Nema ljepšeg osjećaja od slobode
Za mene kao borca NOR-a nema značajnijeg datuma od 9. maja, dana koji se danas obilježava kao Dan pobjede nad fašizmom. Nije taj dan značajan samo za mene, ni samo za narode bivše Jugoslavije već za sve države i narode koji su pobijedili zlo.
Istakao je ovo u razgovoru za "Glas Srpske" predsjednik republičke organizacije SUBNOR-a i nosilac Partizanske spomenice 1941. godine Blagoje Gajić.
- Sjećam se 9. maja 1945. kao da je juče bilo. Ta radosna vijest o kapitulaciji nacističke Njemačke me je zatekla na putu od Slovenije prema Srbiji. Išli smo pješice, bili smo iznureni, ali naša radost je bila velika - prestao je krvavi rat. Nastao je mir, miran san za staro i mlado. Prva pomisao mi je bila da vidim svoj narod i svoju Kozaru - priča Gajić, koji je bio borac Pete kozarske brigade NOV-a koja je bila u sastavu 11. divizije Prve armije.
- Žrtve su bile velike i to kako boraca, tako i nenaoružanog naroda. Ne odvajamo borce od naroda jer mi smo bili jedno. Vojska nije imala drugo snabdijevanje nego nas je snabdijevao narod, nismo imali magacine i skladišta, nas je snabdijevao narod - naglašava Gajić.
Dodao je i da je u ratu koji je na ovim prostorima vođen od julskih dana 1941. godine pa sve do maja 1945. godine poginulo više od 400.000 boraca.
- Gotovo 60.000 boraca Narodnooslobodilačke borbe izašlo je iz rata amputiranih nogu i ruku, bez očiju… Ranjeno je više od 450.000 boraca, od kojih neki po dva i više puta - istakao je Gajić.
Dodaje da se po završetku rata vratio u svoje rodno Knešpolje.
- Tu bukvalno nije bilo ničega. Bilo je samo muke i patnje, ali je narod bio nevjerovatno zadovoljan jer je došao mir i odmah se počelo sa obnavljanjem kuća. Tada je vlast formirala pokretne baze koje su gradile kućice kako ljudi ne bi bili pod vedrim nebom i da bi krenuli sa normalnim životom, koliko je to bilo moguće u tadašnjim uslovima - istakao je Gajić.
Naglašava da se 9. maj kod nas dostojanstveno obilježava.
- Mi preživjeli borci veoma smo zahvalni što se i ovom, kao i drugim velikim danima Narodnoooslobodilačke borbe poklanja zaslužena pažnja. To je za nas borce velika satisfakcija - naglašava Gajić.
Dodaje da mu je jedino žao što je napuštena jedna lijepa praksa.
- Ranije smo se povodom određenih istorijskih datuma često nalazili među učenicima, kojima smo govorili o zadacima i ciljevima Narodnooslobodilačke borbe. To je zapušteno ne našom krivicom, već sticajem okolnosti. Ali nije sve utonulo, kako se kaže u mutne vode. Eto, na primjer kada obilježavamo godišnjicu smrti našeg legendarnog komandanta doktora Mladena Stojanovića tu se nađe i staro i mlado - naglašava Gajić.
Prijedor
Gajić naglašava da je opština Prijedor u Drugom svjetskom ratu dala veliki broj boraca, a posebno nosilaca Partizanske spomenice 1941. godine i narodnih heroja. Poginulo je 2.228 boraca.
- Prijedorčani su i tada, a i sada, imali posebne razloge da ovaj dan obilježavaju, jer upravo su borci iz ovih krajeva u četvorogodišnjoj borbi za slobodu dali velike žrtve, ali istovremeno bili dio pokreta koji je širom Evrope krenuo u konačni obračun sa fašističkom nemani - ističe Gajić.
Bitke
Bitka na Kozari počela je 10. juna 1942. godine i trajala je 27 dana do proboja na jugozapadnom dijelu Kozare, 15 kilometara istočno od sela Međuvođe. Bitka na Kozari, u kojoj su malobrojne partizanske jedinice branile narod u zbjegu, bila je značajna za cjelokupni pokret otpora, jer je predstavljala primjer junaštva i odlučnosti boraca pred nadmoćnijim i dobro naoružanim neprijateljem. Na Memorijalnom zidu na Mrakovici upisana su imena 9.921 partizanskog borca poginulog u borbama na ovom području tokom Drugog svjetskog rata, a istoričari su prikupili podatke o 33.398 pobijenih civila, dok sudbina mnogih ni do danas nije poznata.
Bitka na Neretvi, poznata i pod njemačkim kodnim imenom Fall Weiss (Bijeli slučaj) ili kao Četvrta neprijateljska ofanziva, bio je njemački strateški plan o zajedničkom napadu Sila osovine započet početkom 1943. protiv partizana na teritoriji današnje BiH. Ofanziva je trajala od januara do aprila 1943. godine.
Sile osovine su okupile devet divizija, uključujući i ustaške. Procjenjuje se da je više od 150.000 vojnika sila osovine napalo znatno malobrojnije partizanske odrede, uz koje su bili i ranjenici. Do kraja marta Sile osovine su ubile oko osam hiljada partizana, zarobivši još oko dvije hiljade. Uprkos teškim gubicima i taktičkoj pobjedi Sila osovine, oslobodilačka vojska obezbijedila je mogućnost za nastavak svog djelovanja.
Bitka na Sutjesci, od 15. januara do 16. juna 1943. godine bila je zajednički napad Sila osovine koji je za cilj imao uništenje partizanskih jedinica u blizini Sutjeske. Odbijanje te ofanzive je bila prekretnica za Jugoslaviju u Drugom svjetskom ratu. Nijemci su nazvali taj plan Operacija "Schwarz" ("Crno"). Sile osovine su okupile oko 127.000 kopnenih vojnika i oklopnih vozila, uključujući njemačke, italijanske, jedinice NDH i bugarske jedinice, te više od 300 aviona, pod njemačkim zapovjedništvom, protiv 18.000 vojnika operacione grupe od 16 brigada Narodnooslobodilačke vojske.
Pratite nas na našoj Facebook i Instagram stranici i Twitter nalogu.
