Dva dana pakta sa Hitlerom
Nacistička Njemačka je u Drugom svjetskom ratu, u Berlinu 5. februara 1941. godine, na tajnom sastanku šefa diplomatije Joakima fon Ribentropa sa specijalnim izaslanikom jugoslovenske vlade Danilom Gregorićem izvršila jak pritisak na vladu Kraljevine Jugoslavije da pristupi Trojnom paktu, što je ona i učinila 25. marta 1941. u nadi da će izbjeći rat.
Hitler je Jugoslaviji dao ustupke kao nijednoj drugoj zemlji koja je pristupila Trojnom paktu. Naime, bilo mu je jako stalo do toga da Jugoslavija na miran način uđe u njemačku sferu interesa. Naime, u to vrijeme Hitler se spremao za napad na SSSR i bilo mu je potrebno da obezbijedi njemački južni bok prema Balkanu.
Osim toga, Jugoslavija je bila njemački snabdjevač poljoprivrednim proizvodima. Zbog svega toga Hitler je Jugoslaviji dao ustupke kao nijednoj drugoj zemlji koja je pristupila Trojnom paktu. Jugoslaviji je zagarantovana teritorijalna cjelovitost i suverenitet, obećano joj je da se preko njene teritorije neće slati vojska, da od nje neće biti tražena ratna pomoć i da će se imati na umu njena pretenzija prema području Soluna.
Vanredno izdanje "Politike" za 25. mart 1941. donijelo je na naslovnoj strani udarnu političku vijest o pristupanju Jugoslavije Trojnom paktu i u naslovu saopštilo suštinu specifičnog jugoslovenskog statusa u okviru Pakta, u želji da negativno dejstvo vijesti bude ublaženo: "Jugoslavija je pristupila paktu triju sila pod uslovom da za sve vreme trajanja rata Nemačka i Italija ne traže prelaz niti prevoz svojih trupa preko jugoslovenske teritorije".
U istom umirujućem tonu bio je i naslov u "Vremenu" od 25. marta 1941, "Uloga Jugoslavije je u znaku pune nezavisnosti jugoslovenskog naroda i njegove teritorije". Objavljeno je da su u Beč otputovali Cvetković i Cincar-Marković, a Miroslav Spalajković je na sugestiju kneza Pavla u uvodniku "Politike" uzalud obrazlagao da je "održanje mira jedina težnja Jugoslavije" i da je pristup Paktu politička neminovnost. Efekat je bio upravo suprotan. Članak je izazvao "buru negodovanja u beogradskoj intelektualnoj javnosti", a negativnom raspoloženju doprinosio je i Radio Beograd koji je, "sabotirajući Vladu, tekst Pakta objavio uz sviranje posmrtnog marša".
Jugoslavija je pristupila Trojnom paktu u dvorcu Belvedere, u Beču, koji je kao mjesto potpisivanja odabrao Hitler, jer je vijekovima carska prestonica bila politički i kulturni centar jugoistočne Evrope, ali i iz bezbjednosnih razloga. Beč je, za razliku od Berlina, još bio van dometa britanskih bombardera, mada je oko dvorca Belvedere bilo postavljeno "nekoliko protivavionskih topova radi svake sigurnosti", zabilježio je "Politikin" izvještač.
Jugoslavija se pristupanjem Trojnom paktu našla u taboru sa zemljama jugoistočne Evrope koje su mu već pristupile: Mađarskom (20. novembra 1940), Rumunijom (23. novembra 1940), Slovačkom (24. novembra 1940) i Bugarskom (1. marta 1941), koja je to takođe učinila u Belvedereu. Već pominjani Domarus je taj dan nazvao "još jednom pozorišnom predstavom u dvorcu Belvedere".
Često se jugoslovenskoj vladi prebacivalo da nije ništa uradila da pripremi javno mnjenje na potpisivanje pristupa Paktu. Gubi se pri tome iz vida da je njemačka strana bila izričito protiv toga da se bilo šta objavljuje prije čina pristupanja. Štaviše, tražila je da se u javnost vijest iznese tek u podne 25. marta, dakle, na dan potpisivanja.
Međutim, u Jugoslaviji je ubrzo došlo do nezadovoljstva tim paktom ("Bolje rat nego pakt!"), pa ga je nova vlada, koja je na vlast došla pučem, odbacila. Taj puč u Beogradu neki nazivaju "šljivovica puč". Hitleru su se tako izjalovili planovi proljetnog napada na SSSR. Morao je prvo oružjem pokoriti Balkan, što je invaziju na SSSR odgodilo do ljeta. Njemačku vojsku zbog toga je zatekla zima prije nego što je uspjela da dođe do Moskve. Time je njemačko osvajanje Sovjetskog Saveza bilo osuđeno na propast.
Pratite nas na našoj Facebook i Instagram stranici i Twitter nalogu.
