Banjaluka za vrijeme Kraljevine SHS/Jugoslavije
Stanovništvo Banjaluke, Bosanske Krajine i Jugoslavije ušlo je u zajedničku jugoslovensku državu sa jakim ekonomskim tegovima iz minulih vremena i bremenom veoma naglašenih ostataka feudalizma gotovo u svim oblastima koji su snažno uticali na društvene odnose i sadržaje društvene svijesti.
Narodno vijeće
Narodno vijeće je u Banjaluci preuzelo vlast ujutro 31. oktobra 1918. godine. Organizaciju vojske Narodnog vijeća od zarobljenika, bivših članova "Sokola" i dobrovoljaca sproveo je pravnik Dušan Umičević, rezervni potporučnik. Narodno vijeće u Banjaluci imalo je 18 članova. Okružni predstojnik Osman Nuri Hadžić bio je član Narodnog vijeća. Saradnja je bila ostvarena i sa gradonačelnikom Ali Kjamilbegom (Ćamilbegom) Džinićem.
Prva jedinica vojske Narodnog vijeća, sastavljena od bivših srpskih zarobljenika, došla je iz Zagreba u Banjaluku 13. novembra 1918. Prva jedinica srpske vojske pod komandom majora Dragoljuba Bajalovića ušla je u Banjaluku 21. novembra 1918. Narodno vijeće je od 6. novembra imalo i svoje glasilo pod nazivom "Narodna volja". Godine 1919. izabrano je Opštinsko vijeće po propisima austrougarskog izbornog zakona. U Gradskom vijeću prvi put je došlo do sukoba povodom pitanja da li će se pojedini akti pisati ćirilicom ili latinicom.
Srez
Finansijskim zakonom od 28. marta 1928. ukinut je Gradski srez Banjaluka, a nadležnosti je preuzeo postojeći Seoski srez Banjaluka kao Srez banjalučki.
Sreske poglavare postavljao je ministar unutrašnjih djela. Sreski odbor imao je pet članova, na čelu sa predsjednikom Sreske skupštine. Na osnovu Ustava, 26. aprila 1922. godine donesena je Uredba o podjeli zemlje na 33 oblasti, među kojima je i Vrbaska oblast. Istog dana donesen je i Zakon o opštoj upravi, koji je razgraničio poslove velikog župana i sreskih poglavara u zadacima opšte uprave. Organi oblasne samouprave bili su Oblasna skupština i Oblasni odbor.
Banska uprava Vrbaske banovine započela je rad krajem novembra 1929. godine, naslijedivši pet bivših okružnih oblasti. Bansko vijeće Vrbaske banovine obrazovano je 3. jula 1930, a prvo zasjedanje održano je 30. novembra iste godine.
Palata i preduzeća
Prvi korak bana Svetislava Milosavljevića bio je da osigura kredit od 40 miliona dinara za početak gradnje Banske palate, Banskih dvora, 50 stanova za činovnike i početna sredstva za druge građevinske poduhvate. Dobio je i kredit za izgradnju 120 osnovnih škola i Učiteljske škole u Banjaluci. Kamen-temeljac za zgradu Banske palate položen je 26. oktobra 1930. godine.
Poseban značaj u ovom razdoblju imaju banke - Privilegovana zemaljska banka za Bosnu i Hercegovinu, Srpska centralna banka za BiH, Narodna banka, Prva hrvatska štedionica i Državna hipotekarna banka, Muslimanska centralna banka za BiH i Hrvatska centralna banka za BiH.
Najjače industrijsko preduzeće bilo je Bosansko dioničko društvo za iskorišćavanje drveta i pogon parnih pilana "Bosna Boa"; zatim tu spadaju Industrijska kovačnica sa livnicom, Pivovara, Tvornica sukna, Ciglana i Sirara. U veće industrijske pogone spadali su Fabrika duvana, Državni rudnik Lauš, Livnica i tvornica strojeva "Jelšingrad". Izvjesnu ulogu imala je i Industrija drva "Babić" d.d. Uporedo sa industrijskim razvojem, ulagalo se i u izgradnju mostova i razvijanje cestovnog prometa. Poštanski saobraćaj bio je nakon oslobođenja pod upravom Poštanskog i brzojavnog ravnateljstva u Sarajevu, koje je početkom 1920. godine uvelo telefonski pravilnik.
Banjalučka pošta imala je automobil za prevoz pošte do Jajca i nazad. U Vrbaskoj banovini 1936. godine bilo je 30 državnih i 21 ugovorna pošta. U toku 1937. u Banjaluci su postavljeni podzemni telefonski kablovi i instalisana prva telefonska javna govornica u gradu - 5. avgusta 1937.
Banska uprava dala je 17. maja 1934. prevozniku Savi Bilbiji dozvolu za autobusku liniju Banjaluka - Split. Linija Okučani - Split, koja je prolazila kroz Banjaluku, bila je duga 328,4 km.
Vojne komande
Banjaluka je bila središte i raznih vojnih komandi. U gradu je 28. septembra 1919. obrazovan Vrbaski artiljerijski puk, koji je 1923. preimenovan u IX artiljerijski puk. Od početka maja 1920. Banjaluka je bila sjedište Vrbaske divizijske oblasti. Pored ostalih, u Banjaluci je bio smješten i 33. pješadijski puk.
Pokreti
Banjaluka je bila poznata po razvijenosti omladinskog, ženskog, sindikalnog i komunističkog pokreta. Banjalučka organizacija KPJ spada među one rijetke koje nisu prekidale svoj rad tokom čitavog razdoblja ilegalnog djelovanja.
Među značajnim događajima sindikalnog i političkog rada bilo je organizovanje Oblasne partijske konferencije 14. decembra 1919, osnivanje sindikalne i partijske škole, pokretanje lista "Narodni glas" (od 10. aprila 1920. godine kao glasilo komunista za rad na selu). Ilegalni rad organizovan je u februaru 1921. zahvaljujući aktivnosti zidarskog radnika Pave Radana. Od majskih izbora 1935. pa nadalje, komunisti sarađuju sa predstavnicima građanskih stranaka u opoziciji.
U razvijanju demokratske klime prednjačile su omladinske organizacije - Klub akademičara Banjaluke (KAB), Đačko kulturno i muzičko društvo "Mlada Jugoslavija", Radničko kulturno-umjetničko društvo "Pelagić", Radničko turističko društvo "Prijatelji prirode" i Radničko sportsko društvo "Borac". Gotovo da nije bilo ekonomske i društvene oblasti koja nije imala svoje stručno udruženje - Hrvatsko pjevačko društvo "Nada", Muslimansko dobrotvorno i kulturno društvo "Budućnost", Srpsko pjevačko društvo "Jedinstvo", "Gajret", "Napredak", "Prosvjeta", "Narodna uzdanica", Kolo srpskih sestara, Francusko-jugoslovenski klub, Kulturno društvo "Zmijanje" i druga.
Goran Đuran
(Autor je arhivista-istraživač u Arhivu RS)
Pratite nas na našoj Facebook i Instagram stranici i Twitter nalogu.
