Banjaluka - Okupacija i oslobođenje (1): NDH u Banjaluci 1941.
Aprilski rat 1941. završio se munjevitom pobjedom sila Osovine i kapitulacijom Vojske Kraljevine Jugoslavije. U Zagrebu je 10. aprila proglašena Nezavisna država Hrvatska (NDH), rukovođena fašističkom hrvatskom organizacijom ustaša sa "poglavnikom" Antom Pavelićem na čelu. Stvaranje NDH bilo je rezultat dugogodišnje borbe ustaškog pokreta za rješavanje "hrvatskog nacionalnog pitanja". Potpuno zavisna od Nijemaca i Italijana, kao marionetska, fašistička i totalitarna država, NDH se u svemu ugledala na Njemačku i Italiju.
Prve njemačke okupacione jedinice ušle su u Banjaluku 14. aprila, a prvi ustaški odredi 21. aprila 1941. godine. Banjaluka je ostala centar Bosanske Krajine, s tim da je regija preimenovana u "Hrvatsku Krajinu". Kako se Banjaluka našla u centru NDH, to je u prvim mjesecima okupacije potkrepljivalo kod stanovništva teoriju o njoj kao novom državnom centru. Banjaluka je bila veoma važna za okupatora i NDH zbog svog geopolitičkog položaja i velikih prirodnih bogatstava, blizine rudnika Ljubija, a posebno zbog saobraćajne povezanosti sa Zagrebom, Jadranskim morem i ostatkom Bosne i Hercegovine. Bitan faktor je bila i blizina oko 7.000 kolonista Nijemaca i Italijana, koji su živjeli u gradu i u okolini.
Osnovi režima
Ustaški režim u Banjaluci imao je podršku nekih pripadnika Hrvatske seljačke stranke, frankovaca, katoličkog sveštenstva i ratnih profitera, a grad je bio i jedna od baza za kroatizaciju nehrvatskog stanovništva. Pored značaja za ustaše, Banjaluka je bila važan centar u sistemu njemačke okupacije i u nju je smješten štab njemačke divizije sa okupacionim organima.
Ustaška organizacija uvedena je u organe državne uprave od vrha do dna. Ukinute su banovine kao upravne jedinice, a umjesto njih su uspostavljene velike župe. Nazivi velikih župa su trebali da vrate tradiciju hrvatskih naziva srednjovjekovnih župa i učvrste ideju o jedinstvenom hrvatskom istorijskom i nacionalnom prostoru. Prije osnivanje Velike župe Sana i Luka, sa sjedištem u Banjaluci, koja je obuhvatala kotare Banjaluku, Prijedor, Ključ, Kotorišće (Kotor Varoš) i Sanski Most i ispostave Kozarac i Lušci Palanku, osnovani su regionalni političko-upravni organi - Ustaški stožer za Bosansku Hrvatsku i Povjereništvo za bivšu Vrbasku banovinu. Ovi organi osnovani su 16. ili 17. aprila 1941. godine, nakon dolaska Viktora Gutića u Banjaluku na mjesto stožernika, na kojem je ostao do 21. avgusta 1941. godine.
Stožernikova klika
Stožernik Gutić je imao široka ovlašćenja u Banjaluci, Bosanskoj Krajini i velikom dijelu srednje Bosne. Sebe je okružio ljudima od povjerenja, koje je sam imenovao na visoke položaje. Njegovi bliski saradnici su bili Nikola Bilogrivić, Feliks Neđelski, biskup Jozo Garić, Blaž Gutić, Ozren Kvaternik, Rudolf Ertl, Ademaga Mešić, Asim Đelić, Vilko Butorac, Stjepan Momčinović i drugi. Kroz različite oblike nasilja, pri čemu je određena grupa ljudi imala neograničena ovlašćenja, Viktor Gutić je izgradio i učvrstio ustašku vlast u Banjaluci. Svoju kontrolu nad dešavanjima u gradu i okolini vršio je preko svojih bliskih saradnika i nakon odlaska sa mjesta stožernika.
Ustaški stožer za Bosansku Hrvatsku je bio ustanova političkog i policijskog karaktera, na čijem čelu je stajao stožernik. U njemu je bila koncentrisana sva vlast vezana za politička i ustaška pitanja, te pitanja vezana za Ustav "Ustaše Hrvatskog oslobodilačkog pokreta". Najvažnije odluke su bile donošene u ličnom kabinetu, kao upravnom jezgru Stožera, u okviru kojeg je djelovalo više odjela.
Ustaška vlast je sprovodila rasističku politiku, sa progonom i likvidacijom Srba, Jevreja i Roma.
(Nastaviće se)
Priredili: Mr Vladan Vukliš, arhivista, Mr Marijana Todorović-Bilić, arhivista, Verica M. Stošić, arhivski savjetnik
Pratite nas na našoj Facebook i Instagram stranici i Twitter nalogu.
