Fotografija djevojčice koja je umirala pred očima foto-reportera, do danas je jedna od najpotresnijh na svijetu

U novembru 1985. mali grad Armero u Kolumbiji progutali su blato i voda koji su poplavili mjesto nakon erupcije obližnjeg vulkana. Trinaestogodišnja Omajra Sančez bila je do vrata zarobljena u blatu i ruševinama. Napori spasilaca su bili uzaludni i, nakon tri dana, kolumbijska tinejdžerka je umrla.

Francuski fotograf Frank Furnije je do posljednjeg trenutka ostao uz djevojčicu i zabilježio je njene potresne posljednje trenutke.

Nesreća u Armeru

Vulkan Nevado del Ruiz u Kolumbiji pokazivao je znake aktivnosti od 1840-ih. Do septembra 1985. potresi su postali toliko snažni da su počeli da uznemiravaju javnost, a najviše stanovnike obližnjih gradova kao što je Armero, grad sa 31.000 stanovnika koji se nalazio oko 48 kilometara istočno od centra vulkana.

U novembru 1985. Nevado del Ruiz je eruptirao. Bila je to mala eksplozija, ali dovoljna da izazove razorni lahar - tip blatnog toka ili toka drobine, sastavljenog od piroklastičnog materijala, drobine stena i vode koji se kreće od vulkana, obično riječnom dolinom.

Gust i težak mulj je brzinom od oko 40 kilometara na sat stigao do Armera i pokrio 85 posto grada. Gradski putevi, kuće i mostovi bili su progutani.

Mali je bio broj stanovnika koji su uspjeli da pobjegnu. Većina, čak njih 25.000 je stradala pod naletom gustog blata.

Prošli su sati dok nije počela operacija spasavanja.

Fotoreporter Frank Furnije stigao je u Bogotu dva dana nakon erupcije. Poslije pet sati vožnje i dva i po sata šetnje, konačno je stigao do Armera, gdje je planirao da snimi napore spasilaca. Ali kada je stigao, situacija je bila mnogo gora nego što je zamišljao

Umjesto organizovane operacije spasavanja stanovnika koji su još uvijek bili zarobljeni ispod ruševina, Furnije je naišao na haos i očaj.

"Stotine ljudi je bilo zarobljeno svuda oko mene. Spasioci su imali poteškoća da dođu do njih. Čuo sam ljude kako dozivaju pomoć, a zatim tišinu – jezivu tišinu", rekao je za BBC dve decenije nakon užasne katastrofe. "Te scene su me godinama proganjale".

U sred tog haosa, jedan lokalac ga je odveo do djevojčice kojoj je bila potrebna pomoć. Objasnio mu je kako je djevojčica tri dana zarobljena ispod ruševina svoje kuće. Zvala se Omajra Sančez.

Volonteri Crvenog krsta i mještani pokušali su da je izvuku, ali joj je nešto ispod vode prikovalo noge.

Situaciju je otežavala i kiša koja je padala, pa je nivo vode oko Omajre rastao.

Kada je Furnije stigao do Omajre, ona je već dugo bila zarobljena i polako je počela da gubi svijest.

"Ponavljaću godinu jer nisam išla u školu dva dana", rekla je novinaru Tiempa, Germanu Santamariji, koji je takođe bio uz nju, a onda je i Furnijea zamolila da je odvede u školu.

Fotograf je osjetio kako djevojčica slabi, kao da je se sprema da prihvati svoju sudbinu. Zamolila je dobrovoljce da je puste da se odmori i pozdravila majku.

Tri sata nakon što ju je Furnije pronašao, Omajra Sančez je umrla.

Njujork tajms je objavio vijest o njenoj smrti:

"Kada je umrla u 9:45 ujutru, glava joj je pala unazad u hladnu vodu, a samo su joj nos, usta i jedno oko ostali iznad površine. Neko je tada nju i njenu tetku prekrio plavo-bijelim kariranim stolnjakom."

Potresna fotografija

"Dok sam fotografisao, osjećao sam se potpuno nemoćno pred ovom djevojčicom koja se hrabro i dostojanstveno suočavala sa smrću", prisjećao se Furnije. "Osjećao sam da moram to da podijelim sa svijetom i da se nadam da će moj postupak nešto da promijeni".

Furnije je ostvario svoju želju. Njegova fotografija Omajre Sančez - crnih očiju dok joj život visi o  koncu - objavljena je u časopisu Paris Match, nekoliko dana kasnije. Slika mu je donijela nagradu za najbolju fotografiju godine u svjetskoj štampi 1986. ali i izazvala negodovanje javnosti.

Dokumentovana spora smrt Omajre Sančeza zbunila je svijet. Kako je fotoreporter mogao samo da stoji i gleda kako 13-godišnja djevojčica umire?

Furnijerova fotografija Omajrine patnje bila je toliko uznemirujuća da je izazvala međunarodnu reakciju na praktično nepostojeću akciju spasavanja kolumbijske vlade.

Izveštaji svedoka, dobrovoljaca i novinara na terenu opisali su krajnje neadekvatnu operaciju spasavanja kojoj je u potpunosti nedostajalo i rukovodstvo i resursi.

U slučaju Omajra Sančez, spasioci nisu imali opremu potrebnu da je spasu - nisu imali čak ni pumpu kako bi ispumpavali vodu oko nje.

Kasnije će se otkriti da su noge Omajre Sančez bile zarobljene u urušenom zidu, ali čak i da su to ranije shvatili, spasioci i dalje nisu imali opremu neophodnu da je izvuku.

Novinari na licu mesta su navodno videli samo nekoliko volontera Crvenog krsta i radnika civilne zaštite zajedno sa prijateljima i porodicama žrtava kako se probijaju kroz blato i ruševine. Niko od kolumbijske vojske ili pripadnika policije nije poslat da se pridruži spasilačkim naporima na terenu.

General Migel Vega Uribe, kolumbijski ministar odbrane, bio je najviši zvaničnik zadužen za spasavanje. Iako je Uribe prihvatao kritike, tvrdio je da je vlada učinila sve što je mogla.

"Mi smo nerazvijena zemlja i nemamo takvu opremu", rekao je Uribe.

Zvaničnici zaduženi za akciju spasavanja demantovali su i izjave stranih diplomata i volontera da su odbili ponude timova stranih stručnjaka i drugu stranu pomoć za operaciju.

Iako su neke prijateljske zemlje uspele da pošalju helikoptere — što je najefikasniji način za transport preživelih do improvizovanih trijažnih centara postavljenih u obližnjim gradovima koji nisu bili pogođeni — već je bilo prekasno.

Mnogi od onih koji su imali sreće da prežive zastrašujuću prirodnu katastrofu pretrpeli su teške povrede lobanje, lica, grudi i stomaka. Najmanje 70 preživelih moralo je da bude podvrgnuto amputacijama zbog težine povreda.

Javno negodovanje zbog smrti Omajre Sančez takođe je izazvalo debatu o prirodi foto-novinarstva.

"Postoje stotine hiljada Omajra širom sveta — to su priče o siromašnima i slabima. Mi, fotoreporteri smo tu da stvorimo most između njih i ostatka sveta", rekao je Furnije. Činjenica da ljudi još uvek smatraju da je fotografija krajnje uznemirujuća, čak i decenijama nakon što je snimljena, pokazuje "besmrtnu moć Omajre Sančez".

"Čast mi je što sam bio most koji je ljude povezao sa njom", rekao je Furnije.

Pratite nas na našoj Facebook i Instagram stranici i Twitter nalogu.