Čarls Šo: Problem zdravstva nije novac već organizacija

Rekao je ovo u intervjuu za "Glas Srpske" predstavnik Svjetske zdravstvene organizacije dr Čarls Šo, koji je nedavno boravio u Banjaluci.

- Tipična situacija je da zdravstvene ustanove kažu: "Ne možemo ništa da unaprijedimo, jer nemamo dovoljno novca". Ipak, u većini slučajeva stanje može da se popravi ako se na najbolji način iskoriste resursi koje imaju na raspolaganju, odnosno, samo ako se bolje organizuju - istakao je Šo.

* GLAS: Održali ste predavanja direktorima zdravstvenih ustanova u Republici Srpskoj o mogućim pravcima daljeg unapređenja sistema kvaliteta zdravstvene zaštite. O čemu je bilo riječi?

ŠO: Osnovni cilj ovih predavanja bio je da se prenesu informacije i opiše trenutna situacija u Evropi kada je u pitanju kvalitet i bezbjednost zdravstvene zaštite. Većina problema sa kojima se suočava zdravstvo u Republici Srpskoj postoji i u drugim evropskim zemljama, pa čak i širom svijeta, jer stvari stoje tako da je stanovništvo sve starije i bolesti koje se javljaju ne dolaze same, a ljudi u starijoj dobi veoma često boluju i imaju više od jedne bolesti.

* GLAS: Koja iskustva i savjete ste prenijeli predstavnicima zdravstvenih ustanova u Srpskoj kako bi bio unaprijeđen kvalitet zdravstvene zaštite? Koliko je tu bitan i obrazovni dio, odnosno uključivanje medicinskih fakulteta u poboljšanje stanja zdravstva na našim prostorima?

ŠO: Kvalitet zdravstvene zaštite u Republici Srpskoj se već uveliko unapređuje. Dolazim u Banjaluku još od 2000. godine i učestvovao sam u dizajniranju sistema kvaliteta, a isto tako znam da postoji Strategija za unapređenje kvaliteta koja je veoma bitan dokument. Bitan korak bi bio da se razne inicijative usklade, tako da nastavni programi na fakultetima uzmu u obzir procese akreditacije i sertifikacije, a isto tako i da javne finansije uzmu u obzir da ti procesi postoje, kako bi ih finansirali.

* GLAS: S obzirom na to da ste od 2000. godine upoznati sa stanjem u zdravstvu u RS, da li možete da uporedite situaciju sada i ranijih godina? Gdje smo napredovali, a gdje ima još mnogo prostora da se radi?

ŠO: Mislim da je velika promjena stupila samim tim što su uvedeni procesi sertifikacije i akreditacije i uspostavljena Agencija za unapređenje kvaliteta. Isto tako, izgrađeni su mnogobrojni klinički vodiči, a čini mi se da se bitno mijenja i sama svijest o važnosti kvaliteta usluga. Naravno, uvijek može bolje i još više treba da se radi kako bi zdravstveni sektor funkcionisao na zadovoljavajućem nivou, kako za radnike u zdravstvu, tako i za pacijente.

* GLAS: Pomenuli ste da se problemi u zdravstvu RS ne razlikuju mnogo od problema u evropskim i svjetskim zemljama. Koje su to sličnosti koje nas "vežu" i šta možemo da naučimo jedni od drugih?

ŠO: Postoji mnogo sličnosti, ali to su prvenstveno problemi u povezivanju primarne i sekundarne zdravstvene zaštite i ta prohodnost nikada nije dovedena do savršenstva. Isto tako, tu je i standardizacija usluga, gdje postoji prostor za napredak, a svakako treba poraditi na svijesti javnosti, koja treba da se edukuje kako bi znala šta može i šta treba da očekuje od zdravstvenog sistema, a šta ne.

* GLAS: Šta je to što javnost, odnosno pacijenti treba da očekuju od zdravstvenog sistema, a šta ne?

ŠO: Ne znam da li u Srpskoj postoji povelja o pravima pacijenata, ali svakako da postoje opštepriznata prava, kao što su pružanje usluga, njihova privatnost, zaštita podataka, kao i mogućnost izbora doktora. Prošle godine Evropska komisija izradila je jedan izvještaj u smislu posmatranja dokle su zemlje članice stigle u unutrašnjem usklađivanju sa preporukama koje su im date 2001. godine. Jedna preporuka u tom izvještaju bila je da svaka zemlja članica treba da ima jasnu politiku o kvalitetu i zaštiti i da ta politika treba da bude dostupna svim građanima. Još jedna od bitnih preporuka bila je veće uključivanje pacijenata i javnosti u sam proces pružanja zdravstvenih usluga i prikupljanje povratnih informacija od javnosti, odnosno šta misle o zdravstvenom sistemu. U RS postoji dokument pod nazivom "Politika za unapređenje kvaliteta i zaštitu zdravstva" koji potiče iz 2007. godine i taj dokument je manje-više usklađen sa svim preporukama koje je dala Evropska komisija, ali one nisu suštinski implementirane. Tako informisanje pacijenata i dalje postoji kao problem u mnogim zemljama. Na primjer, u nekim zemljama kliničke smjernice, koje se inače distribuišu ljekarima, daju se i pacijentima, naravno, u jednom jednostavnijem formatu i jeziku i oni tada znaju šta da očekuju, šta su njihova prava i obaveze.

* GLAS: Zdravstvene ustanove u RS imaju problema sa neuplaćenim doprinosima. S obzirom na to da već godinama pratite razvoj našeg sistema, šta je tu ključni problem i gdje se može naći rješenje?

ŠO: Kada upitate zaposlene u zdravstvenim ustanovama šta je to što im je najneophodnije da bi unaprijedili kvalitet zdravstvene zaštite, tipičan odgovor u većini zemalja, pa tako i u Republici Srpskoj, jeste "više novca, više osoblja i više opreme", ali to je greška, jer se često zanemaruje da ključ problema ne leži u novcu, već u boljoj organizaciji. Tipična situacija je da zdravstvene ustanove kažu: "Ne možemo ništa da unaprijedimo, jer nemamo dovoljno novca". Ipak, u većini slučajeva stanje može da se popravi ako se na najbolji način iskoriste resursi koje imaju na raspolaganju, odnosno, samo ako se bolje organizuju.

* GLAS: Znači, rješenje problema, odnosno skladnijeg funkcionisanja zdravstvenog sistema je u boljoj organizaciji?

ŠO: Da, jednostavno, da se uvede više sistematičnosti. Sistematičnosti ne samo u doznačavanju sredstava zdravstvenim ustanovama, već i u njihovom međusobnom razmjenjivanju tih sredstava kada im zatrebaju. Isto tako, potrebno je više sistematičnosti i u kliničkoj praksi.

Nova posjeta

* GLAS: Da li iduće godine predstavnici zdravstvenih ustanova u Republici Srpskoj mogu da očekuju Vašu posjetu i stručna predavanja?

ŠO: U okviru ovogodišnje posjete ostao je još jedan sastanak sa predstavnicima bolničkog sektora i razgovor o unapređenju kvaliteta. Iskreno se nadam da ću i iduće godine sarađivati sa nadležnima u zdravstvu Srpske, posebno jer mislim da se na ovim prostorima mnogo toga pozitivnog dešava, a i mijenja se svijest javnosti, zbog čega je potrebna pomoć i veće uključivanje svih nas, ali i medija.

Pratite nas na našoj Facebook i Instagram stranici i Twitter nalogu.