Austrougarska napala, Srbija se odbranila

Pantelija Matavulj
Austrougarska napala, Srbija se odbranila

Austrougarska je objavila rat Srbiji mjesec poslije atentata na prestolonasljednika Franca Ferdinanda u Sarajevu.

Dalji tok događaja doveo je do Prvog svjetskog rata. U Austrougarskoj je vladalo uvjerenje da su srpske vlasti upletene u atentat, te je zatražena istraga u Srbiji. Beč je 23. jula 1914. dao Srbiji ultimatum s ponižavajućim uslovima za tu zemlju.

Kraljevina Srbija je odgovorila pozitivno na sve tačke, osim na šestu, da Austrijanci vrše istragu u Srbiji o Sarajevskom atentatu. Baron Gizl fon Gizlingen nije prihvatio odgovor, pa je uslijedila objava rata Srbiji 28. jula 1914. godine.

Kraljevina Srbija ratovala je protiv Austrougarske i drugih Centralnih sila od 28. jula 1914. kada joj je austrougarska vlada objavila rat, pa sve do kapitulacije Austrougarske 3. novembra 1918. godine.

Prve godine rata Srbija je potukla austrougarsku balkansku vojsku. Naredne godine njena vojska suočila se sa trojnom invazijom. Ne želeći da se preda, srpska vojska se povukla preko Albanije. Evakuisana je na Krf, gdje se odmorila, naoružala i reorganizovala.

Odatle je prebačena na Solunski front, gdje je već 1916. godine zabilježila uspjehe. Poslije dugog zatišja borbe za probijanje fronta počele su septembra 1918. godine. Srpske i druge savezničke snage probile su front i ubrzo je Bugarska prinuđena na predaju.

Srpska vojska nezadrživo je napredovala i 1. novembra 1918. oslobođen je Beograd. Zahvaljujući srpskim vojnim pobjedama i diplomatiji stvorena je Kraljevina Srba, Hrvata i Slovenaca.

Veliku pobjedu u Prvom svjetskom ratu Srbija je nesrazmjerno skupo platila: tokom rata izgubila je, procjenjuje se, između 1.100.000 i 1.300.000 stanovnika, što je činilo gotovo trećinu ukupnog stanovništva, ili čak oko 60 odsto muške populacije.

Da podsjetimo, na Vidovdan, 28. juna 1914. godine, u Sarajevu je ubijen austrougarski nadvojvoda Franc Ferdinand. Austrougarski istražni organi su pokušavali da povežu atentat sa srpskom vladom.

Držanje zvanične Srbije poslije prvih vijesti o Sarajevskom atentatu bilo je u skladu sa uobičajenim reagovanjima u tim prilikama, ali i sa izvjesnom žurbom da se susjednoj sili predoči kako vlada u Beogradu ne samo što žali, već i osuđuje učinjeni zločin.

Srpski poslanik je 30. juna izjavio Beču da će srpska vlada suditi svim atentatorima i saučesnicima ukoliko se utvrdi da se nalaze u zemlji. Jovan M. Jovanović Pižon se u Beču uzalud trudio da ospori optužbe protiv svoje zemlje i da djeluje u pravcu smirivanja tenzija.

Po dobijanju njemačke podrške, 7. jula na ministarskom zasjedanju u Beču je dogovoreno da se Srbiji pošalje predstavka teško prihvatljiva za nju, a 14. jula u Bad Išlu je odlučeno da se pošalje ultimatum, a ne obična predstavka. Prije same predaje ultimativne note i u Srbiji se pretpostavljalo da će uslovi biti neprihvatljivi za nju i nagovještavala se velika mogućnost za rat u slučaju odbijanja zahtjeva iz predstavke.

Cijeli ultimatum je očevidno težio da ponizi Srbiju, ali i da suštinski naruši njenu samostalnost i državnost. Ovo se naročito odnosi na tačke pet i šest, ali i na tačku deset.

Srpski odgovor je bio gotov 25. jula. Napisali su ga Nikola Pašić i Stojan Protić. Srbija nije na odgovarajući način odgovorila na zahtjeve carsko-kraljevske vlade i odnosi između država su prekinuti. Tačno 26. jula izdat je proglas o mobilizaciji. Isti dan mobilizacija je objavljena u Austrougarskoj.

Vlada Austrougarske je 28. jula 1914. uputila vladi Srbije običnom poštom telegram sa sadržajem: "Kraljevska vlada Srbije nije na zadovoljavajući način odgovorila na notu datiranu 23. julom 1914. koju joj je predao austrougarski poslanik u Beogradu. Zato carsko-kraljevska vlada nalazi da je prinuđena da se osloni na silu oružja radi očuvanja svojih prava i interesa. Austrougarska smatra da se od ovog trenutka nalazi u ratu sa Srbijom."

Dan poslije Austrougarska je počela da bombarduje Beograd. Tako je Srbija, iscrpljena poslije balkanskih ratova, bila prinuđena da vodi još jedan rat, sada sa još moćnijim protivnikom. Prva žrtva u Prvom svjetskom ratu bio je Dušan Đonović, učenik Trgovačke akademije.

Pratite nas na našoj Facebook i Instagram stranici i Twitter nalogu.

© AD "Glas Srpske" Banja Luka, 2018., ISSN 2303-7385, Sva prava pridržana