Kad Sveti Petar moli Boga da nam pomogne: Ovaj vic su Srbi pričali tokom izgnanstva na Krfu

www.istorijskizabavnik.rs
Kad Sveti Petar moli Boga da nam pomogne: Ovaj vic su Srbi pričali tokom izgnanstva na Krfu

Nakon strašne albanske golgote i izgnanstva naše vlade, vojske i naroda na Krf tokom Prvog svjetskog rata na ovom ostrvu se formirala čitava jedna “mala Srbija”.

Pravile su se škole, štampale se novine, otvarale bolnice… Slavili su se Uskrs, Božić i krsne slave, bilo je krštenja i vjenčanja.

Snagu i nepresušnu nadu u pobjedu srpskih vojnika zabilježili su bezbrojni novinari, putopisci, ali i saveznički vojnici koji su se susretali sa Srbima tokom Velikog rata.

Jedan od najinteresantnijih zapisa ostavio je general Pijeron de Mondezir, komandant savezničke misije na Krfu.

On je zabilježio vic koji su srpski vojnici tih dana pričali, a u kojem je najbolje oslikana sva vjera i nada u konačnu pobjedu, ali i sposobnost da se podnesu i najveće žrtve i da se i poslije toga nasmije čak i na sopstveni račun. Evo tog vica:

Gospod Bog osjeti jednoga dana potrebu da se odmori i reče Svetom Petru da naredi mir i tišinu na zemlji. On je već počeo da svlači obuću lijeve noge, kad se začu larma.

“Šta je to?” upita Gospod.

“To su Srbi”, odgovori Sveti Petar.

“Šta hoće?”

“Oni su u ratu sa Turcima.”

“Ko je u pravu?”

“Pa Srbi, Gospode. Uostalom, vi dobro znate da su Turci nevjernici.”

“Dobro. Zaštiti Srbe i neka me ostave na miru.”

Srbi su potukli Turke… Bog postiže da se potpuno izuje. Začu se nova larma.

“Šta je?”

“Srbi, Gospode.”

“Opet! Pa šta hoće?”

“U ratu su sa Bugarima.”

“Pa, Bugari nisu bezvjernici. Ko je u pravu?”

“Srbi, Gospode. Bugari hoće da im uzmu Makedoniju koju su oni krvlju osvojili.”

“Dobro. Zaštiti Srbe, ali neka me jedanput ostave na miru.”

Srbi su potukli Bugare i Bog se skoro potpuno svukao, kad se začu još žešća larma nego prije.

“Šta je? Kazuj brzo, Sveti Petre, jer mi se mnogo spava.”

“Gospode, opet Srbi. U ratu su s Austrijancima, Nijemcima, Bugarima i Turcima. Ali Srbi su u pravu.”

“To je mogućno, ali naposlijetku mnogo me gnjave! Pošalji ih do đavola za sada, pa ćeš mi o tome govoriti kad se budem probudio.”

Ovo je samo još jedan dokaz da život, koliko god teški uslovi bili, uvijek nastavlja dalje, piše Istorijski zabavnik.

Pratite nas na našoj Facebook i Instagram stranici i Twitter nalogu.

© AD "Glas Srpske" Banja Luka, 2018., ISSN 2303-7385, Sva prava pridržana