Kako su Jugosloveni zamišljali 2000. godinu

"Nije isključen, mada je do kraja ovog veka manje verovatan i direktan pristup čovekovoj memoriji, povećanje ljudskih intelektualnih sposobnosti neposrednim povezivanjem čovečjeg mozga sa elektronskim računarima, sve to uz vidno podmlađivanje ili produženje ljudskog veka do 150 godina"

Jedna storija u "Vidicima", iako nije dostigla slavu drugih polemičnih dijelova te emisije, iako je tek uvodna i zbog toga prilično uopštena, zainteresovala je mnoge gledaoce.

Riječ je o storiji "Jugoslavija godine dve hiljadite", koju je pripremio urednik "Borbe" Stane Stanič.

Vizija života koji nas čeka poslije tri decenije, a koji će dočekati dve trećine danas živih Jugoslovena nije interesantna samo kao skup atraktivnih pretpostavki, podataka o životnom standardu o kome danas možemo samo da sanjamo, već i kao jedna krajnje ozbiljna opomena da je u svakoj oblasti neophodno dugoročno planiranje bez koga su mogući mnogi sudbonosni promašaji.

Tekst pripremljen za emisiju o dvije hiljaditoj godini govori o našoj budućnosti:

I mi, Jugosloveni, kao da smo ukrcani u neku raketu koja nas nosi u budućnost.

Kada treba da sustignemo one koji su ispred nas?

Istraživač Sveta Stajić, na osnovu trendova 1962-1967. godine. prognozira da bi 1985. godine bili na nivou današnje Francuske.

Američki futurolozi svijet dvije hiljadite godine vide podijeljen na šest grupa: vidno posleindustrijska (sa 60 do 200 dolara po stanovniku), u razvoju (sa 200 do 600 dolara), zrela industrijska (sa 600 do 1500 dolara), visoko industrijska (sa 1500 do 4000 dolara), rano posleindustrijska sa 4000 do 16000 dolara) i šesta grupa, visoko posleindustrijska, sa preko 16000 dolara po stanovniku.

Prema proračunu ekonomiste Miloša Sinđića mi bismo u dvije hiljaditoj godini ostvarili po 2.520 dolara po stanovniku, tj. bili bismo u grupi visoko industrijalizovanih zemalja. Tada bismo, naime, dostigli nivo standarda koji je imala Švedska 1965. godine, a koja danas spada u jednu od najbogatijih zemalja na svijetu. Jugoslavija će kroz trideset godina, imati i deset miliona stanovnika više nego danas - oko 30 miliona.

Ljudski mozak sa elektronskim dodatkom

U međuvremenu svijet će se promijeniti. Evo nekih predviđanja koja govore o tom budućem svijetu:

Sedamdeset odsto proizvoda kojima se služimo danas do dvije hiljadite zamijeniće potpuno novi. Već je najavljeno stotinak novih otkrića koja će za narednih tridesetak godina preobraziti sadašnji način života.

Čudesni svjetlosni zraci - lejzeri, definitivno će ući u sve oblasti života i stvoriti potpuno nove telekomunikacije.

Budućnost će biti obilježena novim materijalima, otpornim na visoke temperature, super otporne tkanine. Žene će kupovati haljine za jedan dan, za jedno prije podne, konzervativniji muškarci i za deceniju, ako budu tako željeli - iako sve od papira.

Nije isključen, mada je do kraja ovog vijeka manje vjerovatan i direktan pristup čovjekovoj memoriji, povećanje ljudskih intelektualnih sposobnosti neposrednim povezivanjem čovečjeg mozga sa elektronskim računarima, sve to uz vidno podmlađivanje ili produženje ljudskog vijeka do 150 godina!

Stvaranje novih ljudskih vrsta

Da bi ljudi lakše proživjeli 150 godina, koliko će trajati ljudski vijek oko dvije hiljadite, oni će primenjivati hemijsku i biološku kontrolu karaktera i intelektualnih procesa. Sem toga, predviđaju futurolozi, biće moguće u posljednje tri decenije ovog vijeka, vještačko stvaranje inteligencije, vještačko rašćenje novih organa i udova ili zaustavljanje njihovih vitalnih funkcija za nekoliko godina ili čak vekova.

Biće moguće da se potrebna znanja stiču pomoću hemijskih i mehaničkih metoda za poboljšanje memorije i  procesa učenja, kao i poboljšanje ljudske sposobnosti za intelektualnu analizu. Da bi se to postiglo biće primenjivane i nove tehnike za očuvanje i sticanje raznih novih telesnih sposobnosti, potrebnih za sve složeniji život u budućnosti.

U masovnoj upotrebi biće nova, sigurnija sredstva za kontrolu umora, tehniku relaksacije, za podsticanje vitalnosti, stimulansi za duhovni rad i jačanje individualnosti, snagu percepcije, povećanje maštovitosti i drugih psihičkih sposobnosti.

U dvije hiljaditoj godini ljudi će se rađati pomoću jevtinijih, praktičnijih i sigurnijih novih medicinskih tehnika. Do kraja ovog vijeka moći ćemo da biramo i pol svoje djece, da utičemo, zahvaljujući raznim vidovima genetičke kontrole, na osnovnu konstituciju pojedinaca i da, ako to želimo, promenimo i pol odrasle osobe.

Brzo i sigurno uklanjanje urođenih i naslednih nedostataka usrećiće milione, a zdravlje i vjeru u život vraćaće i zamjene oboljelih organa vještačkim, ili transplatacijom sa drugih organizama.

Nov izgled lica, nov pol, promjena tena ili boje kože biće mnogo lakši nego danas, a ljekarska njega i u nerazvijenim zemljama biće veoma visokog kvaliteta.

Čovjek budućnosti radiće uz danas neslućene udobnosti. Biće, na primer, i više svjetla, koje će davati vještački mjesec i drugi metodi za osvetljavanje velikih površina.

Kada se čovjek umori, moći će i u snu da se zabavi. Futurolozi predviđaju da će biti moguć stimulisan, unapred predviđeni i programirani san - takoreći bioskop u krevetu i valjda u koloru.

Automatske prodavnice i robne kuće snabdijevaće nas i sintetičkom hranom i pićima punim proteina, encina, vitamina.

Atmosfera će, zbog povećanih količina štetnih gasova, i povećane radioaktivnosti, biti pod stalnom kontrolom. Naći će se načini da se u atmosferu ubacuju kiseonik i razni agensi koji će obezbediti što podesniji vazduh i temperaturu za šest milijardi pluća širom zemaljske kugle.

Sahara i druge pustinje će se pretvoriti u cvjetne vrtove, struja i drugi oblici energije biće gotovo besplatni. Futurolozi najavljuju kao mogućnost - ispravku sunčanog sistema! Ništa manje!

Među deset, kako to futurolozi nazivaju, dalekih mogućnosti, dolazi i - ljudski vijek produžen ne samo do 150 godina već do besmrtnosti!

Naučnicima, međutim, izgleda ni to nije dovoljno. Oni dopuštaju mogućnost ispravljanja ljudske vrste pomoću drugih vrsta i stvaranje novog novcatog čovjeka, čovjeka novih kvaliteta i oblika, potomka današnjeg homo sapijensa.

Šanse za bogatiju budućnost

Šta ćemo vidjeti u sljedećim storijama "Jugoslavija u dve hiljaditoj"?

"Dogovoreno je sa Jovanom Šćekićem da se pripremaju tri emisije: o poljoprivredi, infrastrukturama i obojenim metalima", kaže Stane Stanič. "Prikazivala bi se jedna emisija mesečno, ali zasad ne znamo redosled - znamo samo da jedna storija neće trajati duže od trideset minuta i da će biti uglavnom filmska, znači atraktivna, prilagođena televizijskom prikazivanju."

Zašto ste se odlučili baš za te tri teme?

"Da pođemo redom. Već smo u prošlom broju rekli da bi povećanje proizvodnje kukuruza za 5 miliona tona izravnalo naš platni bilans, a ocjena stručnjaka je da mi upravo pripadamo kukuruznom pojasu Evrope i da možemo da povećamo proizvodnju ove korisne žitarice i za svih 30 miliona tona!

Na tako bogatoj bazi mogle bi da ostvare saradnju i da se razvijaju i industrija i naučne institucije. To bi dovelo i do stvarnog preobražaja sela. Kukuruz bi mogao da postane jugoslovenska strateška sirovina broj jedan.

Znamo, uostalom, da su Amerika i Kanada dobrim delom svoju industriju izgradili na - kukuruzu i drugim žitaricama. Zemlje u razvoju, u kojima su mnoge grane u ekspanziji, bile bi zainteresovane za naš kukuruz."

A šta je razlog da ste uzeli temu - infrastruktura?

"Pokušaćemo da odgovorimo na pitanje šta bismo dobili poboljšanjem komunikacija, još razvijenijim turizmom, poboljšanjem uslužnih djelatnosti. Vodoprivreda je još uvijek potpuno neriješen problem. Regulacija reka ne samo da bi stvorila još jednu ili dve Vojvodine, već bi smanjila štetu od poplava koja nas godišnje košta stotinak milijardi dinara.

Čitava područja, naročito u Srbiji, podložna su eroziji i to iscrpljuje i osiromašuje veliki broj ljudi. Sem toga rijeke su kao najjeftiniji saobraćajni putevi kod nas neiskorišćene.

A kad je reč o obojenim metalima, treba reći da naša zemlja čini jaku stavku u svetskim razmerama. U tom području još nismo toliko zaostali i utoliko nam je veća šansa nego u drugim granama. Tu se krije jedna od mogućnosti koja bi nas jače gurnula u bogatiju budućnost."

Postoji li nešto zajedničko za ove tri teme, kada ste ih ovako "u bloku" izabrali?

"To je pre svega sprega između privrede, univerziteta i naučnih instituta. Univerziteti preživljavaju krizu jer su odvojeni od aktivnog učešća u privrednim i društvenim zbivanjima. Stvarna reforma i perspektiva univerziteta to nije samo naša tema već i problem u celoj Evropi.

Tek reformisan univerzitet, organski vezan za potrebe privrede i društva, obezbediće stručnjacima sa diplomama da budu traženi, a ne da ostaju bez zaposlenja.

To su bile neke od tema emisije "Jugoslavija u dve hiljaditoj" u godini koju će doživeti dve trećine danas živih Jugoslovena."

Pratite nas na našoj Facebook i Instagram stranici i Twitter nalogu.