Eksploatacija kvarcnog pijeska

Dajana Peško
Eksploatacija kvarcnog pijeska

Skupština opštine Zvornik je 1966. godine od Republičke komisije za rudne rezerve dobila potvrdu i verifikaciju za bilansne rezerve kvarcnog pijeska na ležištu Bijela stijena i za prosječan kvalitet kvarcnog pijeska.

Shodno tome, sa zagrebačkim Zavodom za ekonomiku sklopljen je ugovor o izradi investiciono-tehničke dokumentacije rudnika kvarcnog pijeska, separacije i fabrike stakla.

Ideja o fabrici ambalažnog stakla

Zavod je u prvoj fazi izradio "Tehnološko-ekonomsku analizu sirovinske baze i analizu tržišta tvornice stakla", u čijem zaključku stoji da je potpuno opravdana izgradnja fabrike ambalažnog stakla u Zvorniku.

Na sastanku Komisije za određivanje lokacije za izgradnju fabrike, 13. aprila 1967. godine utvrđena je definitivna lokacija za buduću fabriku u naselju Karakaj, između puta Zvornik - Bijeljina i rijeke Drine (zemljište zvorničke Ekonomije).

Nastavljeno je i sa izradom investiciono-tehničke dokumentacije. Iako je izgledalo da će ovaj put ideja biti realizovana, jer je utvrđeno čak i mjesto na kojem će biti izgrađena fabrika, tek je 1972. godine opet aktuelizovana priča o izgradnji fabrike stakla.

Ekonomska efikasnost

Skupština opštine Zvornik je angažovala Institut za rudarska i hemijsko-tehnološka istraživanja Tuzla - Zavod za ekonomiku, da preispita osnovne pokazatelje ekonomske efikasnosti ove investicije.

S tim ciljem urađen je "Aneks investicionog programa fabrike ambalažnog stakla - ekonomski dio". On je, zajedno sa investiciono-tehničkom dokumentacijom iz 1967. godine činio cjelinu. U isto vrijeme urađen je i "Prilog analizi sirovinske baze uz Aneks investicionog programa izgradnje fabrike stakla u Zvorniku".

U zaključku ovih dokumenata navodi se da je ekonomski opravdana izgradnja fabrike ambalažnog stakla u Zvorniku, kapaciteta 66.000 tona godišnje.

Aneksom investicionog programa je potvrđena ekonomska opravdanost izgradnje fabrike takvog tipa, potrebne centralnom dijelu tadašnje SFRJ, odnosno Bosni i Hercegovini, jer bi cijena stakla iz fabrike u Zvorniku bila niža zbog manjih troškova transporta.

Kočnica realizacije ideje otvaranja fabrike

Međutim, ni ponovno potvrđivanje ekonomske opravdanosti otvaranja ovakve fabrike i mogućnosti plasmana stakla na tržištu nije eliminisalo sve druge razloge koji su kočili realizaciju ove ideje.

Kako je navedeno u Rezoluciji o razvoju privrede i društvenih djelatnosti u 1972. godini, osnovni problem je nedostatak nosioca koji bi ostvario ovu ideju, jer niko od postojećih društvenih subjekata sa zvorničkog područja nije izrazio spremnost da se prihvati ovog zadatka.

Tako je jedan perspektivan investicioni projekat ostao na nivou ideje, odnosno pokušaja da se ona pretoči u konkretno djelo.

Korišćenje prirodnih resursa

Nakon svih ovih godina nekorišćenja ovih prirodnih resursa, ipak je i danas neko iskazao zainteresovanost za eksploataciju kvarcnog pijeska.

Kompanija "Boksit" a. d. Milići je od Ministarstva za prostorno uređenje, građevinarstvo i ekologiju Republike Srpske dobila ekološku dozvolu za eksploataciju kvarcnog pijeska na ležištu Bijela stijena - Skočić, ukupne površine eksploatacionog polja 12,8 hektara.

Prateći razvoj jedne ovakve ideje od šezdesetih godina prošloga vijeka, pa sve do danas, možemo se nadati da će taj prirodni resurs u budućnosti ipak biti iskorišćen.

 

Dajana Peško, arhivista Arhiv Republike Srpske, Zvornik

Pratite nas na našoj Facebook i Instagram stranici i Twitter nalogu.

© AD "Glas Srpske" Banja Luka, 2018., ISSN 2303-7385, Sva prava pridržana