Srđan Dušanić za „Glas“: Bez filozofa i pjesnika ovo društvo bi bilo prazna ljuštura

Rekao je to u intervjuu za “Glas” dekan Filozofskog fakulteta Univerziteta u Banjaluci Srđan Dušanić povodom obilježavanja velikog jubileja, 30 godina postojanja ove visokoškolske ustanove. Fakultet na čijem je čelu već pet godina, kaže, značajno i krupnim koracima gazi kada je riječ o razvoju i unapređenju, a sve s ciljem da se izdigne iznad prosjeka, da bude prepoznatljiv i kvalitetom privuče studente i sačuva studijske programe. Za to je, ističe Dušanić, zaslužno stotinak zaposlenih koji nerijetko rade i po deset ili 12 časova dnevno.

- Izazov je, ali dinamičnim radom pokušavamo da privučemo nove studente i da održimo studijske programe - istakao je Dušanić.

GLAS: Kako je danas pozicioniran Filozofski fakultet, koliko studijskih programa ima, koliko studenata? Šta je to čime se može pohvaliti? Na šta ste najponosniji?

DUŠANIĆ: Naš fakultet je prošao kroz razne faze i periode, iz njega je proisteklo nekoliko fakulteta. U jednom periodu imao je 16 ili 17 studijskih programa, sada imamo šest, to su filozofija, istorija, psihologija, pedagogija, učiteljski studij i predškolsko vaspitanje. Postoji vrijeme kada se stvara fakultet, kada se održava, a postoji i vrijeme kada on treba da ubrza. Smatrao sam, kao neko ko je ovdje zaposlen već dvadesetak godina, da moramo ubrzati i zbog demografskog odliva mladih generalno, pa i malog broja studenata. Jednostavno, morate biti bolji i prepoznatljiviji da bi svi ti studijski programi opstali, pogotovo što se bavimo društvenim i humanističkim naukama koje su u ovom civilizacijskom periodu možda manje cijenjene nego neke tehničke nauke. Morate se izdići iznad prosjeka i mladima pokazati nešto novo da biste ih privukli. Mnogo je ovdje uloženo energije u ovih pet godina, radili smo i dan i noć. Početak svega je to što veoma sistematično planiramo kako razvijati fakultet. Svake godine baš u ovo vrijeme podijelimo se u grupe i razmišljamo šta je naša vizija i misija, ciljevi, poput unapređenja nastave, naučne produktivnosti, ljudskih potencijala, dodatnih vannastavnih aktivnosti, materijalno-tehničkih uslova i slično. Kompletan kolektiv i predstavnici studenata daju svoje prijedloge i onda sve to integrišemo u jedan dokument koji je nama okvir za rad u narednoj godini. Dogovor sa kolegama je da imaju određene pogodnosti, da fakultet finansira odlaske na naučne skupove, izdavačku djelatnost naših profesora, ali od svakoga od njih očekujem da u tom našem planu u svakom semestru nađu šta će uraditi za razvoj fakulteta. Imamo tri ili četiri događaja sedmično, godišnje i do 200. To su dodatna predavanja gostujućih profesora, naučni simpozijumi, promocije knjiga, ali i alternativniji vidovi učenja kroz kvizove, planinarska i pješačka sekcija... Vodimo računa o promociji, jer sve što radimo treba da bude i vidljivo. Zahvaljujući Vladi RS ušli smo u projekat energetske efikasnosti, pa smo renovirali kompletnu zgradu. Sve učionice i svi hodnici su uređeni, na svakom krilu imamo izložbe. Htjeli smo da se svako ko kroči ovdje osjeća prijatno. U našoj viziji stoji da želimo da pružimo prijatan i podsticajan ambijent, jer ne postoji nijedan razlog da obrazovanje bude stres niti strah. Studenti vole izvjesnost, da se zna kad je šta, uostalom kao i svi. Mi dominantno proizvodimo prosvjetne radnike i pokušavamo da im pošaljemo tu poruku da sutra poštuju svog učenika, da ga ne plaše. Ovo ne smije biti mjesto traume.

GLAS: Kazali ste da Vam je želja bila da fakultet ne bude samo mjesto rada i učenja već drugi dom u koji će studenti sa zadovoljstvom dolaziti. Jeste li za sve ove godine otkako ste dekan uspjeli u tome?

DUŠANIĆ: Studenti su na prvom mjestu i treba da ih vodimo ka tome da se razvijaju i da izađu odavde kao sposobni ljudi koji će razvijati ovo društvo. Napravili smo dnevni boravak za studente da se mogu odmarati u vrijeme pauze, imaju prostor za društvene igre, stavili smo lejzibegove, stoni fudbal, uredili smo dvorište iza zgrade. Bukvalno svaka pora fakulteta je promijenjena. Smatram da je ovdje prilično prijatna atmosfera kako za studente, tako i za zaposlene. Suština je naći mjeru u normama.

GLAS: Bili ste student prve generacije Filozofskog, možete li povući paralelu u kakvim uslovima ste Vi studirali, a šta danas imaju Vaši studenti?

DUŠANIĆ: Kao student prve generacije Filozofskog fakulteta, koji je nastao u ratnom periodu 1994. godine, bio sam u prilici da pratim sam razvoj fakulteta, prvo iz perspektive studenta, sve do ove uloge dekana koju obavljam već pet godina. Zanimljiv put je iza nas. Mi smo kao studenti dolazili s ratišta na fakultet kada i kako smo mogli na predavanja. U to vrijeme nije bilo struje ni grijanja. Sjećam se, jednom nam je profesor rekao da ponesemo svako po komad drveta na fakultet da bismo imali čime da naložimo vatru i ugrijemo se. To ljudima sa strane može da izgleda svakako. Međutim, i sada, kad pomislim na to, osjetim određenu ljubav. Više cijenite nešto kada se napatite. Na taj period gledam sa jednom toplom emocijom, svi smo pokazivali energiju i motivaciju.

GLAS: Koliko ste zadovoljni zainteresovanošću svršenih srednjoškolaca za odsjeke na Vašem fakultetu? Ima li prostora za unapređenje, šta biste mijenjali?

DUŠANIĆ: Imamo oko 900 studenata, mada taj broj varira. Imamo tri ciklusa studija, na svim odsjecima osnovni i master studij, dok na pedagogiji i učiteljskom imamo i doktorski studij. Najveća je zainteresovanost na psihologiji. Uvijek je izazov sa istorijom i filozofijom. Ove godine popunili smo kvotu na istoriji, 15 smo primali, toliko je i upisano, na filozofiji je planirano 15, upisano je devet, što je solidno imajući u vidu da je broj brucoša na tim programima u padu i u Beogradu i Novom Sadu. To je veliki izazov, posebno kada govorimo o filozofiji, djeca to možda i vole, ali tu ne vide perspektivu zapošljavanja. Uspjeli smo kao društvo protjerati filozofiju iz škola i logično je da će malo ko željeti to da upiše. Nema dovoljno svijesti o tom bazičnom obrazovanju. Razvijene multinacionalne kompanije zapošljavaju filozofe koji im pomažu kada donose složene odluke koje imaju veze sa etikom, moralom, a to se ne uči baš na ekonomiji ili nekoj tehničkoj nauci. Mi još nismo svjesni toga. Živimo u nekoj civilizaciji kognitivnog posta, gdje se njeguje određena emocionalna uzbuđenost, afektivno reagovanje, intuitivno, bez mišljenja. Mišljenje kao psihička funkcija je ugroženo u ovoj civilizaciji rijalitija i estrade. Samim tim na margini je filozofija i mnoge druge društvene nauke. Nadam se da će doći do zamjene tih ciklusa i određene renesanse društvenih nauka. Tješimo se izjavom jednog poznatog milijardera, Marka Kjubana koji je rekao: “Za deset godina diploma filozofije će biti vrednija od diplome IT-a”. Često u javnosti, u medijima čujem tržište, potrebe tržišta rada. Čekajte, ne postoji čovjek zbog tržišta, valjda je tržište zbog čovjeka. Ne postoje ni univerziteti samo zbog tržišta, čovjek ima i druge potrebe, za smislom, na primjer. I u najstarijim erama imali smo humanističke nauke, pa kakvo bi to društvo bilo da smo svi trgovci i privrednici, da nema pjesnika, istoričara, filozofa?! To bi bila neka prazna ljuštura. Nikada ta zanimanja nisu ni bila isključivo komercijalna. Nije to problem samo kod nas, već i u svijetu.

GLAS: Manjak studenata nije problem samo na Filozofskom, već i na mnogim drugim fakultetima. Šta smatrate da je ključno, kako to promijeniti?

DUŠANIĆ: Ključan je kvalitet. Mi ovdje treba da se nametnemo kvalitetom, nema tu neke velike filozofije. Vjerujem da smo na Filozofskom napravili iskorak i u tom pravcu ćemo ići i dalje.

GLAS: Koliko je uz redovnu nastavu važno učešće u projektima, naučnoistraživački rad i druge vannastavne aktivnosti?

DUŠANIĆ: Imamo oko 200 različitih vannastavnih aktivnosti godišnje, što je veliki plus. Međutim, neka naša mana, ako to mogu tako reći, je naučna produktivnost u međunarodnom kontekstu. To je do profesora. Smatram da bi mogli više da objavljuju u međunarodnim naučnim časopisima. Žao mi je što se neka znanja i vještine ne koriste dovoljno, smatram da bi moglo više. Veoma je važno kako ćete predavati neki predmet, jer nije bitno ono što daš, nego šta se primi.

GLAS: Kako mlade ljude koji dođu naučiti da misle svojom glavom i ohrabriti da imaju svoj stav i da ne strahuju da ga iznesu?

DUŠANIĆ: Generalno, u društvu kod nas je poželjnije da se samo klima glavom. To proizlazi i od naših političkih lidera, zatim imamo tradiciju poslušnosti koja se razvija u školama. Od predškolskih ustanova pa nadalje potrebno je podsticati kritičko mišljenje. Studente zamolim da učestvuju, da ne puste da samo ja pričam, jer uspjeh zavisi od nas zajedno. Moramo ostaviti malo lufta i za tu dječiju radoznalost i neki nestašluk. Treba ostaviti prostora za neki bunt djece i mladih. Rečenicom “Budi miran” u njima ubijamo liderski potencijal.

GLAS: Veliku pažnju pridajete široj zajednici?

DUŠANIĆ: Imamo dosta sadržaja za širu zajednicu. Posljednje u nizu predavanja u Banskom dvoru koje smo organizovali bilo je na temu prevencije kockanja, prije toga je bilo kako podsticati kreativnost kod djece, izazovi roditeljstva i slično. Hoćemo da budemo odgovoran fakultet koji će široj zajednici ponuditi odgovore na neka životna pitanja. Organizujemo i predavanja za širu zajednicu “Kulturna politika Srba u 21. vijeku”, posljednji nam je bio gost Stevo Grabovac, prije njega profesor Miro Lompar, 29. novembra dolazi nam istoričar Miloš Ković. Nikada ovdje nije bilo više intelektualaca i patriota. Iguman manastira Hilandar, otac Metodije, bio je kod nas dva puta u godini dana. Možda ću zvučati utopistički, nekada me uhvate emocije, ali, vjerujte, meni je stalo do ovoga društva. Prošao sam 60 zemalja na pet kontinenata, nikada nisam htio ni u jednoj ostati. Želim da moje dijete ostane ovdje. Isto tako, svjestan sam da svaki problem koji mi ne riješimo ostaje našoj djeci. Ne bavim se samo fakultetom, želim da ovo društvo bude bolje, ne interesuje me politika niti sam član ijedne stranke. Bavim se ovim fakultetom i obrazovnim kontekstom. Imamo i psihološko savjetovalište koje je besplatno za sve studente. Posljednje srijede u mjesecu imamo profesionalno usavršavanje nastavnog osoblja i to smo sada podigli na nivo Univerziteta. Smatram da čovjek ima tri puta, ukoliko nije zadovoljan, ode u inostranstvo, drugi je da kuka, a to je uvreda za čovjeka, a treći put je da zapneš i pokušaš da uradiš više. Moja filozofija je da se može. “Kucaj, otvoriće se, traži, naći ćeš”, to je rečenica iz Novog zavjeta i to je temelj svega. Nemojte odustati od sebe, svoje porodice. Sve i da imamo na čelu politike supermene, a to nisu, ne mogu oni sami ništa. Mora svaki čovjek da preuzme odgovornost na sebe da “počisti svoje dvorište”. Sve što ne uradimo ostaje našoj djeci, pa zar da im ostavimo baru i močvaru, a ne neko sređenije društvo?! Mora se razmišljati o široj zajednici. Za mene je patriotizam da u onom domenu u kojem mogu da utičem, utičem i da razvijam fakultet da bude konkurentan u društvu.

GLAS: Jedna od tema u sklopu usavršavanja nastavnog osoblja je i komunikacija sa studentima. Koliko je važna zdrava komunikacija?

DUŠANIĆ: Tu radionicu ja vodim i moja prva rečenica je: “Mi nismo bogovi”, na šta mi profesori učesnici odgovore kako znaju da nisu. Kažem to jer ima onih koji se postave baš kao da jesu pa kasne na predavanja ili ne dođu. Znate, ima studenata koji su na samofinansiranju, plaćaju, dužni smo da im damo uslugu.

GLAS: Ovih dana “optužuju” Vas da ste poskidali karte srpskih srednjovjekovnih zemalja i putovanja Svetog Save, rodoslov Nemanjića... na jednom zidu u hodniku Odsjeka za istoriju zarad stvaranja izložbenog prostora. O čemu je riječ?

DUŠANIĆ: Kompletan prostor smo restaurirali i svaki kutak našeg fakulteta je uređen. Imamo umjetničke izložbe u svakom krilu. Jedno krilo nije bilo uređeno kako treba, bilo je nekoliko fotografija profesora sa veoma lošom rezolucijom, neujednačenim ramovima i htjeli smo da to bolje uredimo. To je bio i prijedlog Katedre za istoriju. Skinuli smo te slike i u periodu prije nego što se postavi nova izložba kolega Goran Latinović je fotografisao taj mali dio hodnika, gdje se u tom trenutku ništa nije nalazilo, i objavio je to na društvenim mrežama kako smo poskidali neka nacionalna znamenja. To je bilo manipulisanje informacijama zato što je pokazao samo djelić prostora, dok je drugi zid ispunjen slikama srpskih vladara, u svakoj učionici su velike tapete koje ilustruju razna srpska obilježja, poznate ljude iz srpske istorije. Stvorena je iskrivljena percepcija i nije fer da se nezadovoljstvo pokušava riješiti nekom hajkom preko društvenih mreža. I na ulazu u zgradu fakulteta vidjećete da uz zastavu Univerziteta i fakulteta stoji i zastava Srpske. Držimo do naše tradicije i istorije. Na tom “spornom” zidu planirano je da uskoro bude postavljena izložba posvećena oslobađanju Banjaluke 1918. godine.

GLAS: Kakvi su planovi poslije proslave jubileja?

DUŠANIĆ: Biće novi dan u kancelariji. Nastavićemo dalje punom parom da realizujemo sve naše ideje i ciljeve. Volio bih da se uradi nešto više na osnaživanju digitalne kompetencije, to je budućnost, zatim da imamo neki servis za karijerno savjetovanje. Međutim, kada analiziramo šta sve ima na nekim svjetskim fakultetima od raznih servisa i aktivnosti, sve je manje onih kojih kod nas nema. Nema velike filozofije, treba da se radi. Treba da imate plan i svojim primjerom pokažete kako i kuda dalje. Kada studenti pohvale ono što radite, to je zaista najveća nagrada.

Nekoliko priča iz ratnog Višegrada 1914. godine

Manjak asistenata

GLAS: Šta je najveći problem trenutno na fakultetu?

DUŠANIĆ: Zvučaće populistički, ali problem je što radimo mnogo. Ono što je možda mana jeste da nam nedostaje asistenata, a to se opet veže uz finansije. Fakultet je finansijski stabilan, ali za svako novo zapošljavanje potrebna su i dodatna sredstva.

Pratite nas na našoj Facebook i Instagram stranici i Twitter nalogu.