Željko Pantelić za Glas Srpske: Vojnici JNA ubijani u zasjedi kao na strelištu

Četvrt vijeka kasnije, ističući ljudske vrijednosti golobradih mladića, poručnik Željko Pantelić koji se u vrijeme napada na vojnike JNA 2. i 3. maja 1992. godine zatekao u Sarajevu, odlučio je da iznese detalje o njihovom stradanju. I sam je ranjen 2. maja u Komandi 2. vojne oblasti, a dan kasnije zarobljen u Dobrovoljačkoj ulici tokom mirnog povlačenja JNA iz Sarajeva, nakon čega je prebijan i zlostavljan. O svom stradanju govorio je mnogo puta, pa je sada, umjesto ličnih odlučio da prenese sjećanja koja je evocirao zajedno sa onima koji su preživjeli zasjedu na Skenderiji.

- Preživeli diverzanti i ja smatramo da nakon 25 godina ova priča mora da se ispriča. Priča o nečoveštvu i beščašću gde su mrtvi ponovo ubijani i ponižavani. Ovo je deo priče o ratnom zločinu za koji niko nije odgovarao, u sudskim spisima nazvanim slučaj "Dobrovoljačka" - kaže Pantelić koji je dugo prikupljao svjedočenja onih koji su preživjeli masakr kod Skenderije.

Naredba generala Kukanjca

Sve je počelo kada je kapetana prve klase Marka Labudovića koji je bio u Vojnoj bolnici Sarajevo 2. maja pozvao general Milutin Kukanjac i zatražio od njega da pomogne ljudima koji su upali u zasjedu kod Doma JNA.

- Labudović je govorio da ne može da to učini jer nema čime i da će ljudi izginuti. Kukanjac je rekao da će zvati Ejupa Ganića i Aliju Delimustafića da propuste kolonu, ali je Labudović odbio da šalje ljude. Nakon toga ga je pozvao pukovnik Milan Šuput, komandant 65. zaštitnog motorizovanog puka u čijem sastavu je bio i Diverzantski odred. Iako svjestan u šta se upušta, Labudović nije mogao da ne reaguje na vapaje kolega i vojnika iz jedinice. Za nekoliko minuta 13 ljudi u pancirima bez zaštitnih ploča bilo je postrojeno u dvorištu Vojne bolnice. Kazao je: "Vojsko, naši drugovi iz jedinice su uleteli u zasedu. Krećemo u Dom JNA da izvučemo ranjene i poginule. Ako ima neko ko ne želi da ide, neka istupi". Niko nije istupio - priča Pantelić.

Kolona sa dva "pincgauera" i dva saniteta krenula je žureći da što prije stigne do ranjenika.

- Na Skenderiji je nasred raskrsnice čekao BMW sarajevskog kriminalca Juke Prazine sa upaljenom rotacijom. Na suvozačevom mestu sedeo je čovek sa kamerom i snimao dolazak kolone. Ulica prema Skupštini RBiH bila je zatvorena ježevima, a na ulici su se nalazili poprečen "tamić" i "folksvagen džeta". Ulaskom kolone u raskrsnicu na Skenderiji, BMW je skrenuo u sporednu ulicu. U ulici Obala vojvode Stepe na šinama su se nalazila tri prazna tramvaja. Kada je prvi "pincgauer" došao naspram tramvaja, odjeknuo je pucanj - prenosi Pantelić svjedočenje preživjelih.

Prva žrtva

Pucnjem iz zgrade na uglu ubijen je Obrad Gvozdenović koji je vozio "pincgauer".

- U tom momentu ispred zgrade se pojavljuje čovek sa ručnim bacačem raketa. Poručnik Ivica Cvetković ga eliminiše. Labudović iskače ispred vozila i sa podignutim rukama maše da se prekine paljba. Vojnici jasno čuju komandu: "Prekini paljbu!" Cvetković prestaje da puca. Labudović korača ulicom desetak metara sa podignutim rukama vičući: "Ne pucajte!" Tada ga pogađa prvi metak - ističe Pantelić.

Iz zgrade naspram parka i zgrada na uglu u klasičnoj potkovici počinje unakrsna vatra po koloni.

- Vojnici iskaču iz drugog "pinca". Prvi "pinc" pogađa neka eksplozivna naprava. Vojnici, poranjavani još na vozilu, iskaču i zaležu pod tramvaj, a na karoseriji ostaju Cvetković i Milan Pejić. Pejić rešeta BMW. Sa drugog "pinca" dejstvuje vodnik Dragan Matić. Labudović uspeva da se podigne i ponovo viče: "Ne pucajte", ali ga ponovo pogađaju - dodaje Pantelić.

Dragoslav Nikolić i Radoš Pajević su ranjeni. Vozač drugog saniteta, civilno lice, iskače iz vozila i koritom Miljacke trči ka Ajfelovom mostu gdje ga hvataju muslimanske snage. Cvetković pokušava da odbrani grupu, a Matića pogađaju u kuk.

- Iako višestruko izranjavani, svi vojnici se herojski bore. Počinje vatra i sa suprotne obale, sa hale "Skenderija". Nakon 15 minuta diverzanti više nisu pucali jer nisu imali municije. Ubijali su ih ranjene jednog po jednog kao na strelištu. Labudović ponovo viče: "Ne pucajte, predajemo se!", na šta muslimani još jače osipaju paljbu - naglasio je Pantelić.

Pomoć stiže kasno

Vatra je bila toliko jaka da su vozila i tramvaji počeli da gore.

- Labudović traži pomoć putem "motorole". Zove u pomoć bilo koga. U zapaljeni "pinc" Dragan Lazukić ubacuje puške i on i Matić puzeći počinju povlačenje, ali nailazi kamion sa koga pucaju na njih i ranjavaju ih obojicu. Oko tramvaja počinju da padaju i minobacačke granate - navodi Pantelić.

Na suprotnoj strani Miljacke pojavljuje se jedan od tri tenka koja je, ponovo po naređenju Kukanjca, general Vojislav Đurđevac poslao iz Lukavice da pomognu diverzantima u izvlačenju.

- Od ta tri tenka, poslata bez ikakve podrške, samo se jedan probio do Skenderije. Pošto je i komanda 2. vojne oblasti napadnuta, Kukanjac u panici naređuje Vojnoj policiji u kasarni "Viktor Bubanj" da se sa tri transportera na svaki način probiju od Švrakinog naselja do Bistrika. Starešine i vojnici su sa jednim guseničarom i dva oklopna vozila-točkaša uspeli da stignu do Skenderije. Ranjene Matića, Lazukića i Nikolića uspevaju da uvuku u transporter - priča Pantelić.

Prošlo je nekoliko sati i vozila su izgorjela. Glamočić od rane ne može da diše. U ranjenog Pejića puca čovjek u civilu.

- Posle nekog vremena ulicom nailazi stariji čovek. Pejić ga moli da ga spasi. Čiča se saginje i pomaže Pejiću da izađe na ulicu. Nakon toga ga jedan čovek vozi u bolnicu Koševo. Labudović je ležeći izranjavan kod Ajfelovog mosta, putem "motorole" psovao i Kukanjca, i UNPROFOR, i muslimane koji su mu pobili vojsku, govoreći da im neće pasti živ u ruke. Jedan od kolega nagovarao je Labudovića da odustane od namere da se ubije, ali mu je on rekao da je kasno - veli Pantelić.

Predveče je zarobljen i vozač saniteta Dragan Glamočić.

- I pored više pokušaja da tela ubijenih budu pokupljena, muslimani to nisu dozvoljavali. Ugljenisana tela prikazivana su danima na svim svetskim televizijama, većinom uz komentar TV Sarajevo da su diverzanti krenuli da zauzmu Predsedništvo RBiH, a da se narod spontano organizovao i sa lovačkim naoružanjem branio suverenitet - kaže Pantelić i dodaje da su tijela ubijenih i ranjenici razmijenjeni nakon sporazuma nekoliko dana kasnije.

Ubistvo Kastratija

Poručnik Nihad Kastrati je, kaže Željko Pantelić, pretrčao park i došao do komandira Vojne policije muslimanskih snaga Ismeta Bajramovića - Ćele.

- Po jednoj verziji imao je uperen pištolj u njega, a po drugoj pištolj nije ni vadio iz futrole. U obe verzije tražio je od Ćele da svojim ljudima naredi da prekinu paljbu i dozvole povratak grupe u Vojnu bolnicu. U obe verzije ga ubijaju s leđa - kaže Pantelić.

Ubijeni

- kapetan Marko Labudović

- poručnik Ivica Cvetković

- poručnik Obrad Gvozdenović

- vojnik Branko Popović

- vojnik Aleksandar Blagojević

- vojnik Srđan Nikolić

- vojnik Radoš Pajović

- vojnik Mladen Nikolić

- poručnik Nihad Kastrati - vodi se kao nestao jer tijelo nije pronađeno

* vojnik Kruno Bešlić - vodi se kao nestao jer tijelo nije pronađeno

* vojnik Nebojša Bojanić - vozač prvog saniteta, u smrtovnici kao datum smrti naveden 22. novembar 1996. godine

* vojnik Dragan Vitković - nije poznato kako je nastradao

* vojnik Milomir Mojsilović - nije poznato kako je nastradao

* vojnik Željko Rakić - nije poznato kako je nastradao

Ranjeni

- vodnik Dragan Matić

- vojnik Milan Pejić

- vojnik Dragan Lazukić

- vojnik Dragoslav Nikolić

- vojnik Dragan Glamočić

Pratite nas na našoj Facebook i Instagram stranici i Twitter nalogu.