Hitlerove pomoćnice i zločini bez kazne
Bolničarke, sekretarice ili supruge - Hitlerovom režimu služilo je stotine hiljada žena. One su uglavnom djelovale u pozadini, ali mnoge su se dohvatile i oružja, tvrdi u svojoj knjizi "Hitlerove pomoćnice" Vendi Lover.
Ako je vjerovati istoričarki Vendi Lover, nacistički genocid je počeo u bolnicama. "Prva metoda bile su tablete za spavanje, injekcije i izgladnjivanje do smrti. Prve žrtve bila su djeca", piše američka autorka u svojoj knjizi "Hitlerove pomoćnice". Ona tvrdi da su bolničarke smrtonosnim injekcijama ubile na hiljade djece sa invaliditetom. To je samo jedan od brojnih primjera pomoću kojih Vendi Lover oslikava ulogu žena u nacionalsocijalističkom režimu, piše Dojče Vele.
Nisu birale sredstva u karijeri
"Prve nacionalsocijalističke ubice nisu bile čuvari u koncentracionim logorima nego bolničarke", piše autorka i ističe da genocid nije počeo u gasnim komorama nego na mjestima na kojima su progonjeni u stvari očekivali pomoć. Američka istoričarka je istražila životne priče bolničarki, učiteljica i sekretarica i objavila 13 portreta. Neke od tih žena su se svjesno odlučile za karijeru u Hitlerovoj Njemačkoj i nisu birale sredstva kako bi napredovale. One su postale svjedoci, učesnici i počinitelji mnogih zločina, piše Vendi Lover.
Trećina ženskog stanovništva nacionalsocijalističke Njemačke, oko 13 miliona žena, aktivno je učestvovalo u brojnim organizacijama, a do kraja rata je konstantno rastao i broj članica Hitlerove stranke NSDAP. U Savezu nemačkih djevojaka (Bund Deutscher Mädel mlade su žene mogle da nauče da koriste oružje. "Hitlerove pomoćnice bile su revnosne upravnice, lopovi, mučiteljice i ubice", zaključuje američka istoričarka i iznosi podatak da je najmanje milion žena otišlo na istočni front.
Dobrovoljno učestvovanje u zločinima
Sliku žene bez skrupula autorka, pored ostalog, ocrtava i na primjeru Lizel Vilhaus, supruge zapovjednika zloglasnih SS jedinica u koncentracionom logoru kod ukrajinskog grada Lavova. Ona je u nacionalsocijalističkom aparatu djelovala još od 1934. godine, pa je tako i upoznala svog supruga. Slijedila ga je i u Ukrajinu, zajedno sa njihovom kćerkom. Očevici su kasnije ispričali da je sa svog balkona pucala na Židove (Jevreje) u koncentracionom logoru, pa čak i pred svojim djetetom.
Autorika je proučavala iskaze samih počiniteljki, ali i svjedoka. I pri tome je došla do otrežnjujućeg zaključka: nakon sloma Hitlerovog režima karijera tih žena je, doduše, prekinuta, ali vrlo malo ih je odgovaralo za zločine. "One su se vratile kući u ruševine nacističke Njemačke i pokušale su da prikriju svoju kriminalnu prošlost", objašnjava Vendi Lover. I Lizel Vilhaus nisu dokazana njena zlodjela.
"Ona nije imala službeni položaj unutar nacionalsocijalističke mašinerije i zato nema dokumenata iz tog doba koji bi potkrepili iskaze svjedoka", piše američka istoričarka. "Ona je bila na mejstu zločina i javno počinila masovno ubistvo, ali pravno nije mogla da bude pozvana na odgovornost."
Vendi Lover u svojoj knjizi daje zastrašujuću sliku žena koje su učestvovale u masovnim ubistvima. I to dobrovoljno. Njih na to niko nije prisiljavao. "Da su odbile da učestvuju u ubistvima Jevreja, ne bi bile kažnjene", ističe američka autorka.
Pratite nas na našoj Facebook i Instagram stranici i Twitter nalogu.
