Manolis Glezos: Moramo da skinemo zastavu potčinjenosti

Kaže to u intervjuu za “Glas Srpske” legendarni grčki revolucionar i narodni heroj, političar ljevice i pisac Manolis Glezos, koji je 1941. skinuo nacističku zastavu sa svastikom sa Akropolja i postao “prvi grčki partizan” koji je u Drugom svjetskom ratu cijelu Evropu podstakao na borbu. Danas Glezos, zajedno sa čuvenim kompozitorom Mikisom Teodorakisom, sa kojim je osnovao pokret ELLADA, aktivno učestvuje u kampanji protiv prihvatanja novog kredita od EU i MMF-a i bori se protiv vlade “koju su nametnuli stranci”.

Iako će u septembru napuniti 90 godina, njegov entuzijazam i energija isti su kao i 1941, pa je na posljednjim protestima u Grčkoj, u Atini bio u prvim redovima. Na opšte zaprepašćenje, ne samo Grka, već i svih onih koji su za Glezosa ikada čili, jedan policajac je narodnom heroju u oči sasuo suzavac.

- Nije u pitanju to šta su uradili lično protiv mene, nego ono što rade protiv grčkog građanina. Kada grčki građanin ima sijedu kosu, kada je starac, kako se usuđuju da ga savladaju - objašnjava nemilu scenu Glezos.

Naglašava da se najviše plaši toga da ako se ostave stvari ovakve kakve jesu, sadašnja situacija može da dovede do krvavog nasilja u zemlji.

Glezos je više od deset godina proveo po zatvorima, bio je osuđivan na smrt, progonjen, ali nikada nije posustao jer otplaćuje, naglašava, svoj dug prema svima onima koji su za slobodnu Grčku dali svoj život.

- Danas je glavni problem za Grčku to da dobije nacionalni suverenitet koji je izgubila - naglašava Glezos.

* GLAS: Kažete da je narod Grčke u velikoj agoniji. Kako izaći iz te agonije?

GLEZOS: Iz ove agonije možemo da se izvučemo onda kada Grčka odbaci svoje “spasioce”. Malo je čudno, ali mi njih ne želimo. Došli su da nas spasu, ali mi njih ne želimo! Možemo se spasiti sami, sopstvenim snagama možemo da se suprotstavimo bilo kakvoj krizi. Krizu nije prouzrokovao grčki narod, ali su natjerali grčki narod da plati tu krizu.

* GLAS: Smatrate da ogroman gnjev grčkog naroda mora da se akumulira. Da li je to moguće i kako to učiniti?

GLEZOS: Zemlja može izaći iz krize, kao što sam rekao, kada nema potrebu za spasiocima i samo sa svojim snagama. Prije svega, potrebna je politička odluka o tome, znači potrebno je da zemlja ima etničku nezavisnost, potrebno je da odbaci “trojku” i današnju vladu koja sluša naredbe “trojke”. Ekonomskoj krizi možemo da se suprotstavimo onda kada se oslonimo na sopstvene snage. Postoji pet načina da to riješimo. Prvi način jeste da Grčkoj Njemačka da ono što joj duguje. To nije ono što Grčka želi, već ono što je odlučila saveznička koalicija evropskih zemalja februara 1946. godine u Parizu. Tada su odlučili da Njemačka treba da plati Grčkoj za sve ono što je učinila kada je uništila grčku ekonomiju. Takođe, duguje nam i kredit koji je uzela od Grčke, sličan onome koji je uzela od bivše Jugoslavije i Poljske. Taj kredit je otplatila Jugoslaviji i Poljskoj, ali Grčkoj još nije. Danas taj kredit iznosi 54 milijarde evra, plus reparacija koju duguje Grčkoj za štetu koju je načinila njenoj ekonomiji, a koja iznosi 108 milijardi evra. Ukupno je to 162 milijarde evra bez kamate. Drugi način je da deset godina Grčka ne učestvuje u programima naoružanja, odnosno da ne koristi kredite kojima se kupuje oružje od zemalja kao što su Njemačka, Britanija, SAD, Francuska i druge zemlje. Mi možemo deset godina da ne kupujemo oružje, a da se suočimo sa svim problemima. Kada je riječ o trećem načinu za rješavanje ekonomske krize - krize finansijskog kapitala, treba istaći da su do sada tri vlade, vlada Karamanlisa, Papandreua i Papadimua dale bankama 168 milijardi evra. Predlažemo da se danas preokrene način poslovanja, da danas banke daju kredit. Četvrti način jeste da finansijski sektor ispravno posluje i da se, što se tiče prihoda, redovno naplaćuju porezi. A što se troškova tiče, odnosno isplaćivanja, da se ne rasipa državni novac. Posljednji, peti način da se riješi kriza, jeste, ako uistinu postoji potreba, da ne uzimamo kredit iz inostranstva, nego od grčkog naroda Taj kredit bi trebalo da ima dva oblika, da je dobrovoljan, što se tiče siromašnijeg staleža, a obavezan što se tiče onih sa visokim primanjima.

* GLAS: Kakva je trenutno situacija u Grčkoj? Očekujete li da će izbori u aprilu išta promijeniti?

GLEZOS: Izbori potpuno mogu da promijene scenu u Grčkoj ako uspijemo da ubijedimo grčki narod da treba radikalno da se promijeni sistem, ako će vlada koja će biti izabrana objaviti ustavne promjene u skladu sa Narodnom skupštinom i to promjene koje će u potpunosti promijeniti sistem koji danas postoji u zemlji, a dovešće uistinu narod na mjesto vlasti. Samo na taj način možemo da se suočimo sa problemom i izbori moraju da se dese, jer, prije svega, vladu koja se danas nalazi na vlasti nije izabrao grčki narod. Drugo, stranka koja je bila izabrana, PASOK izgubio je povjerenje, a treće, sve odluke koje su donosili nisu iznosili pred grčki narod. Napravili su korake koji nisu u skladu sa Ustavom i ne postoji saglasnost grčkog naroda i njegovih želja sa vladom koja danas vlada. Iz tog razloga treba da idemo na izbore. Lično se najviše plašim toga da ako ne budu izbori ili ako ostavimo stvari ovakvim kakve jesu, sadašnja situacija može da dovede do krvavog nasilja u zemlji. Vjerujem da će ljevica, ako na pravi način razmotri pitanja i ne laže narodu, steći njegovo povjerenje i odvesti zemlju na pravi put.

GLAS: Kako je došlo do toga da u Grčkoj, kako Vi kažete, ne postoji nacionalni suverenitet?

* GLEZOS: Kako što rekoh u početku, prije svega, nemamo potrebu za “spasiocima”. Navešću jedan karakterističan primjer, odnosno događaj. Revolucija 1821. godine naišla je u početku na suprotstavljanje zemalja Evrope, ali kada su vidjeli da se revolucija začinje, odnosno ukorjenjuje ovdje, došli su da pomognu. A ta pomoć je bila da daju kredit. Taj je kredit otplaćen tek prije 12 godina. Od tada, znači od 1821. Grčka nije mogla da odlučuje za sebe, već svi odlučuju za nju. Tako da je danas glavni problem za Grčku to da dobije taj nacionalni suverenitet. Vlada NATO i vojne baze nisu pod vlasti Grčke. Vladaju stranci. Što se tiče vojske, potpuno smo podređeni strancima. Što se tiče ekonomskog pitanja, “trojka” sve odlučuje, a politički odlučuje vlada koja je danas u Grčkoj faktički samo organ stranaca. Tako da je danas, kao što rekoh, glavno pitanje u stvari nacionalni suverenitet, da Grčka postane nezavisna i da u potpunosti preuzme stvar u svoje ruke. A Evropa ako želi da stane na svoje noge, treba da ima nezavisne zemlje koje će međusobno da sarađuju, koje mogu da se same suoče sa svojim problemima. Sa problemima koje ima svaka zemlja u Evropi.

* GLAS: Šta je osnovni zadatak pokreta ELLADA koji ste osnovali sa čuvenim kompozitorom Mikisom Teodorakisem?

GLEZOS: U pokretu su Mikis Teodorakis, Giorgos Kasimatis... Pokret ELLADA okuplja veoma mnogo poznatih ljudi, a glavni cilj je da se suprotstavi oluji ljudi koji su prodali grčku zemlju, na različite načine. Nije u pitanju to da zauzme mjesto pri izborima, već da pomogne grčki narod da se samostalno organizuje u cijeloj zemlji, da se međusobno poveže. To je široki pokret koji će pomoći bilo kom političaru koji želi da pomogne u rješavanju svih problema u vezi sa Grčkom.

* GLAS: Nadate li se da ste izlaskom na proteste uspjeli da prenesete svoju poruku?

GLEZOS: Svakako. Desio se pokret u čitavoj zemlji. Naravno, te poruke ne prenose novinari, ali se one usađuju u narod u cijeloj zemlji u mjestima gdje se živi i radi ovaj pokret. On se svaki dan organizuje, tako da ljudi mogu da se suprotstave ovoj katastrofi koja se desila protiv pojedinca.

* GLAS: Tokom posljednjih protesta u februaru bili ste u prvim redovima. Odakle Vam snaga poslije svih godina?

GLEZOS: Sam narod mi daje snagu, daju mi svi koji su dali svoj život da bi ova zemlja mogla stati na noge. Nikada neću zaboraviti sve svoje saradnike koji su otišli i koji su govorili, “ko preživi, poslije nas treba da nastavi ovu borbu”. Otplaćujem svoj dug prema svima onima koji su izgubili živote, koji su otišli iz mog zagrljaja i koji su se žrtvovali da bi se spasila zemlja.

* GLAS: Mnogi su ostali u šoku kada Vas je policajac tokom protesta poprskao suzavcem. Kako ste doživjeli haos na ulicama grčkih gradova?

GLEZOS: U svakom slučaju, policija je prestala da igra onu ulogu koju bi trebala. Umjesto da uništava kriminal, pretvorila se u organ progona predstavnika naroda. Zamijenili su svoju ulogu. Pokušavam da uvjerim i ubijedim sve policajce (a nalazim se u uskoj vezi sa sindikalnom organizacijom policije, išao sam na njihove sastanke, razgovarao sam, išao po njihovim školama) da je njihova uloga druga. Nije u pitanju to šta su uradili lično protiv mene, nego ono što rade protiv grčkog građanina. Kada grčki građanin ima sijedu kosu, kada je starac, kako se usuđuju da ga savladaju. Kao da su im isprali mozak i pokušavaju da ih ubijede da oni na taj način pomažu svoju državu. A oni, u stvari, pomažu samo grupu ljudi, samo podređenu vladu i u tom trenutku uopšte ne predstavljaju grčkog građanina.

* GLAS: Zbog svog djelovanja i uvjerenja proveli ste godine u zatvorima i sve ste izdržali?

GLEZOS: Izdržao sam u zatvoru zato što sam uvijek računao na svoj dug prema Grčkoj, prema našoj istoriji, svoj dug prema svojim saradnicima. Izdržao sam zato da danas živimo slobodno.

* GLAS: Preživjeli ste mnoge teške trenutke. Šta Vas je, ipak, najviše pogodilo? Ko Vas je najviše podržavao tokom svih ovih godina?

GLEZOS: Narod me je podržavao sve ove godine i iako sam preživio teško vrijeme u izgnanstvu i po zatvorima, grčki narod mi je uvijek davao snagu da nastavim svoju borbu.

* GLAS: Kada ste 1941. godine skinuli sa Akropolja nacističku zastavu koja se vijorila pored grčke, inspirisali ste cijelu Evropu da se bori. Kako se danas boriti za ono što smatramo ispravnim?

GLEZOS: U školama me djeca pitaju koju bih danas zastavu skinuo. Danas govorim da nema potrebe da skidamo zastave. Svi zajedno treba da skinemo zastavu potčinjenosti i da podignemo zastavu nacionalnog identiteta. To je danas glavni zadatak svih Grka.

* GLAS: Spremate li neku novu knjigu?

GLEZOS: Svakako. Trenutno pišem novu knjigu koja se odnosi na temu dugova Njemačke prema Grčkoj.

* GLAS: Često ističete da je za zemlje Balkana najvažnije da sarađuju?

GLEZOS: Prije mnogo godina, 1974. godine prvi put sam razgovarao u tadašnjem EOK-u i tada je trebalo da bude formiran balkanski savez. Tada sam vjerovao da svi balkanski narodi treba da se povežu kako bi se suprotstavili EOK-u. Nikoga nisam uvjerio, niko me nije slušao i ništa se nije desilo. Vjerujem da danas, prije svega, treba da vlada jedna saradnja između naroda Balkana. Podržavam i insistiram uvijek na tome da svoga komšiju ne možeš da promijeniš. Od žene možeš da se razvedeš, oca možeš da se odrekneš, možeš da odeš od kuće, djecu možeš da izbaciš iz kuće, ali komšijski narod ne možeš da otjeraš. Dužan si da sarađuješ sa njima. Ovdje je svima jasno da treba da sarađujemo na Balkanu. Proizveli smo našu zajedničku kulturu. Samo pjesme govore o tome koliko su narodi Balkana slični i koliko liče jedni na druge. Kao što naglašavam da treba da smo u Evropi, jer smo evropski narod, treba i da mi posebno, ne kao protivnici prema drugim narodima, ali mi balkanski narodi koji smo se uvijek zajedno borili protiv Turaka, koji smo često pokazali da smo revolucionarne zemlje, i sada treba da sarađujemo, za korist naših naroda i da pomognemo i Evropi da bude još bolja. Tu saradnju vidim kao pokušaj o kome će se raspravljati o svim pitanjima. Mogao bih satima da govorim na koje sve načine možemo da povećamo saradnju među narodima. Vjerujem da možemo zajedno da savladamo sve one koji pokušavaju da unište naše narode, narode Evrope.

Mladi

* GLAS: Šta biste poručili mladim generacijama?

GLEZOS: Pokušavam da ne dajem nikakve savjete. Uvijek mi i u školama postavljaju to pitanje. Odgovaram da ne dajem savjete, ali mogu da kažem samo svoje mišljenje: kada steknete samopouzdanje, kada vjerujete u sebe, onda možete da postignete sve. Cilj nije šta može svako od nas, nego šta možemo svi zajedno.

Biografija

Manolis Glezos rođen je 9. septembra 1922. u selu Aperatu. U Atinu se preselio 1935. Još kao srednjoškolac 1939. godine učestvovao je u stvaranju antifašističkog pokreta mladih, poslije italijanske okupacije Grčke. Početkom Drugog svjetskog rata želio je da se priključi grčkoj armiji na Albanskom frontu, ali su ga odbili jer je bio maloljetan. Glezos se 30. maja 1941. godine zajedno sa Apostolosom Santasom popeo na Akropolj i skinuo zastavu sa svastikom, postavljenu mjesec ranije. To je bio prvi protest protiv nacističke okupacije u Grčkoj i jedan od prvih u Evropi. Inspirisao je na samo Grke, već sve narode da se bore protiv okupatora. Nacisti su Glezosa i Santosa osudili na smrt. Glezos je uhapšen tokom njemačke okupacije 24. marta 1942. godine, zatvoren je i mučen. Obolio je od tuberkuloze. Izašao je na slobodu, ali je opet uhapšen 1943. i 1944. godine.

Ni po završetku rata nisu prestale njegove nevolje. U martu 1948. zbog svog političkog djelovanja i ubjeđenja osuđen je na smrt. Nije pogubljen zbog pritiska javnosti, ali je dobio kaznu doživotnog zatvora. Dok je bio u zatvoru izabran je za poslanika ljevičarske stranke EDA u parlamentu. Započeo je štrajk glađu, a pušten je iz zatvora 1954. godine. Nanovo je uhapšen 1958. godine i optužen za špijunažu. Opet je pušten pod pritiskom javnosti 1962. Uslijedilo je novo hapšenje 1967, a iz zatvora je izašao 1971. godine. U zatvoru je proveo ukupno 11 godina i četiri mjeseca, a u progonstvu četiri godine i šest mjeseci.

Od 1974. učestvuje u oživljavanju EDA, a osamdesetih je bio poslanik u parlamentu. Predsjednik EDA bio je od 1985. do 1989. Bavio se novinarstvom, uredništvom, a objavio je šest knjiga. Od Svjetskog savjeta za mir 1958. godine dobio je medalju za hrabrost. Glezos je pronašao sistem za sprečavanje poplava i erozija zemlje. Za svoj doprinos demokratiji, nauci i jeziku dobio je počasnu titulu doktora filozofije.

Pratite nas na našoj Facebook i Instagram stranici i Twitter nalogu.