Borba za ljudsko dostojanstvo
Varšavski geto stvoren je 1940. u jevrejskom naselju tog grada. Prije deportacija u logore smrti, do 1942. godine u getu je živjelo 400.000 Jevreja, a poslije njih ih je ostalo oko 60.000. Živjeli su u naselju ograđenom zidom u uslovima koji su bili daleko ispod loših.
Početkom 1943. Hajnrih Himler naredio je konačnu likvidaciju geta. Do tada je većina Jevreja odbijala pružanje oružanog otpora (i zbog vjerskih razloga), ali, kada je trebalo da počnu posljednje masovne deportacije, stotine mladih Jevreja odlučile su da se bore. Tako je prije 70 godina, 19. aprila 1943, počeo ustanak u Varšavskom getu. Bio je to prvi oružani otpor Jevreja protiv nacista.
Borbe
Jevreji su imali mnogo slabije naoružanje od nacista - stanovnici geta digli su se na ustanak s prokrijumčarenim oružjem i onim iz sopstvene izrade. Pobunjenika je bilo 220, a nacista 2.090. Nijemci su imali avione, topove, oklopna vozila, minobacače, 82 mašinke 135 pušaka i 1.358 karabina. Svaki ustanik imao je revolver, pet zapaljivih i pet ručnih bombi. Svaki dio geta imao je tri karabina, a cijeli geto dvije mine i samo jedan automatski pištolj.
Naciste je na početku vodio Ferdinand fon Samern-Frankeneg, ali je zamijenjen poslije frontalnog napada, u kojem je nekoliko SS vojnika ubijeno. Vođstvo je zatim preuzeo Jirgen Strup, koji je usporio akciju, s ciljem minimalnih gubitaka.
Krvavi kraj
Mladi ljudi su bili svjesni svojih slabih šansi, jer im je nedostajalo oružja, hrane i podrške. Ali, izdržali su tri sedmice pružajući ogorčen otpor.
Kad su Nijemci početkom maja opkolili bunker ustanika, oni su se odlučili za zajedničko samoubistvo.
Poslije mjeseca brutalnih borbi ustanak je ugušen u krvi, a Varšavski geto spaljen i sravnjen sa zemljom.
Brojčano i vojno superiorniji nacisti ubili su oko 7.000 stanovnika geta i boraca. Preostalih oko 50.000 Jevreja deportovani su u koncentracione logore Aušvic i Treblinku. U maju 1943. Strup je javio da je za vrijeme ustanka "registrovano i sigurno ubijeno 56.065 Jevreja".
Procjenjuje se da je poginulo 16 SS vojnika.
Svjedočenja
Preživjeli su samo rijetki poput Kristine Budnicke, Jakuba Gutenbauma, Simhe Rotema... O ovim tragičnim događajima često pričaju.
- Znali smo da ćemo svi izginuti, ali smo bili odlučni da podignemo ustanak. Željeli smo da sami odlučimo na koji način ćemo umrijeti - kazao je ustanik Simha Rotem.
Ustanik Jakub Gutenbaum je naglasio da su svi bili mladi i da su imali jedan tradicionalni motiv - htjeli su da za sobom ostave neki trag.
- Htjeli smo da varšavski Jevreji za sobom ostave jedno hrabro, odlučno djelo - kazao je Gutenbaum.
Kristina Budnicka imala je 11 godina za vrijeme ustanka.
- Danima smo bježali tamo-amo, kroz mali tunel u prljavi kanal, u kojem su se jednog dana pojavili leševi. Kada su Nijemci primijetili da se kanali koriste kao skloništa, pucali su kada god bi glave provirile iz šahtova. Nijemci su nama, Jevrejima, htjeli da oduzmu ljudsko dostojanstvo. Ovaj otpor je pokazao da nisu uspjeli - ispričala je ona.
Obilježavanje
Ovog 19. aprila, povodom 70. godišnjice ustanka u Varšavskom getu, brojni gosti iz zemlje i inostranstva odali su počast žrtvama.
Istog dana otvoren je novi Muzej istorije poljskih Jevreja. Nalazi se upravo nasuprot Spomeniku junacima ustanka u Varšavskom getu, na području nekadašnje jevrejske četvrti.
S obzirom na to da su nacisti geto sravnili sa zemljom, gotovo da nema ostataka zgrada iz toga vremena. Poslije rata tamo je nastalo novo radničko naselje.
Narcis
Narcis na reveru simbol je ustanka u Varšavskom getu.
Naime, narcisi cvjetaju u aprilu, a pored toga, jedan od trojice glavnih vođa pobune, Marek Edelman godinama poslije rata dobijao je od nepoznatog pošiljaoca buket narcisa, koje je na godišnjicu polagao na Spomenik herojima geta.
Pratite nas na našoj Facebook i Instagram stranici i Twitter nalogu.
