Ljubinka Milinčić za Glas Srpske: Putin veliki vođa koga morate poštovati

Sanja Amidžić
Ljubinka Milinčić za Glas Srpske: Putin veliki vođa koga morate poštovati

Putin je čovek koji se naprosto mora poštovati. Zapadna štampa capti od besa, ali priznaje da je upravo Putin rešio problem Sirije i Irana. Ostaće zapamćen kao veliki državnik koji je vodio Rusiju u užasno teškom trenutku.

Rekla je ovo u intervjuu "Glasu Srpske" Ljubinka Milinčić, srpski novinar, publicista, pisac i prevodilac, koja dugi niz godina živi i radi u Moskvi. Napisala je nekoliko knjiga o predsjedniku Rusije Vladimiru Putinu, o kojem kaže da je čovjek koji ostavlja pouzdan utisak, zna šta hoće i šta radi.

Milinčićeva je ovih dana u Banjaluci promovisala svoju novu knjigu "Poslednji Romanovi. Put patnje", a za naš list otkriva da knjiga govori o misterioznom ubistvu carske porodice, slomu velike ruske imperije i padu carske krune, koje su istoričari, svjesno ili ne, skrivali punih 70 godina.

* GLAS: Na istraživačkom putu dugom 12.000 kilometara došli ste do određenih saznanja koja su skrivana decenijama od javnosti. Šta Vas je posebno iznenadilo?

MILINČIĆ: Iznenadilo me je postojanje toliko verzija koje sa toliko uverljivosti dokazuju toliko različitih stvari da isti argument možete da koristite za jedno, kao i za sasvim nešto suprotno od toga. Na primer, jedna verzija kaže da carska porodica uopšte nije streljana, uz to u kaminu su nađeni komadi spaljene odeće i ostaci spaljene kose. Znači, po verziji onoga ko je to istraživao je da su njih te večeri presvukli, ošišali, zamaskirali i odvezli vozom zna se i gde, dokaz je ta kosa. Međutim, ja nailazim u jednom muzeju u Tjumenu na pramen dečije kose koja je nađena u tom kaminu. Ali uz ovo ide objašnjenje da je kao svaka majka carica čuvala prvu dečiju kosicu, to je neko kasnije bacio u kamin i pokušao da spali. To su sad toliko kontradiktorne stvari da je svaka od njih toliko verovatna i takvih iznenađenja je mnogo. Pored toga, mene je iznenadila i surovost, odnosno način na koji su oni postupili sa carskom porodicom. Oni su kasapljeni, spaljivani, tri dana su ih nešto vukli, zakopavali, otkopavali, prebacivali, krili tragove i slično.

* GLAS: Kada ste okončali svoje istraživanje, sumirali rezultate i uporedili ih sa prethodnim istraživanjima, postoji li konačna verzija u koju Vi danas vjerujete?

MILINČIĆ: Moje istraživanje je više bilo emotivno i ja bih najviše volela da poverujem u verziju da nisu ubijeni. To mi se najviše dopada. Međutim, ta verzija zaista ne bi izdržala kritiku. Ne mogu se ljudi sakriti, i to 11 ljudi da se sakrije da se nikad nigde niko od njih ne pojavi. Ubeđena sam da su oni njih zaista ubili, kako se zvanično kaže, da su oni te noći ubijeni, sahranjeni, to što je ostalo negde je zakopano i to je to.

* GLAS: Pored ove knjige, snimili ste i istoimeni dokumentarni film čiji su inserti prikazivani u Rusiji. Kako je reagovala ruska javnost na vašu istraživačku priču?

MILINČIĆ: Poslednji put odlomci filma prikazivani su u Peterburgu na Međunarodnom kulturnom forumu i primljeno je sa simpatijama zato što u ruskom narodu postoji neki odnos prema srpskom narodu, odnosno neko narodno prepoznavanje. U principu, mi smo kao jedna slovenska porodica i tom narodu je jako drago da se nešto što je njihova vrednost prepoznaje kao vrednost i u drugom delu sveta. Pad ruske imperije nije ostavio traga samo na Rusiju, nego i na ceo svet.

* GLAS: Poznato je da srpski i ruski narod imaju bliske prijateljske kontakte. Kako funkcionišu srpsko-ruska društva u Moskvi?

MILINČIĆ: Naši ljudi koji tamo dođu, dođu da rade, i veoma mnogo rade. Rusi u Moskvi isto tako mnogo rade, to je ogroman grad koji živi jako brzo, nema previše vremena za druženje. Ali, bez obzira na brz tempo života, mislim da su Srbima vrata otvorena svuda, i malo više nego drugima kad bi se pojavili iz nekih drugih delova sveta u Rusiji. U suštini, živi se kao i u svakom velikom gradu. Naši ljudi su tamo cenjeni u građevini, oni su u mnogim oblastima postigli visoke domete, ali su ih postigli zato što su stručnjaci, a ne Srbi.

* GLAS: Susreli ste se sa predsjednikom Rusije Vladimirom Putinom nekoliko puta, napisali ste i nekoliko knjiga o njemu. Kakav utisak je na Vas ostavio Putin?

MILINČIĆ: Predsjednik Rusije ostavlja utisak vrlo pouzdanog čoveka koji zna šta hoće i koji zna šta radi. Da li se to nekome dopada ili ne, to je stvar koju će sami odlučiti, ali on je sigurno čovek koji uliva poštovanje. Rusija je postigla nekoliko važnih diplomatskih uspeha koje mora da prizna Zapad, koji njega ne voli baš previše. Ne vole ga naprosto zato što je velika i moćna Rusija opasnost za njihovu hegemoniju. Ne mogu zajedno biti na tronu, jedan mora da bude car, a drugi je niži. Čitala sam zapadnu štampu koja prosto cepti od besa, ali priznaje da je baš Putin rešio problem Sirije i Irana. To je čovek koji se naprosto mora poštovati. A političke ocene su relativna stvar. Danas vam se dopada, sutra ne, danas vam odgovara takva nečija politika, sutra ste na suprotnoj strani. Smatram da će Putin biti zapamćen kao veliki državnik koji je vodio Rusiju u užasno teškom trenutku. U momentu kada je Putin došao na vlast, Rusija je bila bukvalno na kolenima. Ona danas uspravno stoji i verujem, ukoliko okolnosti budu onakve kakve su, Rusija će i dalje ići napred.

* GLAS: U Banjaluci ste ponovo poslije 20 godina. Kakve Vas uspomene vežu za Banjaluku?

MILINČIĆ: Bila sam dopisnik iz Moskve raznih srpskih medija, pa su me jednom prilikom pozvali da se javim za Radio Banjaluku. Tako se rodilo prijateljstvo između mene i današnjeg direktora Radija Republike Srpske, pa sam sa ekipom RTRS-a i do danas ostala u kontaktu. Kada su saznali za moju novu knjigu, pozvali su me da je promovišem u Banjaluci. Moram istaći da to nije bila samo promocija knjige, već nastavak naše uspešne saradnje.

* GLAS: Kažete da puno putujete, radite, ali isto tako i puno planirate. Koji su Vaši planovi u skorijoj budućnosti?

MILINČIĆ: Ono što sledi u skorijoj budućnosti je da završim započeti film o Romanovima. Ove godine se obeležava i 100 godina od Prvog svetskog rata i planiram da na tu temu napišem još jednu knjigu koja će govoriti o Nikolaju Drugom i ulasku Rusije u rat.

Romanovi u Srbiji

* GLAS: Doseljavanje Rusa u Jugoslaviju za vrijeme vladavine kralja Aleksandra je poznata činjenica. Postoje li možda potomci Romanovih na prostoru današnje Srbije?

MILINČIĆ: U ovom trenutku živi Olga Kurikovska Romanova, koja je rođena u Valjevu. Međutim, ona je Romanov po udaji, što znači da nije iz njihove dinastije. Koliko ja znam po zvaničnom, ne postoje Romanovi rođeni u Srbiji.

Pratite nas na našoj Facebook i Instagram stranici i Twitter nalogu.

© AD "Glas Srpske" Banja Luka, 2018., ISSN 2303-7385, Sva prava pridržana