski radio je 6. avgusta saopštio glasine da su dva lidera na putu da se sretnu u Kanadi. Sve ovo je počelo prije sastanka, uz rizik da ih presretne njemačka U-podmornica.
Pratite nas na našoj Facebook i Instagram stranici i Twitter nalogu.
