Timoti Džon Bajford: Drago mi je što nisam živeo uzalud

Sandra Kljajić
Timoti Džon Bajford: Drago mi je što nisam živeo uzalud

Za mene, dobra dečija serija mora da bude porodična serija. Nažalost, danas u ovoj zemlji nema pravih reditelja za dečije emisije. Ima autora koji znaju da pišu za decu, ali realizatori su uglavnom ispod nivoa.

Kaže to u intervjuu za "Glas Srpske" reditelj i scenarista Timoti Džon Bajford, čovjek koji je zaslužan za nastanak kultnih emisija za djecu - "Nevena", Poletarca", "Babinog unučeta", "Nedeljnog zabavnika", "Tragom ptice dodo"…

Upravo je 40. rođendan "Nevena" bio povod za snimanje filma o Bajfordu u koprodukciji RTS-a i Studija B, što je za njega velika čast.

- Volim što nisam zaboravljen - ističe.

Nema, kaže on, nikakve tajne koja je zaslužna za to da njegove serije budu neprolazne i uvijek voljene.

- Ja sam samo snimao seriju koja je bila "u meni" u određenom vremenu - naglašava Bajford.

Za sebe kaže da je srećni djed koji je mlad u srcu, neko ko uživa da fotografiše i snima svoje snove. Voli muziku, poeziju, prirodu, djecu, lijepe žene i život.

Englez koji je napravio najbolje dječije emisije na ovom prostoru i za koga kažu da je na najljepši način protumačio stvaralaštvo Jovana Jovanovića Zmaja, danas vrijeme provodi prevodeći, pomalo piše, drži časove engleskog i uživa u životu. I ne priznaje da se bori sa teškom bolešću.

- Moja bolest i ja smo odlučili da živimo zajedno prijateljski! - kaže Bajford.

* GLAS: Nedavno su na proslavi u Galeriji RTS-a snimljeni posljednji kadrovi filma o Vama koji će uskoro biti prikazan. Rekli ste tom prilikom da i sami jedva čekate da vidite ko je Timoti Bajford?

BAJFORD: Osećam se počašćenim time da su odlučili da naprave dokumentarni film o meni. Volim što nisam zaboravljen i da znam da nisam živeo uzalud. Moja izjava jednostavno znači da jedva čekam da vidim kako autori filma vide mene.

* GLAS: Serija "Neven" proslavila je 40. rođendan. Šta je to zbog čega je "Neven" i danas jedna od najpopularnijih i najvoljenijih televizijskih serija za djecu?

BAJFORD: Verovatno zbog toga što niko ne pravi slične emisije danas…

* GLAS: Za koje događaje sa snimanja vas vežu najljepše uspomene?

BAJFORD: Najlepše moje sećanje vezano je za prvu seriju, kada je cela ekipa bila kao jedna velika porodica - dva i po meseca smo živeli zajedno u hotelu "Park" u Novom Sadu. Spavali smo zajedno, doručkovali smo zajedno, polazili smo svaki dan na snimanje zajedno i uveče bismo večerali i napili se zajedno. Osećao sam se kao Ingmar Bergman koji je voleo da vodi svoju ekipu na ostrvo, gde su svi živeli i snimali zajedno do kraja filma.

* GLAS: Za emisije "Neven", "Babino unuče", "Poletarac", "Nedeljni zabavnik", "Tragom ptice dodo", mnogi kažu da do tada i od tada nisu viđene. U čemu je njihova "tajna"?

BAJFORD: To je teško pitanje. Nema nikakve tajne - ja sam samo snimao seriju koja je bila "u meni" u određenom vremenu. Ono što je važno je to da sam ovde imao potpunu slobodu da radim ono što sam želeo, kako sam želeo, dok sam u Bi-Bi-Siju uglavnom morao da radim po želji urednika. Mislim da sam najviše zadovoljan serijama "Neven", "Babino unuče" i "Poletarcem", podjednako, ali možda mi je najdraža serija "Notna svaštara", serija o muzici koju sam snimio za Televiziju Sarajevo.

* GLAS: Rekli ste jednom prilikom da je "Poletarac" možda Vaša najbolja serija?

BAJFORD: Ne sećam se da sam to rekao, ali zadovoljan sam što sam uspeo da napravim uspešnu seriju za predškolsku decu koju je gledala cela porodica. Za mene, dobra dečija serija mora da bude porodična serija.

* GLAS: Svojih 50 godina rada obilježili ste izložbom fotografija "Radost u sto slika". Kada ste otkrili ljubav prema fotografiji?

BAJFORD: Voleo sam da fotografišem od mladosti, ali sam počeo ozbiljno da se bavim fotografijom od kada sam kupio moj prvi digitalni fotoaparat, koji radi pola posla za mene. Kao reditelj imam dobro oko za kadar i sa poluprofesionalnim aparatom ne mogu da grešim.

* GLAS: Šta mislite o današnjem televizijskom programu za djecu? Koliko je važno djeci ponuditi kvalitetne emisije?

BAJFORD: Nažalost, danas u ovoj zemlji nema pravih reditelja za dečije emisije. Ima autora koji znaju da pišu za decu, ali realizatori su uglavnom ispod nivoa. Možda su jedini izuzetak "Kukuriku šou" i rimejk emisije "Na slovo na slovo", ali oni su kapi u okeanu.

* GLAS: Rekli ste jednom prilikom da se "suštinski, dete ne menja. Samo je sredina koja ga oblikuje uvek drugačija, pa se tako i ona formiraju". Kako "oblikovati" djecu na pravi način?

BAJFORD: Jednostavno da ih ne "oblikujemo" uopšte, nego da im pomognemo da pronađu sebe i da budu ono što jesu i da rade ono što žele. Mali broj roditelja, naročito u ovoj zemlji, je spreman ili su u stanju da to rade…

* GLAS: Više puta ste naglasili da još imate u sebi Timotija od pet, šest, sedam godina. Kako da zadržimo dijete u sebi?

BAJFORD: Jednostavno treba da upoznamo sebe i da shvatimo da smo mi, od kolevke pa do groba, ta ista osoba koja se rodila pre X godina. Mi grešimo kad podelimo život po periodima: detinjstvo - škola - fakultet - posao - brak - roditeljstvo - napredak u karijeri - penzija…. To je veštačka podela, kao što su granice između zemalja veštačke - iz svemira svet izgleda kao jedna nepodeljena sfera…

* GLAS: Čime se trenutno bavite?

BAJFORD: Prevodim, pišem pomalo, držim nekoliko časova engleskog, šetam svog psa Bilija i uživam u životu.

* GLAS: Borite se sa teškom bolešću, a nedavno niste mogli da dođete do neophodnih lijekova?

BAJFORD: Problem je rešen zahvaljujući mojoj požrtvovanoj supruzi Zorici i raznim prijateljima na "Fejsbuku"! Zašto se uvek kaže da se neko bori sa rakom? Ne bih rekao da je borba - moja bolest i ja smo odlučili da živimo zajedno prijateljski!

Biografija

Timoti Džon Bajford, reditelj, scenarista, prevodilac i pisac, rođen je 25. jula 1941. godine u Solzberiju, u Velikoj Britaniji.

Završio je londonsku Akademiju dramskih umjetnosti, a poslije sedam godina rada na Bi-Bi-Siju prije četrdesetak godina došao je u Beograd po zadatku da u koprodukciji sa Televizijom Beograd napravi dječiju emisiju.

Zbog ljubavi je ostao u Beogradu, gdje živi i danas. Srpsko državljanstvo dobio je 2004, poslije 33 godine provedene u Beogradu.

Dobitnik je Povelje Zmajevih dječijih igara 2011. godine.

Pratite nas na našoj Facebook i Instagram stranici i Twitter nalogu.

© AD "Glas Srpske" Banja Luka, 2018., ISSN 2303-7385, Sva prava pridržana