Boris Trninić za „Glas“: Kataklizma jedina riječ za ono što se desilo u Jablanici

Rekao je to u intervjuu za “Glas” vršilac dužnosti direktora Republičke uprave civilne zaštite Boris Trninić, koji se sa svojim ljudima među prvima ponudio da pomogne u traženju nestalih i čišćenju područja u nekoliko opština u FBiH koje su u noći sa 3. na 4. oktobar zadesile katastrofalne poplave. Enormna količina kiše pokrenula je klizišta i kamenolom koji se bukvalno u sekundi sručio na ljude i zbrisao sa lica zemlje brojna domaćinstva.

- Tamo ostajete bez komentara, stojite i ćutite. Kada u tome mulju i haosu nađete dječije igračke, a imate svoju porodicu, ne možete zaustaviti emocije - istakao je Trninić.

GLAS: Na prizore poput onih u Jablanici niko ne može ostati imun. Kako u takvim situacijama uspijevate da budete pribrani?

TRNINIĆ: Krenuli smo u Jablanicu odmah prvi dan. Prvo smo bili na teritoriji Donje Jablanice, a potom smo išli i u Buturović Polje. Oko 5.000 ljudi je bilo direktno ugroženo, 1.218 domaćinstava je manje ili više oštećeno pa i totalno zbrisano sa lica zemlje. Kada vam kažem izbrisano sa lica zemlje, mislim bukvalno to. Upoređivali smo sa kolegama iz Federalne uprave civilne zaštite fotografije prije i poslije, vjerujte mi na pojedinim mjestima kao da nikada ništa nije postojalo. Dok gledate u tone mulja, izmiješanog sa građevinskim materijalom, zemljom i ko zna čime sve, nezamislivo je da je tu ikada postojalo domaćinstvo, kuća, da je tu neko normalno živio prije svega nekoliko časova. Jeza prođe kroz kosti od takvih prizora.

GLAS: Kakav je osjećaj stajati na takvom mjestu?

TRNINIĆ: U nekim prethodnim razgovorima sam govorio o tome da koliko god smo mi profesionalci, koliko god smo bili pripremljeni i svjesni šta nas očekuje, kada čovjek dođe na mjesto gdje je prije nekoliko sati živjela porodica i zatekne hranu na stolu, otvoren frižider, kuću punu mulja, građevinskog materijala, neprijatnih mirisa, teško je bilo šta reći. Tu ostajete bez komentara, stojite i ćutite. Kada u tome mulju i haosu nađete dječije igračke, pomislite na svoju porodicu, djecu, ne možete zaustaviti emocije. Koliko god sam jak, tu emocije prorade. Posebno su teški bili trenuci kada na mjesto koje pretražujemo dođu članovi porodice i rodbina nastradalih. Iz straha da tijela neće biti pronađena, oni sami žele da se uključe u akciju, da kopaju, traže..., a jednostavno to im ne možemo dozvoliti radi njihove bezbjednosti, iako razumijemo i njihov bol i muku. Tražite prave riječi da im objasnite, da ih sklonite sa tog mjesta da nesreća ne bude još veća, a vjerujte u tim trenucima malo je pravih riječi.

GLAS: Koliko Vas zaboli svaka žrtva i bol onih koji su izgubili nekoga svog, a Vi ste ga pronašli? Koliko je teško ostati profesionalac?

TRNINIĆ: Moramo ostati profesionalci. Svi mi znamo na koji način se vrši pretraga i kako se postupa kada nađete tijelo, ali smatram da ni među najvećim profesionalcima nema onoga ko može ostati imun na te stvari. Teško je naći prave riječi da se sve to objasni. Ulazio sam u kuće, stajao po deset minuta, zamišljao slike porodice koja je tu živjela i u desetak sekundi sve je nestalo, jednostavno život je stao u nekoliko sekundi. Ljudi su izbrisani sa lica zemlje, kao da nikada tu nisu ni postojali, cijele porodice su nastradale. Nastradalo je 27 ljudi, u Fojnici troje, u Konjicu pet, Jablanici 19, sva tijela smo pronašli. Zahvalan sam i kolegama iz Srbije, koji su odmah došli da pomognu, kolegama iz Slovenije, Hrvatske, Crne Gore, svima koji su učestvovali. Naš mašinski tim je još u Jablanici. Ovo je za sve nas jedna velika opomena. Mi koji se bavimo ovim poslom ne možemo biti opušteni nijedne sekunde, 24 časa dnevno smo u pripravnosti. Imali smo ove godine požare, katastrofu sa migrantima, poplave u FBiH. Ostaje nam samo da se nadamo da će godina završiti mirno i da ovakvih nesreća više neće biti.

GLAS: Spasioci iz RUCZ bili su među prvima i u Turskoj nakon razornog zemljotresa 2023. godine. Može li se povući paralela između te i ove situacije u Jablanici?

TRNINIĆ: U Turskoj se dogodila katastrofa velikih razmjera sa mnogo više žrtava, ali mislim da ovo u Jablanici može da se poredi sa kataklizmom, jednostavno nečuveno. Ne znam koju drugu riječ da upotrijebim. Sa kolegama iz regiona sam razgovarao i oni su u nevjerici da je nešto ovako uopšte moguće. Visina tog nanosa u kojem nema šta nema je na pojedinim mjestima sedam ili osam metara.

GLAS: To najbolje ilustruje fotografija na kojoj je jedan spasilac bukvalno do ramena u tom mulju.

TRNINIĆ: To je naš spasilac Nenad Ikonić. Tražio sam od njega da da svoj maksimum, jer je on veliki profesionalac, da obiđe svaku kuću, da se ne gubi na vremenu, da priđe svakom autu. Ne bih isticao to da li smo došli prvi ili ne na neku lokaciju, ali vjerujte naši ljudi su prišli svakom objektu, svakom vozilu, iako je u tim trenucima izgledalo da je tako nešto neizvodivo. Naravno da je bezbjednost spasilaca na prvom mjestu, da moraju da čuvaju sebe da bi mogli pomoći drugima. Svjesni smo bili situacije, da je sa svakim danom sve manja šansa da nađemo nekog preživjelog, ali ipak smo se nadali do posljednjeg dana da je neko možda uspio da preživi.

GLAS: Kako ocjenjujete saradnju sa kolegama i iz FBiH i regiona?

TRNINIĆ: Cijelom akcijom rukovodile su kolege iz Federalne uprave civilne zaštite, timovi su bili mješoviti. Ista muka nas je tu dovela i jednostavno u ovakvim situacijama se na neki način srodite. Radili smo zajedno, za isti cilj.

GLAS: Čini se da u ovakvim situacijama među vama spasiocima nema podjela, nikakvih. Kao da u vrijeme velikih katastrofa stanu sva svakodnevna politička, nacionalna i druga prepucavanja?

TRNINIĆ: Sa kolegom Aldinom iz FUCZ čuo sam se dnevno i po deset puta. Nema tu više onih formalnosti, već brate, druže, jednostavno ovakve situacije nas približe. Sa kolegom Lukom iz Srbije sam bio konstantno na vezi, od požara koji smo zajedno ljetos gasili do ove situacije sada. Politika je neizbježna kao i u svemu i ne mogu a da ne pomenem da je predsjednik Srpske Milorad Dodik od mene lično prvi dan tražio da se maksimalno stavimo na raspolaganje i pomognemo ljudima u FBiH i krenuli smo isti dan, a vidjeli ste šta smo proživljavali čekajući da nadležni iz FBiH odobre dolazak helikoptera iz Srbije dok smo gasili požar u NP “Sutjeska”. Ministar bezbjednosti Nenad Nešić prvi dan je otišao u Jablanicu, preko tog ministarstva stiže pomoć iz drugih država i vidjeli ste da on nijednog trenutka nije kalkulisao i politiku stavljao u prvi plan. Ljudski je bilo pomoći. Niko od nas nije kalkulisao, dok smo recimo odobrenje za helikoptere iz Srbije dobili bukvalno pet do 12. Nakon dva mjeseca borbe sa vatrom na svim lokacijama slavili smo kada je pala kiša i zaustavila tu agoniju.

GLAS: Da li ste i u jednom trenutku pomislili da ne odete u Jablanicu?

TRNINIĆ: Ne, ni u jednom trenutku tako nešto nije mi palo na pamet. Ne mogu reći da sam ponosan što sam bio, jer nije to situacija za ponos, nažalost, ali kada dođete tamo, u očima tih ljudi vidite koliko im znači samo što ste tu. Znam kako je nama bilo dok smo se borili s vatrom kada nam neko donese bar flašu vode. Što se nas tiče uvijek bismo pomogli, ne samo kolegama u FBiH, svima, ko god smatra da mu je potrebna pomoć iz Srpske, odazvaćemo se.

GLAS: Vjerujem da ste bili svjesni svega što Vas može snaći u poslu koji ste izabrali. Zbog čega ste odlučili da ipak budete ovo što jeste u životu?

TRNINIĆ: Humanost iznad svega. Očekivao sam teške situacije, možda ne ovih razmjera, ali nijednog trenutka se nisam pokolebao. Koliko god bilo teško i izazovno, human rad ojača čovjeka duhovno. Kada nekome pomognete nadograđujete sebe kao ličnost. Prolazimo kroz situacije koje nimalo nisu prijatne. Konkretno ovo u Jablanici i ostalim opštinama pogođenim poplavama u FBiH, bilo je bitno samo da nađemo sva tijela, da njihove porodice mogu dostojanstveno da ih sahrane. Te porodice su bile svjesne da je gotovo i svakim danom je bilo sve manje nade da ćemo nekoga živog pronaći i samo je rasla strepnja i agonija da nećemo naći ni tijela. Prvog dana smo rekli da se nećemo povući sa terena dok sve ne pronađemo i tako je i bilo. Ovaj posao može da radi samo neko ko je svjestan svih izazova i rizika i spreman da pomogne drugima.

GLAS: Kakvo je trenutno stanje u RUCZ, imate li dovoljno opreme i kadra?

TRNINIĆ: Zahvaljujući Vladi Srpske mi smo dobro opremljeni. Naravno, uvijek postoji potreba za dodatnim opremanjem i obukama. Za ovu godinu odobren nam je plan utroška sredstava gdje idemo na dodatnu obuku i opremanje teritorijalnih vatrogasno-spasilačkih jedinica koje su veoma bitne u sistemu spašavanja. Dodatno opremamo i neke naše timove. Osim toga plan je da u narednom periodu zajedno sa kolegama iz Federalne uprave civilne zaštite preko Savjeta ministara BiH opremimo mašinski tim, jer je potreba za mašinama velika, to se pokazalo i sada u Jablanici. Ako pričamo o kadru, što više ruku imate na terenu to je svakako bolje, ali shodno našim budžetima uklapamo se u sistematizaciju i budžetske okvire.

Zahvalnost medijima

GLAS: Kada se dogode katastrofe poput ove u Jablanici i ostalim opštinama u FBiH, raste interesovanje i javnosti i medija. Kako ocjenjujete saradnju sa sedmom silom?

TRNINIĆ: Uvijek ima nekih izuzetaka, ali, u suštini, želio bih da zahvalim onima koji su bili zaista korektni i korektno izvještavali, bilo sa terena ili da su prenosili ono što smo im saopštavali. Hvala i vašoj medijskoj kući na korektnoj saradnji i razumijevanju kada nešto nisam mogao ili znao u datom trenutku. Preosjetljivo je pričati o žrtvama, brojevima i tu treba uvijek malo više povesti računa. Zahvalan sam na profesionalnom prenošenju i fotografija koje smo slali sa terena.

Pratite nas na našoj Facebook i Instagram stranici i Twitter nalogu.