Zašto njemačkoj ekonomiji prijeti sudbina “Titanika”
Ko drugom jamu kopa, sam u nju upada! Stara je ovo narodna poslovica, koja se mnogo puta do sada pokazala kao tačna. Mnogobrojne sankcije koje su uvedene Rusiji, a prije svega one koje se odnose na jeftine energente, naftu i gas, poput bumeranga se vraćaju na adresu pošiljaoca. Najbolji primjer je Njemačka, koja je do prije par godina bila lokomotiva razvoja, vukući za sobom poput vagona i druge evropske ekonomije i zemlje, a danas je suočena sa mnogobrojnim problemima.
Odricanje od jeftinih ruskih energenata i prelazak na alternativne i skuplje izvore snabdijevanja, stvorilo je velike sante leda na okeanu kojim plovi njemačka privreda. Ruski ledolomci su za sada uspjeli bezbjedno da prođu velike vještačke sante leda i plutajuće bombe, ali pitanje je da li može i njemački brod. Sve više je onih koji smatraju da bi ova nekada moćna država, a pogotovo ako na nagovor SAD uđe i u trgovinski rat sa Kinom, mogla doživjeti sudbinu “Titanika”. Podsjećanja radi, “Titanik” je potonuo zbog loše komunikacije te neozbiljnog kormilara, koji nije vidio dalje od pramca broda kojim je upravljao.
ZEMLjA U RAZVOJU
Prema posljednjim zvaničnim podacima - pad privrednih aktivnosti u ovoj zemlji je sve veći - on je čak pao ispod, kako su ga neki nazvali - vitalnog praga. Pojedini ekonomisti upozoravaju na dramatičan ishod ukoliko se ubrzo nešto ne promijeni, prije svega u spoljnoj politici. Ističu da je privreda ove zemlje već dvije godine na ivici recesije te da postaje više nego zabrinjavajuće koliko pojedine kompanije u proizvodnom sektoru smanjuju broj radnih mjesta iz mjeseca u mjesec. Ukazuju i na loše podatke iz maloprodaje, koji signaliziraju da se očekivani oporavak potrošnje zbog rasta plata - “jednostavno ne dešava”.
Veliki problem predstavlja i pad potražnje za njemačkim proizvodima u inostranstvu, ali i visoki troškovi zaduživanja, koji u sve veću dubiozu guraju proizvodni sektor. Na ovo je nedavno ukazao i šef njemačke berze Teodor Vajmer, kritikujući ekonomsku politiku kancelara Olafa Šolca, navodeći da se poboljšanje u sektoru proizvodnje ne nazire, pošto je broj novih narudžbi u julu pao najbržim tempom za posljednja tri mjeseca. Posebno je upozorio na činjenicu da proizvođači automobila gube dah u odnosu na kinesku konkurenciju, nazivajući to velikom potencijalom katastrofom: Na kraju je poručio da je Njemačka na dobrom putu da postane “zemlja u razvoju”.
BUMERANG EFEKAT
Da stvari nikako ne idu u dobrom pravcu govore i podaci o izvozu. Njemačka sve manje trguje sa svijetom i u posljednjih 12 mjeseci je zabilježen pad pet odsto. Trenutno najvažniji partner je Amerika, u koju je izvezena roba vrijedna 13 milijardi evra, ali to nije moglo da kompenzuje pad izvoza u Kinu od deset odsto i Rusiju od čak 30.
Ono što je interesantno, a govori o odsustvu svijesti, ali i o tome u kom pravcu bi stvari mogle ići, jesu izjave kancelara Olafa Šolca koji za sve ekonomske probleme svoje nacije i dalje okrivljuje Rusiju, zaboravljajući pri tome da pomene da je njemačka industrija doživjela procvat kupujući jeftine energente koji su joj stizali sa moskovske adrese, odnosno “Gasproma”.
Eventualni sunovrat njemačke privrede i industrije, za koju pojedini ekonomisti kažu da je već trajno oštećena, prijeti da poput cunamija izazvanog potonućem “Titanika”, pogodi i ostatak evropskih zemalja. Kako je njemačka privreda nekada poput lokomotive vukla naprijed i ostale države, tako bi sada mogla opet da ih povuče, ali na dno okeana.
Gotovo sve evropske zemlje bilježe pad industrijske proizvodnje i spori oporavak, koji je tokom ove godine postao posebno pod znakom pitanja. I raspoloženje investitora u evrozoni je sve manje. Nažalost, i sve teže se živi.
Prema posljednjim podacima Evrostata skoro svaki deseti građanin Evropske unije svakog drugog dana nema za pristojan obrok. Ovo istraživanje otkriva i da se broj građana ove zajednice koji je u riziku od siromaštva popeo na 22,3 odsto, što je 2,6 odsto više u poređenju sa prošlom godinom.
Ništa bolje nije ni u Velikoj Britaniji, zemlji za koju pojedini analitičari navode da se nalazi u najgoroj finansijskoj situaciju od Drugog svjetskog rata. Prema pisanju lista “Gardijan” deficit u ovoj zemlji dostigao je najviši nivo od šezdesetih. Slične muke muče i u SAD, gdje 39 odsto građana kaže da se često ili stalno brinu da njihovi prihodi nisu dovoljni da pokriju sve troškove, što je slično brojevima koje su posljednji put viđeni tokom svjetske ekonomske krize 2008. godine. Anketirani ljudi su istakli da zbog većih troškova rade dodatne poslove, ograničavaju vožnju automobilom.
REZULTAT NA SEMAFORU
A u kakvom je stanju ruska ekonomija, za koju su evropski i američki zvaničnici isticali da će biti obogaljena sankcijama? Podsjećanja radi, njemački političari su navodili da je Evropa na ruske banke bacila “finansijsku atomsku bombu”, a Bijela kuća je prognozirala da će ruski BDP biti oboren za 15 odsto i da će “biti izbrisano posljednjih 15 godina ekonomskog napretka Rusije”. Glavni cilj bio je izazivanje potpunog kolapsa ruske ekonomije, ali, kako stvari trenutno stoje, do toga ipak nije došlo i pored 13 paketa sankcija i više od 17.000 raznih restriktivnih mjera. Trenutna nezaposlenost u Rusiji je 3,2 odsto i na rekordno niskom je nivou - upola manjem nego u Evropskoj uniji. Prema podacima Svjetske banke ruska ekonomija je po paritetu kupovne moći već pretekla Njemačku, nekadašnji “motor Evrope”.
Antiruske sankcije i razna ograničenja uvoza postali su, ma kako to čudno zvučalo, pokretači ekonomskog rasta i razvoja u Rusiji. Ona je uspjela da pronađe nova logistička rješenja i šeme plaćanja. Poremećaj u snabdijevanju doveo je do rasta cijena gasa i nafte, što je išlo na ruku Moskvi, jer je tako povećala svoje budžetske prihode, a evropske države, posebno Njemačka, koja se tradicionalno oslanjala na jeftine ruske energente, počela je da gubi tlo pod nogama. Sankcije su joj se vratile kao bumerang. Statistika pokazuje da plan Zapada da deklasira rusku ekonomiju za sada nije uspio. Ili, kako to pojedini ruski ekonomisti u sportskom žargonu poručuju svojim zapadnim kolegama - “pogledajte semafor”.
Da li se i kako može izbjeći dalji sunovrat zapadnog svijeta? Ključ drže u Vašingtonu.
Jedini biznis koji cvjeta
Predsjednik Instituta za ekonomska istraživanja Marsel Fračer nedavno je procijenio da je sukob u Ukrajini Njemačku do sada koštao više od 200 milijardi evra. Inače jedini industrijski sektor koji trenutno cvijeta u ovoj zemlji jeste - proizvodnja i prodaja oružja. Njemačka vlada je od 1. januara do 18. juna odobrila ukupan izvoz oružja i vojne opreme u vrijednosti od najmanje 7,48 milijardi evra, što je 30 odsto više nego u prvoj polovini 2023. godine. Čak 60 odsto ovog izvoza odnosi se na Ukrajinu.
Ko vlada resursima
Uvođenjem sankcija Rusiji, ali i praveći otklon od Kine, zapadne zemlje su se faktički odrekle mogućnosti da dođu do neophodnih rijetkih ruda i minerala, kojim bi mogli ponovo da pokrenu posrnulu privredu. U zemljama BRIKS-a se nalazi čak 72 odsto ovih rezervi koje su ključne za energetsku tranziciju. Zbog toga se Njemačka nedavno silom prilika i okrenula ka Srbiji, koja posjeduje značajna nalazišta litijuma.
Pratite nas na našoj Facebook i Instagram stranici i Twitter nalogu.
