Banjalučki Olimpijski dan

Pet kotura na olimpijskoj zastavi znače bratskih pet kontinenata. A olimpijski zavet kojim se završava svaka Olimpijada glasi ovako: Neka se kroz vekove pronosi olimpijska luča za dobro čovečanstva, aktivnijeg, kuražnijeg i čistijeg.”

Učesnici

U štafetnoj trci učestvovali su “sokoli”, pripadnici vojske, GSK “Krajišnik” i SK “Viktorija”, a slavio je Vojislav Davidović. U biciklističkoj trci zajednički su pobijedili Fehim Vajrača i Borislav Ilić, a u motociklističkoj Ljubo Zarić.

Prije podne su održane teniske utakmice, te nogometni susreti BSK - “Hajduk” 2:0 i “Krajišnik” - “Olimp” 2:1. Na posljepodnevnom programu bio je juniorski susret “Viktorija” - “Vitez” 1:0, a potom i utakmica timova A - B 9:3.

Odjeci protesta

Protesti protiv minhenske Olimpijade ipak su urodili plodom. Na startu Narodne olimpijade u Barseloni pojavilo se čak 6.000 takmičara iz 22 zemlje. Međutim, samo dan prije ceremonije otvaranja u Španiji je buknuo građanski rat. Oko 300 nesuđenih učesnika igara stupilo je u redove interbrigadista, suprotstavljajući se pokušaju desnih nacionalista da preotmu vlast u Španiji.

Po ko zna koji put ispostavilo se da politika vrlo rado zloupotrebljava sport. Kako tada, tako i danas, drugačije misle samo sportisti. Minhenska Olimpijada pokazala se kao potpuni trijumf nacionalsocijalističke propagande, koji je pomračio samo legendarni Džesi Ovens. Premoć njemačkih sportista bio je važan razlog za reintegraciju Njemačke u ono što danas zovemo “međunarodnom zajednicom”, dok je Versajski ugovor postao mrtvo slovo na papiru.

Nijema i besplodna Liga naroda nije mogla da spriječi predstojeći svjetski rat, jer su joj, pred očima, italijanske trupe ušle u Adis Abebu. Jedino što je ona bila kadra, što i nije bilo tako teško, bilo je isključenje iz članstva SSSR-a krajem 1939, kada su Sovjeti ušli u Finsku. Prije toga, dok su redom padale Rajnska i Sudetska oblast, Gdanjsk, Austrija..., glas Lige naroda se nije čuo.

General Đukić

General Svetomir S. Đukić, prekaljeni srpski ratnik i svestrani sportista, atletičar, skakač udalj, plivač, biciklista, jahač, mačevalac i strijelac, osnivač Srpskog olimpijskog odbora 1910. godine, po povratku iz Berlina, gdje je predvodio naše sportiste, dao je svoje viđenje događaja: “Iz političkih motiva bila je otpočeta kampanja protiv Olimpijade u Nemačkoj... I, kada je Olimpijski odbor dobio zvanično obećanje da se neće za vreme Olimpijade voditi nikakva kampanja protiv Jevreja, onda je Međunarodni odbor našao da nema nikakvog razloga da se dalje uvlači politika u sport. Pri svečanom prolasku svih sportista najburnije su pozdravljani oni koji su firera pozdravili rukom, na olimpijski (nemački) način. To su radili i Francuzi, i stadion se tresao od burnog pozdrava i oduševljenja. Ovaj momenat, više nego ikoji drugi, pokazao je koliko je olimpizam moćan faktor u približavanju i prijateljstvu naroda”.

General možda nije znao da olimpijska baklja, uvedena upravo te 1936. godine, nije osvijetlila žicom ograđen berlinski lager za Rome, koje su nacisti uklonili s ulica da ne kvare idealizovanu sliku o domaćinu, ali je svakako znao da se doček olimpijske baklje u Beču pretvorio u nacističko divljanje, kao i da su u Njemačkoj samo privremeno suspendovani rasni zakoni.

Nacistički propagandni trijumf u Berlinu postao je omiljeni obrazac i teško dostižan ideal. Na berlinska “dostignuća” ne podsjeća danas samo tamošnji olimpijski stadion. U sasvim svježem sjećanju su bojkotovanja Olimpijade od strane afričkih zemlja, SAD, SSSR-a... Pred nama su zimske igre u Sočiju 2014. Vrlo brzo mogli bismo da saznamo na koji će ih način svjetski moćnici i globalisti ispolitizovati.

Zoran S. Mačkić,  Autor je arhivski savjetnik u Arhivu RS

Pratite nas na našoj Facebook i Instagram stranici i Twitter nalogu.