Dušan Bastašić za "Glas": Mlade ne učimo dovoljno o našem stradanju
BANjALUKA - Zašto se neodgovorno odnosimo prema mjestima stradanja naših predaka u Drugom svjetskom ratu, ali i na pitanja zašto tih užasnih događaja nema više u javnom prostoru i udžbenicima, niti zašto ne postoji nijedan diplomski rad na tu temu, teško je odgovoriti, rekao je predsjednik Udruženja “Jadovno 1941” Dušan Bastašić.
On je u intervjuu “Glasu” naveo i da mladim generacijama treba da otkrijemo i saopštimo istinu šta se dešavalo prije 80 godina.
- U Banjaluci je istorijski institut ukinut 2010. ili 2011. godine, tako da mi nemamo niti jednu instituciju ovdje koja se na adekvatan način bavi kulturom sjećanja i pamćenja stradanja u Drugom svjetskom ratu. Sva ta dešavanja polako padaju u zaborav - kazao je Bastašić.
GLAS: Kod Šaranove jame na Velebitu u subotu, 29. juna, biće služen parastos jadovničkim žrtvama povodom obilježavanja Dana sjećanja na Jadovno 1941. godine. Da li će se ove godine obilježavanje sjećanja na jadovničke žrtve razlikovati u odnosu na raniji period?
BASTAŠIĆ: Ove godine po 15. put obilježavamo sjećanje na Jadovno 1941. Dan sjećanja smo ustanovili 2010. godine i tada odredili 24. jun jer su tog dana logori na ostrvu Pagu primili prve logoraše. I ove godine će potomci i poštovaoci jadovničkih žrtava iz Srpske i Srbije, te regiona, a dolaze nam i prijatelji iz Holandije i Norveške, obilježiti kod Šaranove jame Dan sjećanja na Jadovno 1941. Troškovi za prevoz učesnika iz Srbije i Srpske su veliki, a zahvaljujući pomoći, uglavnom privatnih lica, te potomaka žrtava uspijevamo zatvoriti tu finansijsku konstrukciju.
Svake godine ostaje žal jer nismo u mogućnosti da obezbijedimo prevoz za sve. Istinu o tome šta se tamo desilo mediji će i ove godine poslati u svijet. Moram dodati da je Skupština grada Banjaluke nedavno donijela odluku da se jedna ulica u Banjaluci imenuje ulicom žrtava Jadovna i Paga. Nastojaćemo da dobijemo komadić zemlje uz tu ulicu pa da napravimo jedno spomen-obilježje gdje ćemo se ubuduće okupljati 24. juna.
GLAS: Koliko njegujemo kulturu sjećanja i pamćenja nevino stradalih?
BASTAŠIĆ: Ako je istorija učiteljica života, onda je potrebno da našim mladim generacijama otkrijemo i saopštimo istinu šta se tamo desilo prije 80 godina i to na način adekvatan njihovom uzrastu. Važno je da to uđe u udžbenike jer to smatram jednim nacionalnim odgovorom. Kod Šaranove jame sve spomen-ploče pred protekli rat su uništene, ali su zahvaljujući Udruženju “Jadovno” obnovljene, ali spomen-ploča na ostrvu Pagu, koja je do sada razbijana tri puta, uprkos svim molbama i urgencijama do danas nije obnovljena. Naše institucije se prema našim stratištima ne odnose na pravi način, a valja znati da su žrtve pobijene tamo bile sa čitavog područja NDH, uključujući i područje cijele BiH te Srema.
GLAS: Dakle, mladim generacijama kroz obrazovni sistem ne prezentujemo sve te događaje?
BASTAŠIĆ: Apsolutno ne. Imate poraznu činjenicu da je Muzej žrtava genocida iz Beograda već dva puta organizovao putovanje gimnazijalaca iz Zemuna i Beograda u Javnu ustanovu “Spomen-područje Jasenovac”, ali na onu hrvatsku stranu, gdje su učenicima tamošnji kustosi i istoričari prezentovali “istinu”, pogotovo o broju žrtava, a da nisu prešli na stranu Republike Srpske, Donju Gradinu da od tamošnjih kustosa dobiju i drugu stranu medalje, odnosno drugu stranu istine. To je porazno, a da ne govorim da ih nikada niko nije odveo na Pag, u Gospić, Jadovno i druga naša stratišta.
GLAS: Jesmo li mi onda dostojni naših predaka?
BASTAŠIĆ: Kao društvo, kao narod i većina nismo dostojni ni jasenovačkih, jadovničkih, donjogradinskih, ličkih, prebilovačkih, drakulićkih, šargovačkih mučenika. Pogledajte samo narode u našem okruženju kolike memorijale, spomenike i muzeje su podigli stradalnicima, pripadnicima svojih naroda, a od kojih su mnogi u Drugom svjetskom ratu, ali i onom proteklom bili u zločinačkim jedinicama. Kada to poredite sa ovim kod nas, onda nešto i psihološki tu nije u redu.
Poražavajuća rješenja
GLAS: Najavljena je gradnja Memorijalnog centra u Donjoj Gradini i Beogradu. Da li gradnja tih muzeja koji su posvećeni jasenovačkim žrtvama kasni?
BASTAŠIĆ: Prije 14 godina o tome se počelo govoriti i ništa nije urađeno. Čak je 2012. u Donjoj Gradini napravljena jedna mermerna ploča na kojoj je pisalo da postavljanje te ploče označava početak gradnje Memorijalnog centra Donja Gradina. Na njoj je stajao 22. april 2012. godine. I ništa nije urađeno, da bi prije nekih tri, četiri mjeseca neko preko te ploče, tog natpisa, stavio jednu tanku mermernu ploču. Sve to je porazno, a pogotovo je porazno to što će arhitektonsko rješenje za memorijalni centar raditi neka kuća iz Amerike. To je porazno jer mi imamo obrazovane ljude sa znanjem, kreacijama, ali i empatije da naprave jedno takvo arhitektonsko rješenje.
Pratite nas na našoj Facebook i Instagram stranici i Twitter nalogu.
