Kada "drugovi" iz Udbe dođu na slavu: Gosti odoše, a ne potucaše jaja

Jataci su stalno bili izloženi velikom riziku i opasnosti. Udba je hapsila, tukla, mučila, pa i ubijala one za koje bi posumnjali da imaju bilo kakve veze sa "bandom", kako su nazivali preostale četničke grupe.

Mnoge srpske porodice iz tog kraja bile su protjerane na Kupres u Zavidoviće i druga udaljena mjesta da bi im se onemogućio bilo kakav kontakt sa preostalim pripadnicima monarhističke vojske.

A taj kraj podržavao je kralja i monarhiju i svi vojno sposobni muškarci bili su u četnicima. Skoro svaka porodica imala je nekog srodnika koji se nije predao komunistima nakon rata, koji za njih još nije bio završen i svi su se nadali povratku kralja i monarhije.

Uprkos torturama nad srpskim stanovništvom, čestim lažnim optužbama, mučenjima jataka i stalnim racijama Udba nije uspijevala da otkrije i eliminiše preostale četnike. Njima nije suđeno nego su im indoktrinirani komunistički poslušnici i poltroni presuđivali na licu mjesta.

Zbog toga su njihovi vatreni okršaji vođeni žestoko, na život i smrt jer je predaja garantovala mučenje, iživljavanje, torturu i smrtnu presudu bez sudskog procesa i prava na odbranu. Predaje nije bilo!

Godine su prolazile i broj četnika se smanjivao, ali se nisu predavali, skrivali su se i sukobljavali sa Udbašima. Narod tog kraja nije ih izdavao. Uprkos torturama i opasnostima obezbjeđivao im je hranu i na razne načine ih štitio, nadajući se povratku monarhije i predratnog uređenja koji su za njih bili pojam slobode.

Uoči Vaskrsa 1952. godine, po naredbi pretpostavljenih, u kuću domaćina Riste Zekića, koja se nalazila na rubu visoravni, došla su dvojica Udbaša da tu sačekaju i likvidiraju njegovog šuraka Sretena Erića jednog od preživjelih četničkih komandanata.

Imali su dojavu da će on doći u tu kuću kod sestre Kose da preuzme odjeću i hranu i da se za Vaskrs sastane sa još nekim jatacima koji dođu na tradicionalni Vaskršnji vašar kod Nišićke crkve Svetih apostola Petra i Pavla koji se redovno održavao uprkos prijetnjama komunističke vlasti.

Kosu su smatrali jatakom, što je stvarno i bila, kao i mnogi iz ovog kraja. A koja to sestra ne bi štitila svoga brata? Računali su da bi vašar mogao biti povod za Sretenov dolazak i da ga tu najlakše mogu likvidirati.

RAKIJA I MEZE

Pri ulasku u Ristinu kuću zatekli su domaćina u razgovoru sa jednim gostom. Bio je to uredan, obrijan čovjek, kratke kose i u civilnom odijelu, modernom za to vrijeme. Prilikom pozdrava Ristin gost se mirno i ljubazno pozdravio i predstavio kao Hrvat od Kaknja, rekavši da je od svog domaćina kupovao stoku prije rata i da je došao da kupi volove u ovom planinskom kraju.

Risto je ljubazno dočekao "drugove". Nasuo im je najbolju rakiju i naredio domaćici da postavi meze i ručak, zahvaljujući se "drugovima" na brizi za "bezbjednost i slobodu" za što im se narod "ne može" odužiti.

"Fino nas dočekaše. Iznesoše šunku i kajmak i kuvani krompir koji nisu mogli biti bolji. Rakija pitka, žuta `ko dukat`, a jaka", pričao je jedan od tih Udbaša nakon Titove smrti i skoro 30 godina od tog događaja.

Nastavili su razgovor uz rakiju i pršutu do kasno u noć. Udbaši su "krkali" kajmak i pršutu, a "Hrvat od Kaknja" se suzdržavao i probao je samo krompir jer je postio, budući da je bio časni post, na što Udbaši nisu obratili pažnju. Oni su se polakomili na žutu "mučenicu", pršutu i kajmak ne prateći da njihov sagovornik, pijuckajući rakiju, mezi samo pomalo krompira.

Pričali su o svemu, a najviše o potjerama za četnicima i akcijama koje se planiraju za njihovu likvidaciju i uništenje. Rakija je "odvezala" jezike Udbašima, pa su neznanom sagovorniku ispričali mnoge detalje koji su čuvani kao tajne u njihovom poslu i "prokazali" su neke osobe koje su bile njihovi doušnici i špijuni.

Pričali su precizno ko im je izdao neke "bandite" i kako su ih likvidirali, ko je to učinio i kako je nagrađen. Takođe, pričali su kako ucjenjuju jatake, posebno one koji imaju lijepe žene, kako ih zatvaraju i tuku da bi one molile da ih puste i kako ih vode "u krevet" da bi im oslobodili muževe.

Sagovornik je pažljivo slušao i grimasama se "divio i odobravao njihove podvige i domišljatost", postavljao im uzgred neka "nevažna" pitanja, a oni su nastavljali sa hvalisanjem i pričama o svojim "uspjesima" i namjerama, među kojima je i konačna likvidacija Sretena E. kome su, po njihovom sudu, dani odbrojani.

Na spavanje su otišli dobro pripiti iza ponoći.

ZABORAVILI DA IMAJU ORUŽJE

Izjutra su ustali mamurni, a čekale su ih rakija i kafa, koje je u to vrijeme bilo samo u rijetkim imućnijim kućama.

Nakon kafe, Udbaši su uz rakiju nastavili priču o likvidaciji "bandi" i čekali doručak. Njihov sagovornik - "Hrvat" je izašao iz prostorije na što oni nisu obraćali pažnju. Nastavili su razgovor sa domaćinom.

Za nekoliko minuta na vratima se pojavio uniformisani četnik sa šubarom i kokardom na glavi, redenicima preko prsa, bombama i pištoljem o pojasu, mitraljezom u rukama i rekao da je on Sreten koga traže, a sa kojim su noćas pili i jeli.

Nije ih pozdravio tradicionalnim Vaskršnjim pozdravom "Hristos Voskrse!" nego reče:

"Hajde junaci, vežite ako ste kadri", rekao im je "kakanjski Hrvat". Oni su nijemo i izgubljeno gledali, a on im je izlazeći na vrata priprijetio da o ovom susretru nikome ne govore, ne diraju mu sestru i zeta i ne staju mu na put, jer će im on presuditi.

Iznenađeni i preplašeni Udbaši nisu se makli s mjesta. Znoj ih je oblio. U trenutku su izgubili moć govora, razmišljanja i kretanja. Čaše su im ispale iz ruku. U sekundu su se otrijeznili i bespomoćno čekali šta će se dogoditi.

Sreten je izašao i laganim korakom preko njive zamakao u šumu.

Udbaši su zaboravili da imaju oružje i koji zadatak treba da izvrše. Nisu mogli da vjeruju da su ostali živi.

A mogli su da ga likvidiraju da su se od straha mogli sjetiti da imaju oružje i koji zadatak treba da izvrše, jer Sreten je lagano otišao livadom ne bježeći od Udbaša.

Uplašeni, posramljeni i omalovaženi više puta su zamolili domaćina da o ovom slučaju nikome ne priča.

Odoše Ristini gosti, a ne potucaše i ne okusiše Vaskršnja šarena jaja koja je domaćica postavljala na sto i ne odoše na vašar kod nišićke crkve.

Pratite nas na našoj Facebook i Instagram stranici i Twitter nalogu.