Banjaluka na krajini hvala (III)
Banjaluka se ponosi sa tri svoja zaslužna čovjeka, od kojih je jedan rođeni Banjalučanin.
To je franjevac Ivan Jukić, nacionalni revolucionar, učesnik u ilirskom pokretu. Njegovu fratarsku školu u Mrkonjić Gradu pohađala su pravoslavna djeca, pa i odrasli koji su se spremali za pravoslavne sveštenike.
Bio je saradnik "Srpskog dalmatinskog magazina", koji je izdavao Đorđe Nikolajević, docniji mitropolit sarajevski. Omer-paša Latas je surgunisao fra Ivana Jukića, koga je oduševljavala revolucionarna akcija Karađorđeva, a divio se i Štrosmajeru i Njegošu.
Prolazeći Kosovom, bolestan i u okovima, on bilježi: Ah, Karađorđe, rane moje! Velika je bila misao tvoja! Kamo sreće da smo pošli svi za tobom!
Drugi nacionalni i prosvjetni radnik istorijskog značaja je Vaso Pelagić, rektor tadašnje srpske pravoslavne bogoslovije. Treba razdvojiti njegov nacionalni i kulturni rad od njegovog utopijskog socijalizma, u koji se zapleo iza patnji kad su ga Turci surgunisali u Malu Aziju.
Treći je narodni radnik Petar Kočić, pjesnik, nacionalni revolucionar i narodni tribun Krajine.
Do Banjaluke je 1871. godine sagrađena prva željeznička pruga na Balkanu. Stari ljudi računaju vrijeme od gradnje "vatrenog puta". Prugu je gradilo neko francusko društvo, a tumač je bio Jovo Bilbija, trgovac iz Gradiške, koji se preselio u Banjaluku. Uzeo je vidna učešća u Bosanskom ustanku 1875 - 1878, pa su ga ustanici u Crnim Potocima izglasali za predsjednika privremene bosanske vlade, kad je Austrija na Berlinskom kongresu dobila mandat za okupaciju Bosne. Od Banjalučana je u ustaničkom odboru bio Spasoje Babić.
(Nastaviće se)
Prema tekstu Milana Karanovića, priredio Zoran S. Mačkić, arhivski savjetnik u Arhivu Republike Srpske
Pratite nas na našoj Facebook i Instagram stranici i Twitter nalogu.
