Željko Budimir za „Glas Srpske“: Nije lako manipulisati Srbima

Veljko Zeljković
Željko Budimir za „Glas Srpske“: Nije lako manipulisati Srbima

Živimo u izuzetno turbulentnim i nepredvidivim vremenima, kada bezumlje i haos vladaju nad razumom. Kako opstati u tim nametnutim okolnostima, kada se stvaraju konture nekog novog svijeta?

Prema riječima ministra za naučnotehnološki razvoj, visoko obrazovanje i informaciono društvo Republike Srpske i profesora međunarodnih odnosa Željka Budimira, najveći problem za srpski narod jeste to što se nalazi i egzistira na jednom od najnestabilnijih geopolitičkih prostora, na fiktivnoj granici, odnosno u vakuumu između multipolarnog i unipolarnog svijeta, koji se sukobljavaju.

- Jedina formula za preživljavanje, dok se ne uspostavi neka nova ravnoteža snaga u svijetu, jeste da budemo strpljivi i uradimo sve da sačuvamo nadležnosti i suverenitet koji je Republici Srpskoj dat međunarodnim sporazumom potpisanim u Dejtonu. Moramo čekati bolja i pravednija vremena u kojima ćemo moći da u potpunosti odbranimo naš nacionalni i državni kapacitet koji nam je dat - kaže u intervju za “Glas Srpske” Budimir analizirajući najnovije izazove i pritiske s kojima se Republika Srpska u posljednje vrijeme sve više suočava.

GLAS: A koje je to vrijeme?

BUDIMIR: Nemili događaji koje vidimo da se dešavaju na nekim od najneuralgičnijih globalnih tačaka, od Kavkaza, preko istočne Evrope, do Bliskog istoka, desili su se u roku od samo godinu dana. Zato sam gotovo siguran da će svijet za pet godina, bar kada je u pitanju njegova arhitektura i raspodjela moći, sasvim drugačije izgledati. Ništa više neće biti isto.   

GLAS: Da li međunarodno pravo danas uopšte postoji, odnosno da li je sila postala osnovni alat za rješavanje sporova?

BUDIMIR: Sila je uvijek bila osnovni alat i moneta u svjetskoj politici. Međunarodno pravo može da funkcioniše u dva slučaja. Prvi je u uslovima “hegemonske stabilnosti”, kada jedna država nametne pravila, a drugi je kada postoji ravnoteža snaga i prećutno prihvatanje određenih pravila koja su od koristi svim međunarodnim akterima u svjetskom sistemu, odnosno poretku. Hladni rat, koji smo imali od 1945. godine pa sve do devedesetih, se uzima kao neko zlatno doba međunarodnog prava. To se, međutim, mijenja nakon što su Amerikanci postali jedini svjetski hegemoni. Od tada vojna moć i ekonomska sila postaju glavni alati u kreiranju međunarodnih odnosa.  

GLAS: U šta su se Ujedinjene nacije pretvorile od tih devedesetih, da li je prvobitna ideja vodilja negdje zalutala?

BUDIMIR: Ujedinjene nacije su nastavak jednog neuspješnog globalnog koncepta kolektivne bezbjednosti, koji je nastao nakon završetka Prvog svjetskog rata. Tada je uspostavljena takozvana Liga naroda. Taj koncept nije prošao test vremena, pogotovo zbog dvije velike krize - u Etiopiji i Mandžuriji. Osnivanje Ujedinjenih nacija predstavljalo je pokušaj da se to ispravi. Ali ovo međunarodno tijelo, od svog osnivanja pa do danas, nije uspjelo da napravi konsenzus u vezi s tim kako očuvati mir u svijetu.

Pet velikih sila koje se nalaze u Savjetu bezbjednosti UN odražavaju raspored snaga, odnosno strukture moći na kraju Drugog svjetskog rata. To nikako ne odgovara današnjem odnosu snaga. Francuska i Velika Britanija i dalje imaju zagarantovanu fotelju u ovom savjetu iako za ove dvije države možemo slobodno reći da više nisu velike sile kao nekada. Ove države ne pripadaju ovom elitnom društvu. Njihove stolice trebalo bi da zauzmu Indija, Brazil ili neki od predstavnika Afrike. Šta možemo zaključiti, pa da su UN jedan dinosaurus.    

GLAS: Kako se boriti protiv raznih oblika revizionizma na ovim prostorima, a ovo Vas pitam jer ste nedavno istakli kako smatrate da se na balkanskim prostorima sprovodi njemački revizionizam?

BUDIMIR: Ono što smo mislili da smo pobijedili tokom Drugog svjetskog rata, vratilo nam se poput bumeranga. I ne radi se samo o naučnim pokušajima revizionizma, već i praktičnim - političkim na terenu. Imamo situaciju da neko ko veliča nacizam sada pokušava da bude visoki predstavnik u BiH, sprovodeći torturu nad narodom koji je pored jevrejskog i ruskog najviše stradao u Drugom svjetskom ratu od tog istog nacizma.

Protiv revizionizma postoji samo jedan lijek - istina. Ali, pored naučne, mora da postoji i jedna politička i geopolitička borba protiv te pošasti kako bi te sile konačno bile pobijeđene.

Nažalost, nacizam još nije pobijeđen. Pogledajte samo jedinice koje se bore u Ukrajini, ili kome se sve aplaudira u kanadskom parlamentu i biće vam jasno da smo bliže tridesetim godinama 20. vijeka nego nekim demokratskim vremenima 21. vijeka.

GLAS: Zašto je na ovim našim prostorima toliko teško postići kompromis? Da li je i koliko za to “zaslužan” inostrani faktor, a koliki domaći?

BUDIMIR: Politički predstavnici iz FBiH bježe od odgovornosti, ne želeći da na sebe preuzmu ulogu kreatora dalje sudbine BiH. Bježe od toga i tu palicu prepuštaju strancima. S druge strane, inostrani faktor domaće političare tretira kao kućne ljubimce.

Na prostoru Balkana imamo narode koji imaju određenu istorijsku i državnu svijest, ali i one koji to nemaju. Jasno je da nije lako manipulisati Srbima, kao nekim drugim narodima. I to velike sile znaju, te nas stoga i doživljavaju kao jednog od aktera kog je uvijek, kada se ukaže prilika, potrebno vojno, politički ili ekonomski poraziti i uništiti.

Drugo važno pitanje je - ideologija. U trenutku kada se srpski narod bori za svoj opstanak, identitet i očuvanje Republike Srpske, nacionalizam se u očima Vašingtona doživljava kao najveći neprijatelj američkom imperijalizmu. Zbog toga nas i kažnjavaju. Određeni politički akteri u BiH pokušavaju to iskoristiti, nadajući se da će nešto profitirati. Bošnjačka strana koristi tu priču o građanima, građanskom društvu, a, u stvari, pokušava stvoriti muslimansku nacionalnu državu, sa jakim islamskim korijenima.

Smrtna presuda

GLAS: Koliko su iskrena obećanja iz Brisela da Evropska unija računa na zapadni Balkan?

BUDIMIR: Kao prvo, termin zapadni Balkan je rasistički i izmislili su ga kako bi se jedan dio Balkana odvojio i lakše kontrolisao od strane Njemačke. Što se tiče EU, ona je izgubila svoj nekadašnji zanos, privlačnost i magnetizam. Postali su i jedna od strana u ratu. Slučaj Ukrajine pokazao je da nema razlike između EU i NATO-a. Sada nam nude novu šargarepu, šest milijardi evra kojima nam se maše pred očima. Pri tome se od nas traži da prihvatimo sve i svašta, što nam se nameće od strane Brisela. Kada bi Srpska prihvatila sva ta uslovljavanja, bezrezervno, ona bi potpisala smrtnu presudu.

Pratite nas na našoj Facebook i Instagram stranici i Twitter nalogu.

© AD "Glas Srpske" Banja Luka, 2018., ISSN 2303-7385, Sva prava pridržana