Sreto Tanasić za "Glas Srpske": Jezički inženjering ruši cijelu našu kulturu

Kaže to za "Glas Srpske" predsjednik Odbora za standardizaciju srpskog jezika i dopisni član Akademije nauka i umjetnosti Republike Srpske, lingvista Sreto Tanasić nakon što je Ustavni sud Srbije donio odluku kojom se do okončanja postupka za ocjenu ustavnosti obustavlja donošenje akata na osnovu Zakona o rodnoj ravnopravnosti. Ovaj zakon zbog dijela koji se odnosi na rodno osjetljiv jezik podijelio je Srbiju na dvije strane.

GLAS: Ustavni sud je donio odluku kojom se do okončanja postupka za ocjenu ustavnosti obustavlja donošenje akata na osnovu Zakona o rodnoj ravnopravnosti. Šta ona znači? 

TANASIĆ: Ustavni sud Srbije je donio odluku na osnovu svoje procjene. Zato u Rešenju Ustavnog suda stoji izričito: "Obustavlja se izvršenje pojedinačnog akta ili radnje preduzete na osnovu odredaba Zakona iz tačke 1" (tj. Zakona o rodnoj ravnopravnosti).  Sredstva informisanja su prenijela da je iz suda obrazloženo da bi primjena tog zakona mogla izazvati krupne posljedice ako bi se ustanovilo da je on neustavan. Nisam ja pozvan da prevodim šta to znači, ali mislim da su u sudu ustanovili da je vrlo izvjesno da je on neustavan. On se upoznao i sa obrazloženjima osam dostavljenih mu inicijativa za ocjenu ustavnosti tog zakona; izvjesno je da je argumentacija ubjedljiva. Cjelokupni tekst ovog dokumenta Ustavnog suda je dostupan i vidi se da je on vrlo ozbiljno razmatrao obrazloženja i analizirao sporni zakon.

Na osnovu onoga što je jezička struka, prije svega oličena u Odboru za standardizaciju srpskog jezika, iznosila i na osnovu toga što su druge pozvane struke iznosile - kao, na primjer pravna struka, sociološka struka i druge, i posebno Srpska pravoslavna crkva (SPC) očekujem, a to sam više puta već rekao, da će se ovaj zakon  ukinuti, on je kao zakon nemoguć, nesporno protivustavan. To je zakon koji pod plaštom zaštite ravnopravnosti ozakonjuje upravo neravnopravnost, ograničava osnovna prava građana kao što je sloboda mišljenja, sloboda na vlastiti jezik; on je sračunat da razori srpsku kulturu i srpski nacionalni identitet izgrađivan vijekovima na srpskom jeziku i u okrilju SPC. Da ponovim: srpski jezik i SPC su u temeljima srpskog kulturnog obrasca.

GLAS: Šta je njegov najveći problem?

TANASIĆ: On je štetan zato što praktično hoće da ukine srpski jezik. To znači da ukine i na njemu izgrađenu srpsku kulturu, pa i izgrađene obrasce mišljenja; i eksplicitno se u njemu govori da se želi uticati i na mišljenje, ukida se pravo na slobodu naučnog rada, hoće da "urodni" sve u našem životu, počev od vrtića, preko obrazovanja posebno. Zaista - da uništi srpski narod i proizvede neki novi, neke srboide. To šta je njegov najveći problem - problem je onih koji su htjeli da ga nametnu: napravili su nešto što jedan živ narod, u ovom slučaju Srbi, ne može primijeniti, što i oni uviđaju. To vidimo na osnovu nekih usmenih tumačenja koja sad daju, drugačija od onoga što su napisali u tom zakonu, ne bi li ga spasli, pa bi poslije opet pritisnuli.

GLAS: Odbor je još 2018. godine izdao uputstvo "Kako imenovati zanimanja i titule ženskog roda"? 

TANASIĆ: Odbor za standardizaciju srpskog jezika se još i ranije od godine koju ste naveli izjašnjavao protiv ovakvog zakona i optuživanja srpskog jezika da je diskriminatoran prema bilo kome, pa i prema osobama ženskog pola. Isticali smo da jezik ima u svojoj strukturi i rječniku mehanizme za označavanje osoba ženskog pola, odnosno zanimanja, zvanja nosilaca osobina, položaja... i da ima stvaralačke mehanizme da prema potrebi stvara i nove riječi za to - u skladu sa svojim zakonima, ali to se nikako ne može nametati jeziku. Posebno to ne mogu nametati pojedinci sa pozicija bilo koje ideologije. Mi smo sve to imali i jezikom se u tom smislu služili prije dolaska ove "dženderske ideologije" i nismo razmišljali o tome kao što ćemo, na primjer, na različite načine u srpskom jeziku odrediti vrijeme radnje iskazane u nekoj rečenici, a da i ne razmišljamo. Činimo to drugom rečenicom u složenoj rečenici, priloškim riječima, imenicama u različitim padežnim oblicima, glagolima... Kako bi teklo najobičnije sporazumijevanje kad bismo sva ta sredstva uvijek stavili na spisak preda se pa birali šta ćemo kad uzeti - kao kad igramo domina. Pa još da onda neko kaže, neka grupa: ne želimo više da se subjekat u rečenici iskazuje oblikom nominativa, mi hoćemo da to bude u instrumentalu, imamo pravo na slobodu. Ovo što su oni zamislili isto je ili mnogo gore. Apsolutno protiv prirode, strukture i logike jezika. Jezik, pa i srpski dabome, uvijek prati razvoj i promjene u društvu, nikada ne kaska za time; on bi u tom slučaju izgubio svoju funkciju. I nikad, istorija ne poznaje takav slučaj, nisu ljudi bilo kog zvanja i znanja morali da liječe jezik, to jest da čine ovo što su pokušali nosioci te ideologije. Nije to činio ni ozloglašeni vođa Crvenih Kmera u Kambodži Pol Pot, ni drugi diktatori.

GLAS: Vidite li mogućnost za neki kompromis?

TANASIĆ:  Kako kompromis sa ideologijom koja hoće da nametne jezički inženjering, nasilje nad srpskim jezikom, da razori srpsku kulturu? Da li išta što je iz takvog domena može ući u jedan jezik? Eto, naučnici su osmislili kako leti avion. Sad se pojavi neko i iz određenih svojih razloga traži da se ukinu propeler i krila. Onda se kaže u ime  kompromisa: ukinućemo propeler i jedno krilo. Apsolutno isto logike to ima koliko i ovo nasilje nad srpskim jezikom.

GLAS: Zakonom o rodnoj ravnopravnosti iz 2021. godine uveden je i definisan rodno osjetljiv jezik kao "jezik kojim se promoviše ravnopravnost žena i muškaraca…" Ovo je i glavni argument onih koji ovaj zakon podržavaju?

TANASIĆ: Naravno, to je apsolutna neistina, ne mislim ni da je u pitanju  istinska namjera za podizanje nivoa prava i ravnopravnosti. To je samo paravan iza koga se želi sprovoditi jedna pogubna ideologija, sa neslućenim posljedicama za srpski narod, što sam već ukratko rekao: da se od srpske kulture i srpskog identiteta napravi Kartagina! Pa kakva je to ravnopravnost ako se vrši diskriminacija nad ogromnom većinom - muškog i ženskog pola! Nije slučajno što se protiv tog zakona oštro bore upravo žene, posebno one obrazovane, kojim se ne može podmetnuti mućak. Pa nije slučajno ni to što se u svim anketama poslije razgovora na elektronskim sredstvima informisanja, u kojim učestvuju i zagovornici ove ideologije, ogromna većina izjašnjava protiv toga zla propisanog ovim zakonom.  Da apsurd bude veći, a na nesreću nosilaca ove ideologije, ovaj zakon najvidljivije udara na srpski jezik. A svi znamo da je, odavno prije pojave njih nad našim srpskim kulturnim nebom, višestruko više žena nego muškaraca među stručnjacima za srpski jezik. Da li da u ime ravnopravnosti uvedemo proporcionalno zapošljavanje: pet muškaraca - pet žena.  Da li, s druge strane, da lovimo i ubacujemo u rudarska okna proporcionalan broj osoba ženskog pola? Kud god pogledamo preko ovog zakona: nemoguće nam se nameće. Svi mi znamo da se na drugi način popravlja društveni položaj žena. A nazivi zanimanja, zvanja i dr. nisu ni žene ni muškarci ni oni koji su nešto treće, peto. To su nazivi zvanja i zanimanja i oni nemaju pol, zato imenice i jesu neutralne, bile muškog roda, bilo rjeđe ženskog, i srednjeg. A osobe koje nose ta zvanja razlikuju pol.

GLAS: Šta odluka suda znači za Srpsku, posebno u svjetlu Deklaracije sa Svesrpskog sabora?

TANASIĆ: Znači isto što i u Srbiji. Nema primjene tzv. rodno osjetljivog jezika i ničega iz te ideologije. U Republici Srpskoj je takođe srpski standardni jezik. Mi smo imali i imaćemo jedinstven srpski standardni jezik. Mada ovdje nije usvojen sličan zakon, u praksi je bilo uticaja ove ideologije. Nije nepoznato da se aktivisti ove ideologije i tamo angažuju, da ima nekih drugih propisa, čini mi se, koji promovišu tu ideologiju. To i vidimo na raznim stranama, i u sredstvima informisanja. Može tu biti i neznanja. Ako je jasno da u Srbiji, prema odluci Ustavnog suda, ne može biti ništa činjeno nad srpskim jezikom i u srpskom jeziku sa pozicija propisa zakona o rodnoj ravnopravnosti, da je srpski jezik oslobođen toga uticaja, to znači da sve ono što mu je bilo nametano ili nametnuto ima da nestane iz njega jer nije dio srpskog standardnog jezika. Isto to znači i za srpski jezik u Srpskoj. Ne može se reći da je nešto već postalo obično, ne može ništa što je ušlo u jezik kao rezultat ovog nasilja biti dio standardnog jezika. Ima i drugih pojava raširenih u praksi, ali neće ući u srpski standardni jezik. To moraju znati svi koji se služe srpskim jezikom: u svim institucijama - državnim i privatnim, u svim sredstvima informisanja bez obzira na vlasništvo, u nauci, obrazovanju, uvijek kad se koristi srpski jezik. Instrumente srpskog standardnog jezika objavljuje Matica srpska u saradnji sa Odborom za standardizaciju srpskog jezika. Svi udžbenici i priručnici moraju se izvoditi iz njih; to moraju poštovati i pisci drugih udžbenika i priručnika, ne samo srpskog jezika i književnosti. Ovo bi važilo i da nema Deklaracije sa Svesrpskog sabora. A Deklaracija samo dodatno ističe, u njoj je direktno naglašena obaveza za brigu o srpskom standardnom jeziku. Ona je stalni obavezni orijentir za sve. Ne mora država svaki dan da podsjeća na obavezu iz Deklaracije koja se tiče očuvanja srpskog standardnog jezika i kulturnog identiteta, ali ne bi bilo suvišno, i potrebno je čak, s obzirom na višedecenijsku nebrigu o srpskom jeziku, da se nadležni ministri, do predsjednika Vlade, s vremena na vrijeme i oglase.

GLAS: U prošlom intervjuu za "Glas" istakli ste da ne može biti napretka, kada je o položaju srpskog jezika riječ, dok se ne utvrdi srpska jezička politika kao jedan od centralnih stubova srpske nacionalne politike. Ima li kakvih pomaka?

TANASIĆ: Ako znamo, a znamo - sve više nas zna, da je srpski jezik u osnovi srpskog nacionalnog identiteta, da, posebno u vrijeme kad živimo podijeljeni u više država, predstavlja onaj zlatni prsten koji nas objedinjuje, čuva na okupu i čuva našu svijest o pripadnosti jednom narodu koji ima svoju istoriju, ne uvijek laku, svoju prošlost sa vrlo bogatom kulturom od Miroslavljevog jevanđelja kao jednog od najskupljih bisera u evropskoj i svjetskoj riznici kultura, i da nam osigurava budućnost, onda znamo i šta za srpski narod znači jezička politika. Ona se izgrađuje u dobroj saradnji države/država i jezičke struke. Odbor za standardizaciju srpskog jezika je uvijek spreman da svoj dio obaveza prihvati i izvršava. Ima pomaka  u tom pogledu. Pa i činjenica da se u pominjanoj Deklaraciji ne zaobilazi srpski jezik već nam govori o tome. Imali smo i određenih razgovora o tome sa odgovornim predstavnicima u Republici Srbiji i dogovora da na tome radimo. Naravno, ne zaboravljajući ni Republiku Srpsku i saradnju, a imajući u vidu i srpski narod i njegov, srpski, jezik u Crnoj Gori. Mogu reći da zaista ima promjena koje ukazuju da ćemo se ovim ozbiljno pozabaviti i doći do rezultata. Tako vidim te stvari danas.

GLAS: U prvom upisnom roku na Filološkom fakultetu u Banjaluci prijemni ispit za studije srpskog jezika polagalo je samo pet kandidata?

TANASIĆ: Poznato je da već nekoliko godina vlada manje interesovanje za izučavanje srpskog jezika na fakultetima, pogotovo u prvom upisnom roku. To je posljedica više činjenica. Na početku moram reći da su status srpskog jezika i njegovo dostojanstvo urušeni, ni izdaleka nemamo status srpskog jezika koji bi on morao imati kao nacionalni jezik. Moramo povratiti status i dostojanstvo škole i nastavnika, nastavnika srpskog jezika posebno - i njihovu odgovornost istovremeno. Ugledamo se često na Evropu, a u ovom pogledu značajno zaostajemo. Moramo povećati broj časova srpskog jezika, prema normama za maternji jezik u evropskim zemljama, vratiti lektorske službe kao obaveznu kategoriju svuda gdje je srpski jezik u upotrebi. Prema značaju srpskog jezika poštovati tu profesiju. To će značiti i znatno veću potrebu za profesorima srpskog jezika. Naravno, to podrazumijeva i pristojno plaćanje te profesije. Eto, u Srbiji već nije takvo stanje, javlja se  veći broj srednjoškolaca na ove studije. Oni kao da već idu u susret ovim promjenama koje zahtijevamo i koje sigurno dolaze. 

Rekao bih i to: studiranje srpskog jezika i književnosti znači da će se čovjek cijelog života baviti profesijom koja ga istovremeno i oplemenjuje i uljepšava mu život. Istovremeno znači i prenošenje mlađima znanja o našoj bogatoj kulturi, upoznavanje i drugih s njom; znači i patriotizam. Biti jedan među mnogim srpskim prosvjetarima i kulturnim radnicima. Od Đure Jakšića do Đure Damjanovića, od Desanske Maksimović do Miloša Crnjanskog, da ne zaboravimo ni Dositeja Obradovića. Biti na putu koji su nam zacrtali i osvjetljavaju sveta braća Ćirilo i Metodije i Sveti Sava.

Nebinarne osobe

GLAS: Vrlo senzacionalistički u posljednje vrijeme pristupilo se temi rodne nebinarnosti. Da li se Odbor bavio time kako ove osobe oslovljavati i postoji li za to rješenje u srpskom jeziku? 

TANASIĆ: Sve je to na istom tragu i ni u čemu ideologije neće presuđivati srpskom jeziku. Na kraju krajeva, sve što se javlja predstavlja pojavu u društvu i ona se u svakoj zemlji i reguliše. Jezik prati ono što jeste neko društvo, ne mogu ekscesi mijenjati jezik, on prati promjene u društvu.

Pratite nas na našoj Facebook i Instagram stranici i Twitter nalogu.