Devet rana, 12 odlikovanja i jedan zaborav
Milunka Savić, srpska heroina, ostala je upamćena kao žena sa najviše odlikovanja u istoriji ratovanja. Bila je narednik u Drugom puku i jedina žena u svijetu koja je odlikovana francuskim ordenom Ratni krst sa zlatnom palmom.
Žena pred kojom su mirno stajali francuski generali, ruski oficiri i pred kojom su postrojavani čitavi pukovi iškolovala je o svom trošku tridesetoro tuđe djece.
Rat
Rođena je 1890. (ili 1892. kako piše u njenoj članskoj karti Udruženja rezervnih vojnih starješina) godine u selu Koprivnica kod Raške.
Milunka se prije 100 godina, kada su trube označile mobilizaciju i kada je počeo Prvi balkanski rat, prijavila kao dobrovoljac u srpsku vojsku. Da bi spasla brata jedinca od mobilizacije Milunka se prijavila vojnoj komandi pod imenom Milun Savić.
Učestvovala je u opsadi Skadra, u bici na Bregalnici gdje je prvi put ranjena i gdje je pokazala neviđenu hrabrost i tu prvi put odlikovana Karađorđevom zvijezdom.
Poslije toga rađale su se nove bitke, nove rane i nova herojstva Milunke Savić koja je sedam godina provela u ratu i rovovima, bez odsustva. Za tih sedam godina je devet puta ranjena, 12 puta odlikovana.
U Prvom svjetskom ratu se naročito istakla kao bombaš u Kolubarskoj bici. Tu je za višestruko herojstvo dobila Karađorđevu zvijezdu sa mačevima.
Dobila je mnoga, i najviša, odlikovanja, među kojima i dva francuska ordena Legije časti i medalju Miloš Obilić.
Poslije Prvog svjetskog rata se udala i dobila ćerku nakon čega se preselila u Beograd.
Drugi svjetski rat
Za vrijeme Drugog svjetskog rata Milunka je držala malu bolnicu na Voždovcu u kojoj je liječila partizanske i četničke ranjenike.
Godine 1943. bolnica je otkrivena, a Milunka Savić je uhapšena. Bila je zatvorena u logoru na Banjici gdje je provela šest mjeseci iščekujući strijeljanje. Kada je jedan njemački oficir pregledao spiskove predviđenih za strijeljanje naišao je i na ime Milunke Savić. Pitao je da li je to čuvena heroina iz Prvog svjetskog rata i naredio da je puste. Milunka je puštena i nisu je uznemiravali do kraja rata.
Poslijeratni period
Po završetku ratova doživjela je sudbinu kao i mnogi srpski heroji.
Zanemarena i od svih napuštena, penziju je stekla radeći 20 godina kao čistačica u Državnoj hipotekarnoj banci. Ipak, odbila je ponudu da se preseli u Francusku i da dobija francusku vojnu penziju. Umjesto toga, izabrala je da živi u Beogradu, ali ljudi su brzo zaboravili njene zasluge.
Starost provodi u svojoj kući na Voždovcu, u društvu unuka i u redovnim susretima sa vojnim veteranima, na koja je odlazila u srpskoj uniformi i sa ordenjem.
Umrla je 5. oktobra 1973. godine u 84. godini života. Sahranjena je na Novom groblju, u Beogradu. Na njenoj bivšoj kući na Voždovcu, danas ulica Milunke Savić, postavljena je spomen-ploča.
Iza nje je ostalo 30 djece koje je izvela na put, herojstvo, brojna odlikovanja, beskonačna tišina koja poziva na stid.
Pratite nas na našoj Facebook i Instagram stranici i Twitter nalogu.
