Mađarski ustanak 1956. godine: Revolucija i kontrarevolucija

Pantelija Matavulj
Mađarski ustanak 1956. godine: Revolucija i kontrarevolucija

Mađarska revolucija ili Mađarski ustanak 1956. godine bio je ustanak mađarskog stanovništva protiv komunističkog režima tadašnje Narodne Republike Mađarske i njenih sovjetskih pokrovitelja, koji je trajao u periodu od 23. oktobra do 10. novembra.

Počeo je kao studentske demonstracije pred zgradom parlamenta u Budimpešti, na kojima su tražene ekonomske i političke reforme.

Pokušaj komunističkih vlasti da ih silom uguše izazvao je burnu i jednako nasilnu kontrareakciju, kada su na stranu demonstranata masovno počeli da prelaze pripadnici, pa i cijele jedinice, mađarske vojske, a što je do 28. oktobra dovelo do praktičnog kolapsa komunističke vlade, koju je zamijenila privremena vlada sa Imreom Nađem na čelu, koji je proglasio neutralnost Mađarske i izlazak iz Varšavskog pakta.

Ona, međutim, nije u bila u stanju da organizuje i efikasnu odbranu, kada je 4. novembra došlo do sovjetske vojne intervencije, te je otpor ustanika do 10. novembra bio zaustavljen. Sovjeti su instalirali novu prosovjetsku vladu sa Janošem Kadarom na čelu.

U ustanku je poginulo nekoliko hiljada Mađara (civila i ustanika), te nekoliko stotina sovjetskih vojnika. Nekoliko desetaka hiljada Mađara je zatvoreno, a više od 200.000 je izbjeglo preko granice.

Mađarska revolucija je predstavljala najozbiljniji udarac tadašnjoj sovjetskoj hegemoniji u Evropi, najspektakularniji pokušaj da se promijeni politički poredak hladnoratovske Evrope, kao i najveći oružani sukob na teritoriji Evrope u drugoj polovini 20. vijeka, sve do raspada Jugoslavije devedesetih.

Iako su Sovjeti uspjeli da sačuvaju kontrolu nad Mađarskom, događaji iz 1956. su imali znatne posljedice za krajnji ishod Hladnog rata, prije svega zato što je sovjetski režim u očima svjetske javnosti predstavljen kao agresor, te je izgubio potporu, čak i među zapadnim marksistima.

Godine 1956, 31. oktobra, za vrijeme Mađarske revolucije, Izrael, Velika Britanija i Francuska napali su Egipat zbog nacionalizacije Sueckog kanala. NATO je bio paralizovan zbog rata u Egiptu. SAD su otvoreno osudile intervenciju i nisu zbog Mađarske bile spremne da rizikuju izbijanje trećeg svjetskog rata.

Tito i sovjetski lider Hruščov su se tajno sreli na Brionima, 2. novembra 1956. Poslije diskusije, koja je potrajala cijelu noć, jugoslovenski državni vrh se složio sa sovjetskom intervencijom u Mađarskoj. Ključni faktor u ovoj Titovoj odluci bio je strah da se događaji u Mađarskoj u nekoj formi ne prenesu u Jugoslaviju.

U spomen na revoluciju 23. oktobra se danas u Mađarskoj slavi državni praznik.

Postoje različite brojke o sovjetskim snagama koje su učestvovale u intervenciji. "Specijalni odbor o problemu Mađarske" Opšte skupštine UN (1957) procijenio je učešće 75.000-200.000 trupa i 1.600-4.000 tenkova OSZK, ali nedavno objavljene sovjetske arhive navode sovjetske snage od 31.550 ljudi sa 1.130 tenkova i samohodnim oruđem.

Pratite nas na našoj Facebook i Instagram stranici i Twitter nalogu.

© AD "Glas Srpske" Banja Luka, 2018., ISSN 2303-7385, Sva prava pridržana