Nestaje tragova turske sile u Banjoj Luci

Zoran S. Mačkić,
Nestaje tragova turske sile u Banjoj Luci

Banja Luka, 3. jula - Juče je otpočelo rušenje stare zgrade bivše okružne oblasti, da bi se na tome mestu podigla nova opštinska palata.

Pre no što se zidovi i ove stare zgrade sravne sa zemljom, potrebno je da se iznese istorijat ove stare turske građevine, možda jedne od najstarijih kuća u Banjoj Luci.

Suđenja

Ovu veliku i prostranu građevinu sazidao je Omer-paša Latas 1850. godine. U njoj su bili smešteni turski sud i mutisarifat (okružno načelstvo). Prvi mutisarif u ovoj zgradi bio je Adem Eftadija, zatim 1859. godine za mutisarifa dolazi Ali Riza-paša, koji je ranije bio turski vojni komandant u Karsu u Maloj Aziji, i koji je za vreme Krimskog rata izgubio grad Kars, koga je zauzela ruska suvozemna vojska i pomorska flota, tako da se Ali Riza-paša sam teškom mukom spasao.

Za vreme Ali Riza-paše u ovoj zgradi na gornjem spratu, gde je bio sud, bila su dva interesantna suđenja. Godine 1869. suđeno je Vasi Pelagiću, rektoru banjalučke bogoslovije, koji je bio prognan u Ćutaju u Malu Aziju.

Posle Vase Pelagića, u ovoj zgradi osuđen je na smrt Đuro Popović, sveštenik iz sela Kaoca u srezu prnjavorskom, koji je bio osumnjičen da je ubio nekog bega u svom selu, jer je u lešu toga bega nađeno tane, koje je bilo iz onakve puške kao što je imao jedino u onome kraju pop Đuro. Ovo sve nije bilo tačno. Stvar je bila u ovome: mlada begovica živela je potajno sa nekim turskim oficirom i htela je pošto-poto da se oslobodi muža. To je konstatovano docnije, u ustanku 1875. godine, kada je N. Šmitran,  težak iz Kaoca, koji je bio u ustanku, priznao da je on ubio bega po želji mlade begovice.

Tako je pop Đuro nevin osuđen na smrt. Kad su ga poveli na vešanje, tada mu je prišao Derviš aga Gušić iz Banje Luke, koji je bio uplivan kod turskih vlasti, a misleći da pop Đuro ima nebrojeno blago, zatražio je od njega 100 dukata da ga oslobodi smrtne kazne. Kako pop Đuro nije imao tu svotu novaca, to su ga Turci obesili o jednu krušku u jednoj bašti iza kuće Sofije Zeljkovića u današnjoj Ulici kraljice Marije.

Posle Ali Riza-paše dolazi za mutisarifa u Banju Luku Sali-paša Podgoričanin, koji je bio sve do okupacije Bosne i Hercegovine, to jest do 1878. godine.

Okružni načelnici

Posle okupacije, prvi je bio privremeni okružni načelnik, i to vrlo kratko vreme, hadži Smailbeg Ibrahimbegović iz Banje Luke, zatim N. Marković, Srbin, pa austrijski plemić Pači. Dr Milan Kukuljević iz Zagreba postavljen je 1885. godine, kada je u Banjoj Luci bio komandant austrijske vojske general Jelzon. General Jelzon je zasadio drveće današnjih banjalučkih aleja, u dužini od oko 17 kilometara, a što Banjoj Luci daje neobično lep izgled.

Posle Kukuljevića za okružnog načelnika došao je Horović, a zatim Pius Lazarini. Za njega se zna da je bio neobično strog, ali i pravedan. U to vreme činovnici nisu ni za živu glavu smeli da uzimaju mito, niti je neko mogao dobiti dozvolu da otvori mehanu, i svakom prilikom je suzbijao alkoholizam. Važno je spomenuti da je Lazarini osnovao Prvu banjalučku štedionicu, koja i danas postoji. Zatim je uopšte delovao na kulturnom prosvećivanju naroda. Posle njega došlo je još nekoliko beznačajnih okružnih načelnika. U ovoj zgradi bilo je smešteno okružno načelstvo sve do pred rat, kada su kancelarije okružnog načelstva preseljene iz ove zgrade u prostorije negdašnjeg hotela "Austrija" jer je zgrada bila neobično trošna.

Banjalučka gradska opština otkupila je ovu zgradu od naše države za veoma malu cenu, da bi na tome mestu mogla da podigne svoju palatu.

Epilog

Na mjestu porušenog mutisarifata, na lijevoj obali Vrbasa, pored današnjeg Gradskog mosta, iznikla je 1931. zgrada Gradske opštine. Uoči rata, 1938-40, na njoj dograđen je drugi sprat, na kojem je bila i vijećnica. U toku rata u zgradu je uselilo Gradsko poglavarstvo, a poslije rata Opštinski sekretarijat za unutrašnje poslove. Od 1961. u zgradi je bio đački, a kasnije studentski dom. Zgrada je teško oštećena u zemljotresu i porušena aprila 1970. Na istom mjestu danas stoji Bogojavljenski hram.

"Politika", 7. jula 1930, str. 10.

Autor: Đ. J.

 Zoran S. Mačkić,  (Autor je arhivski savjetnik u Arhivu RS)

Pratite nas na našoj Facebook i Instagram stranici i Twitter nalogu.

© AD "Glas Srpske" Banja Luka, 2018., ISSN 2303-7385, Sva prava pridržana