Narodna zaštita u Banjaluci
Narodna zaštita NDH, osnovana 15. jula 1941, brinula se za "sprečavanje i odstranjivanje svih neposrednih i posrednih opasnosti, ratnih i prirodnih nedaća i nesreća, te uklanjanje njihovih štetnih posljedica za narodni život, gospodarstvo i promet na cjelokupnom području NDH".
U cilju sprovođenja mjera zaštite i spasavanja, područje NDH je podijeljeno na pokrajine, župe, kotare i krugove u kojima su osnivana nadzorničtva Narodne zaštite kao posebni uredi hrvatskog domobranstva.
Nadzorničtvo Narodne zaštite za grad i kotar Banjaluku osnovano je 1941. i preuzelo je poslove Mjesnog odbora za odbranu iz vazduha. Organizovalo je samo zaštitu i proširenu samozaštitu (kućnu zaštitu, zaštitu susjedstva, zaštitu ustanova), zaštitu veleobrtnih preduzeća i javne službe sigurnosti i pomoći.
U toku napada partizana na Banjaluku, u septembru 1944. oštećena je arhiva Nadzorničtva, pa se o radu civilne zaštite u Banjaluci od 1941. do 1945. malo zna.
Prema sačuvanim izvještajima, najobimnije aktivnosti pripadnici Narodne zaštite izvršili su nakon savezničkih bombardovanja grada 29. i 31. maja 1944. godine, kada je smrtno stradalo oko tristo ljudi. Pripadnici Narodne zaštite su iz zgrade u Filipa Čondrića (danas Pelagićeva) izvukli 26 mrtvih i jednog teže ranjenog, iz zgrade u Kvaternikovoj (danas Milana Tepića), izvukli su mrtve Katicu Mandrović, Katarinu Gutić (majku zloglasnog stožernika Viktora Gutića), gđu Babić i Safeta Kulenovića, a u Kreševljakovićevoj (ova ulica više ne postoji) Malkić Mehu.
U Čauševića ulici (danas Braće Mažar i majke Marejje), u zgradi Župske redarstvene oblasti ispod ruševina su pronađeni jedan domobran i jedna žena, a u Pavelićevoj (Kralja Petra I Karađorđevića), ispred Gradske štedionice, u porušenom bunkeru pronađeni su jedan mrtav i jedan ranjeni ustaša.
U ruševinama zgrade na Trgu 10. travnja (danas Trg srpskih vladara), gdje je danas zgrada "Elektrokrajine", pronađeno je 11 mrtvih, od kojih pet članova porodice prof. Huseina Alića, bivšeg velikog župana, dva čuvara i četiri domobrana.
U to vrijeme je Narodna zaštita ostvarila dobru saradnju sa vojnim vlastima, dok je policija potpuno zakazala, zbog čega je javna i privatna imovina masovno pljačkana.
Prilikom napada partizana na Banjaluku u septembru 1944. Nadzorničtvu je odnesen sav medicinski materijal i alat tehničke službe, oštećena vatrogasna i hemooprema, jedna ručna i jedna električna sirena i arhiva, a nestalo je 40 obveznika Narodne zaštite. U gradu je izbilo više požara, koji se nisu mogli gasiti zbog borbi.
U toku partizanskog napada grad su sedam puta napali njemački i ustaški avioni, a jednom engleski. Mnogo zgrada je oštećeno ili uništeno, potrgani su svi električni vodovi. Bilo je i mnogo ljudskih žrtava. Jedan broj mrtvih zakopali su partizani, a drugi pripadnici Narodne zaštite po dolasku njemačkih i ustaških jedinica. Svi ulazi i izlazi iz grada bili su zatvoreni, što je otežavalo sprovođenje mjera zaštite i spasavanja.
U decembru 1944. pripadnici Narodne zaštite su utvrđivali grad. U Kastelu su planirali postaviti električnu sirenu za davanje znakova opasnosti. Potpuno je obnovljena i organizovana zaštita u Tvornici duvana i Državnom rudniku Lauš. Zbog napada partizana, obnova u Delibašinom selu (Trapisti) je otežana.
Uređivane su tavanske i podrumske prostorije i javna skloništa, a Župska redarstvena oblast je pojačala nadzor. Mjera zamračenja u gradu je slabo sprovođena, a u tome su prednjačile vojne ustanove. Zbog nedostatka ljekara, koje su odveli partizani, Nadzorničtvo je sa Hrvatskim Crvenim križom dogovorilo da se sve žene koje su završile zdravstveni tečaj uključe u zdravstvenu službu, dok su dojavnu službu vršili pripadnici Ustaške mladeži.
Proširena samozaštita kancelarija i zavoda je stavljena na viši nivo. Organizovanje kućne zaštite bilo je otežano zbog pomanjkanja muških osoba.
U januaru 1945. službu pripreme vršilo je samo 10 odsto obveznika (40 lica). Za njih je održan tečaj na kojem su predavači bili nadzornik Danilo Udovič, zapovjednik NZ Dragutin Tambolani, izvjestilac za vatro službu Mešić Abdulah, zapovjednik prvog Edhem Bekić i zapovjednik drugog voda NZ Mirko Lošić. Obveznici su čistili snijeg sa ulica, pregledali javna skloništa i provođenje mjera samozaštite u velikim preduzećima.
Stroge naredbe i održana predavanja uticale su na poboljšanje zamračenja u gradu, a ponovo je uspostavljena i vatrogasna služba. U istom mjesecu izvedeno je nekoliko manjih vazdušnih napada na grad. Grad je posjetio izaslanik Narodne zaštite iz Zagreba Josip Crnobori, koji je do 1944. bio zapovjednik banjalučke sati Narodne zaštite.
Pri vazdušnom napadu na Banjaluku 16.3.1945. poginulo je 14 civila. Primijećeno je izbjegavanje dužnosti, nemarno održavanje opreme i alata, kao i nevojničko ponašanje pripadnika Narodne zaštite. Narodna zaštita je funkcionisala do oslobođenja Banjaluke 22. aprila 1945.
Verica Josipović, načelnik Odjeljenja za obradu i sređivanje arhivske građe u Arhivu Republike Srpske
Pratite nas na našoj Facebook i Instagram stranici i Twitter nalogu.
