Đurđevdan zajedno nominuju Srbija, BiH, Hrvatska, Turska, Irak ...

Među zemljama koje će učestvovati u ovoj zajedničkoj nominaciji Đurđevdana za Reprezentativnu listu nematerijalnog kulturnog nasljeđa Uneska su i Hrvatska, Crna Gora, Makedonija, Moldavija i Rumunija. 

Đurđevdan je praznik proljeća prepoznatljiv u cijelom regionu po obilju narodnih običaja, magijskih radnji za zaštitu, zdravlje, plodnost, a inicijativa je potekla iz Turske, čemu su se u međuvremenu priključile i ostale zemlje.

Običaji i vjerovanja vezana za Đurđevdan u srpskom narodu postojala su i prije nego što je primljeno hrišćanstvo. Muslimani, pogotovo oni iz romske populacije, koji žive na ovim prostorima, Đurđevdan /Erdelezi/ proslavljaju kroz kult žrtve, što je zajedničko i za muslimanske narode. 

Karakterističan je i za muslimane na Bliskom istoku, a potiče od poštovanja predhrišćanskog božanstva proljeća i plodnosti koje se na arapskom jeziku naziva "Heder", što znači "Zeleni", a muslimani BiH i Sandžaka su sve do šezdesetih godina 20. vijeka obilježavali "Jurjevo", kako se naziva i kod Hrvata. 

Kandidovanje ovog nasljeđa za Reprezentativnu listu Uneska trebalo bi da bude obavljeno do 31. marta 2013. godine, a među nominovanim nasljeđem trebalo bi da se nađe i krsna, porodična slava. 

Međutim, kako ističu u Ministarstvu kulture Srbije, elementi nematerijalnog kulturnog nasljeđa sa Kosova i Metohije koji su upisani u nacionalni registar Srbije u 2013. godini neće biti nominovani za listu Uneska. 

Prema istom izvoru, nacionali registar nematerijanog kulturnog nasljeđa Srbije, koji je konačno formiran, za sada obuhvata listu od 27 elemenata, koji obuhvataju običaje, jela, muziku, zanate, od kojih će neki konkurisati za listu Uneska. 
Formiranje ovog nacionalnog registra prvi je korak ka kandidaturi pojedinih običaja za listu nematerijalnog nasljeđa Uneska. 

Na ovoj listi nalaze se krsna slava, molitva - Đurđevdanski obred, kolo u tri i u šest, kolo "Rumenka", pjevanje uz gusle, pjevanje iz vika, groktalica, ojkača, erski humor sviranje na gajdama, fruli ili na kavalu, a tu su i kulinarski specijaliteti belmuž, izrada pirotskog kačkavalja i pazarske mantije. 

Kada je riječ o zanatima, na ovoj listi našli u se izrada drvenih čutura u selu Pilica, pirotsko ćilimarstvo, filigrantski zanat kojim se bavi kujundžija Krist Beriša, klesarski zanat koji čuvaju vajarska kolonija "Belovodski peščar" i mozaičarska škola Mladena Srbinovića, zlakuska lončarija i kosovski vez.

U nacionalni registar ušli su i običaj izlivanja svijeća i paljenje ratarskih svijeća, čuvanje Hristovog groba, naivno slikarstvo iz Kovačice, lazarice u Sirinićkoj župi, "Vranjska gradska pesma" i Vukov sabor. 

Svi ovi elementi identifikovani su kao nematerijalno kulturno nasljeđe na teritoriji Srbije, sa svojim specifičnostima značajnim za lokalnu zajednicu, kao i za širu sredinu. 

Formiranje Nacionalnog registra za nematerijalno kulturno nasljeđe jedan je od značajnijih koraka u provođenju Konvencije o zaštiti nematerijalnog kulturnog nasljeđa, koju je parlament Srbije ratifikovao u maju 2010. godine.

Osim toga, Srbija je stvorila širi institucionalni sistem za očuvanje nematerijalnog kulturnog nasljeđa na svojoj teritoriji čime su ispunjeni osnovni preduslovi za brigu o njemu.

U skladu sa Konvencijom, formiran je Nacionalni komitet koji usmjerava rad u ovoj oblasti, zatim Nacionalna komisija za upis nematerijalnog kulturnog nasljeđa, kao i Centar za nematerijalno kulturno nasljeđe pri Etnografskom muzeju u Beogradu, koji je osnovan u junu 2012. godine. 

- Stvorena je i mreža regionalnih koordinatora koji identifikuju elemente nematerijalnog kulturnog nasleđa u pojedinim regionima u Srbiji i pomažu njihovom očuvanju - kažu u srpskom Ministarstvu kulture. 

Primjera radi, na listi Uneskove nematerijalne baštine Hrvatska je zaštitila ojkanje, dok Albanija pokušava da zaštiti svoju guslarsku tradiciju.

Međutim, to ne sprečava Srbiju da zaštiti iste tradicije u okviru svojih nacionalnih okvira. 

Pratite nas na našoj Facebook i Instagram stranici i Twitter nalogu.