Boško Branković, o projektu “Dobri potomci su dobri preci”: Sve počinje od porodice

Rekao je to “Glasu Srpske” profesor istorije na banjalučkom Filozofskom fakultetu Boško Branković, rukovodilac projekta “Dobri potomci su dobri preci”, koji je nastavak prošlogodišnjeg projekta “Srpski identitet u BiH”. Nosilac projekta je Filozofski fakultet, a podršku u realizaciji pružio im je vojvođanski Fond za izbegla, raseljena lica i za saradnju sa Srbima u regionu.

Na pitanje jesmo li dobri potomci, Branković kaže da bi nam dao prolaznu ocjenu.

- U vremenu industrijsko-potrošačkog društva i digitalnog društva, smatram da smo, za razliku od nekih drugih naroda, svjesni svoje prošlosti. Ta činjenica nas ne treba opustiti i odvesti u pravcu stava kako na njegovanju prošlosti i nacionalne pripadnosti ne treba raditi sa mlađim naraštajima. Naprotiv, treba raditi mnogo više nego što su naši roditelji radili sa nama, u prvom redu jer treba da sačuvamo ono što su oni nama ostavili u amanet, a to je Republika Srpska - istakao je Branković.

Upozorava na to da su Srbi kao narod podložni asimilaciji i novitetima te trčeći da stignemo tehnološke inovacije i postignemo ekonomski napredak puštamo da nam zaraste djedovina.

- Da li je tako, ili nije, neka svako za sebe odgovori. Neka svako pogleda iza sebe pa će vidjeti gdje je - kazao je Branković, naglasivši da naš nacionalni identitet najviše ugrožavamo mi sami.

Ističe da su nepoštovanje običaja, tradicije, kulture i istorije i njihovo nepoznavanje najveća opasnost.

- Kao narod smo stalno u nekoj defanzivi, a opet optužuju nas vječito da smo u ofanzivi i da radimo na, kako kažu, velikosrpskoj hegemoniji, na štetu drugih, susjednih naroda, iako se i srpska teritorija i srpsko stanovništvo stalno smanjuju. Srbi su svijest o svom vjerskom i nacionalnom identitetu sačuvali na ovim prostorima i za vrijeme turske vlasti i još u to vrijeme bili svjesni da imaju svoje države koje su se našle pod okupacijom. Sasvim druga stvar jeste to što smo mi taj svoj identitet i svoju istoriju ugrađivali u neke druge države i sisteme i davali neku vrstu kredibiliteta drugima da izgrađuju svoj identitet na štetu našeg - pojasnio je Branković.

Upravo kako bi podstakli ljude da razmišljaju o nacionalnom identitetu, da razviju osjećaj za to kao i za zaštitu i promociju nematerijalne kulturne baštine srpskog naroda u BiH, Branković i njegove kolege profesori Srđan Dušanić, Borivoje Milošević, Tanja Stanković-Janković, Snježana Kević-Zrnić, Slaviša Jenjić, Dragan Dragomirović i Marko Aćić realizuju projekat “Dobri potomci su dobri preci”. Do sada su priliku da ih slušaju imali stanovnici Čajniča, Ribnika, Drinića i Gacka, a predavanja su planirana i u Prnjavoru i Banjaluci. U prosjeku je na predavanjima bilo petnaestak slušalaca.

- Kako naš narod kaže, u kafani smo svi Srbi i uz busanje u prsa o identitetu, hrabrosti, nepobjedivosti, ali kad treba da čujemo nešto o istoriji, pedagogiji, psihologiji, interesovanje je veoma malo. Većina prisutnih na dosadašnjim predavanjima bili su ljudi iz struke, prosvjetni radnici ili oni koji imaju veoma dobro porodično znanje o prošlosti o kojoj su slušali od svojih predaka - rekao je Branković, dodajući da je teško dati odgovor na pitanje kakvu nam poruku šalje veoma malo posjetilaca na predavanjima.

Ljubav i interesovanje prema prošlosti i precima kreće iz porodice, ističe Branković i dodaje da se to kasnije nadograđuje kroz obrazovanje i društvene prilike ili neprilike.

- Gdje je došlo do zastoja, nemam odgovor na to pitanje.

Ali navešću primjer Drinića. Tamo su slušaoci bili učenici od šestog do devetog razreda koji su pokazali da zaista mnogo znaju o prošlosti i nacionalnoj pripadnosti i očigledna je nadogradnja tog znanja koje nose iz kuće. Uz poštovanje različitosti i razvoj svijesti o njegovanju svoje pripadnosti poštuju tuđe. Tamo se primijeti da djeca od kuće nose osnovno obrazovanje o pripadnosti, da znaju za svoju krsnu slavu i običaje za koje su ih stariji naučili. Znaju osnovne elemente o prošlosti svoje porodice. Vidi se da se u školi mnogo radi s njima kada je riječ o nacionalnoj istoriji i to je za svaku pohvalu. Ne tvrdim da u drugim školama nije tako, samo u ovoj školi je manji broj učenika pa je vjerovatno i lakše da se sa njima više radi - ispričao je Branković.

Plan je da projekat bude nastavljen i iduće godine, te da predavanja organizuju u više škola. Naglašava da smo na dobrom putu ukoliko je većina učenika na nivou kao osnovci u OŠ “Drinić” u Driniću.

Branković se osvrnuo kratko i na temu o porodičnom vaspitanju o kojoj je govorila njegova koleginica Snježana Kević- Zrnić.

- Savremene mogućnosti komuniciranja su nas dovele do otuđenosti između djece i roditelja, do rodbinske otuđenosti, gdje su rodbinske veze postale manje bitne, a djeca provode sve više vremena sa potpunim strancima na društvenim mrežama - kazao je Branković, dodajući da nas sve to vodi ka pitanju koliko je sada tačno ono što su nam stariji govorili, da je bitnije imati dobrog komšiju nego brata, jer komšija je tu, a brat može da bude hiljadama kilometara daleko.

Pitanje je, kaže, da li nam je sada bliži komšija ili neki stranac kilometrima daleko, sa kojim komuniciramo svakodnevno.

Branković smatra da bi ovakvih projekata trebalo da bude mnogo više i da se više uključuju institucije.

- I prošle i ove godine susrećemo se sa komentarima da su univerzitetski profesori na neki način otuđeni, kao da se ono što se govori u nauci ne primjenjuje u praksi. Nije zaštita nacionalnog identiteta vezana samo za Filozofski fakultet, ima i drugih koji se bave društveno-humanističkim naukama i koji bi trebalo da rade na zaštiti nacionalnog identiteta - zaključio je Branković.

Medijska podrška

Boško Branković je istakao da je veoma važno da projekti poput ovoga dopru do javnosti, jer bez toga kao da ništa nije ni rađeno.

- Mi imamo veliku podršku od “Glasa Srpske” koji prati ove naše projekte i na tome smo veoma zahvalni - rekao je Branković.

Pratite nas na našoj Facebook i Instagram stranici i Twitter nalogu.