Kraljević Marko - neustrašivi zaštitnik bespomoćnih
Iako je bio vladar relativno skromnog istorijskog značaja, Kraljević Marko je tokom turske okupacije postao jedan od najpopularnijih junaka srpske narodne epike, ali i usmene tradicije uopšte.
U srpskoj narodnoj epici mu je posvećen jedan od ciklusa pjesama. Sličan status ima i u tradicijama drugih južnoslovenskih naroda. Bugari ga poštuju kao svog narodnog junaka pod imenom Krali Marko.
Zapamćen je kao neustrašivi zaštitnik slabih i bespomoćnih, koji se borio protiv nepravde i dijelio megdane sa turskim nasilnicima. Međutim, prava istina o njegovom životu je dosta surova i daleka od narodnih pjesama koje su ga veličale kao najvećeg srpskog junaka.
Krunisanje
Kraljević Marko, odnosno Marko Mrnjavčević, bio je kralj od 1371. do 1395. godine, a vladao je samo teritorijom zapadne Makedonije sa centrom u Prilepu.
Njegov otac, kralj Vukašin, bio je savladar cara Stefana Uroša Petog, čija je vladavina bila obilježena slabljenjem centralne vlasti i osamostaljivanjem oblasnih gospodara u srpskom carstvu, što je pospješilo njegov raspad. Vukašinovi posjedi obuhvatali su zemlje u Makedoniji, Kosovu i Metohiji. On je 1370. godine krunisao Marka za "mladog kralja", a ova titula uključivala je mogućnost da Marko naslijedi Uroša (koji nije imao djece) na srpskom prestolu.
Markov otac, kao vladar tog dijela Makedonije, opremio je vojsku sa bratom despotom Uglješom. Ta vojska trebalo je da spriječi dalju najezdu Turaka na Balkansko poluostrvo i porobljavanje srpskih zemalja. Nažalost, dok su bili utaboreni na obalama rijeke Marice 1371. godine, Turci su ih bez najave napali i napravili masakr. U Bici na Marici poginuli su i Vukašin i njegov brat, a njegove zemlje pale su pod tursku vlast.
Marko je poslije toga zakonski postao kralj srpske države, ali srpski velikaši, koji su praktično postali nezavisni od centralne vlasti, nisu ni pomišljali da ga priznaju za svog vrhovnog gospodara. Kralj Marko je u stvarnosti postao samo jedan od oblasnih gospodara, koji je vladao relativno malim područjem u zapadnoj Makedoniji.
Snažan i sposoban borac
Kao prestolonasljednik, nemoćan da učini nešto više, zbog turske nadmoći, postaje turski vazal. To je podrazumijevalo i njegovo angažovanje u vojnim operacijama turske vojske. Ubrzo se dokazao kao snažan i sposoban borac pa je došao do titule turskog vezira, što je predstavljalo visok položaj u turskom društvu.
Njegovo omiljeno oružje je, baš kao i u narodnim pjesmama, bio topuz, kojim je vješto baratao. Zadužbina mu je manastir Svetog Dimitrija blizu Skoplja, poznat kao Markov manastir, izgrađen 1376. godine.
Poginuo je u bici na Rovinama 17. maja 1395. godine, boreći se u Vlaškoj na strani Turaka.
Ipak, 36 godina poslije Bitke na Rovinama Konstantin Filozof napisao je Žitije despota Stefana Lazarevića, u kojem je zabilježio predanje da je uoči bitke Marko rekao Konstantinu Dragašu: "Ja kažem i molim Gospoda da bude hrišćanima pomoćnik, a ja neka budem prvi među mrtvima u ovom ratu."
Pratite nas na našoj Facebook i Instagram stranici i Twitter nalogu.
