Zarić: Nelogičnosti u slučaju „Račak“ navode na sumnju da je sve inscenirano

Zarićeva, koja je temeljno istraživala ovaj slučaj, kaže da i poslije 25 godina odgovori na mnoga pitanja nedostaju, jer je ostalo mnogo nerazjašnjenih okolnosti i situacija.

"Prva nelogičnost je zašto nemamo nikakvu presudu o Račku. Tužilaštvo Haškog tribunala je uložilo puno napora, najveći broj svedoka je izveden upravo za slučaj Račak, i na kraju nemamo presudu.

Oni imaju formalno-pravno obrazloženje zašto su odustali od Račka, ali nemamo presudu o Račku", navela je ona. Kao jednu od nelogičnosti, Zarićeva je navela i da su sami mještani Račka negirali da je uopšte tamo bilo vojske, dok je komandant operativne zone Nerodimlja Šukri Buje na suđenju u procesu Slobodanu Miloševiću tvrdio da je Račka jedinica imala i minobacače, utvrđene rovove okolo, i pored toga da je imala i mitraljez.

"Ostaje i veliko pitanje koliko je ljudi zaista stradalo u Račku. U Memorijalnom centru u Račku se nalaze 44 imena, od čega su 40 imena ljudi čija su tela pronađena. Ja sam istraživala ko su ta ostala četvorica i to su ljudi koji su iz Račka, ali koji nisu uopšte poginuli 15. januara. I to je frapantno. Mi ne znamo da li je 40, 45, 52 ili 53 ljudi, mi ne znamo koliko je ljudi stvarno stradalo u Račku", rekla je ona.

Zarićeva je ukazala i na brojne manipulacije koje se tiču samog uviđaja i narušavanja lica mjesta, te da je posebno zanimljivo to šta se događalo sa žrtvama koje su bile u takozvanoj jaruzi i gdje su nastali snimci koji su obišli svet.

"Treća stvar koja mnogo toga dovodi u pitanje je da je veliki broj tih žrtava koje su bile u jaruzi, koja je najproblematičnija, bilo boso, što je vrlo čudno. Pretpostavljam, ne mogu da tvrdim jer nisam tamo tada bila, da su im skidali vojničke cipele, jer onaj ko je bio u gumenim čizmama ostao je u njima", rekla je ona.

Prema njenim riječima, tu je došlo do ozbiljnog pomjeranja tijela i civili su očigledno došli do lica mjesta prije nego što je došla verifikaciona misija.

"I upravo sam pronašla neke fotografije koje pokazuju da su civili stigli do tela pre misije", rekla je ona i dodala da su neki koji su navedeni kao žrtve iz Račka bili pripadnici OVK i da je našla njihove slike u uniformi.

"Kada se fotografišu u uniformama, oni prikazuju svoju pripadnost. Zanimljivo je da su četvorica do petorica njih koji su stradali u jaruzi, a kažem opet jaruga je najproblematičnija, jer to su te jezive fotografije mrtvih tela naslaganih jedno pored drugog, bili pripadnici OVK. Pronašla sam fotografije petorice njih sa naoružanjem i u uniformama UČK , a koji se nalaze na spisku nedužnih žrtava stradalih u Račku", navela je Zarićeva.

Ona je naglasila da su Albanci izdali knjigu poginulih vojnika terorističke OVK i da se imena baš te petorice nalaze uz toj knjizi. "Ne razumem kako pričaju da su s jedne strane poginuli za slobodu, kako oni kažu, njihove zemlje, a s druge strane i dalje tvrde da su bili u pitanju nedužni civili.

Puno je nelogičnosti koje navode na tvrdnju da je sve bilo isplanirano i inscenirano, da se samo čekao povod i da je to bio povod za bombardovanje", rekla je Zarićeva. Zarićeva je ponovila da je njoj svjedočenje Šukri Buje u velikoj mjeri rasvijetlilo šta se dešavalo u Račku.

"On je prvi put javno priznao da su imali vojnike, da su imali bazu i da su odnosili tela noću", navela je Zarićeva za "Kosovo onlajn".

Na današnji dan 1999. godine dogodio se oružani sukob između srpske policije i albanskih terorista tokom policijske akcije u selu Račak. Srpska policija je tog dana napala pripadnike takozvane albanske terorističke OVK, jer se u selu Račak nalazilo jako uporište terorista, ali je poslije sukoba predstavnik OEBS-a Vilijam Voker optužio Srbiju za, kako je tvrdio, masakr nedužnih civila, što je bio povod za agresiju NATO-a na tadašnju Saveznu Republiku Jugoslaviju.

Pratite nas na našoj Facebook i Instagram stranici i Twitter nalogu.