Zahvalnost majkama za spas vjere i ognjišta

Vedrana Kulaga Simić
Foto: Vedrana Kulaga Simić

DERVENTA - Miloš, Savo, Simo, Jovo, Mile... samo su neka od 400 imena upisanih na pločama u nesvakidašnjem spomen-parku nadomak Dervente koji čuva sjećanje na više stotina ubijenih Srba, stradalih od ustaške ruke krajem avgusta 1941, a za ovu, 83. godišnjicu tog zvjerskog zločina potomci će bistom odati počast i majkama koje su ostale same da podižu ognjišta. I u tome uspjele.

U Bosanskim Lužanima, u prostorijama bivše pilane i mlina, gdje je podignut spomen-park, ustaše su 24. avgusta 1941. zatvorile 405 muškaraca, od 17 do 77 godina, srpske nacionalnosti iz sela Bosanski Lužani, Novi Lužani, Kostreš i Barica. Sutradan su ih vozom prevezli u Slavonsku Požegu, gdje su ih 26. avgusta pobili samo zato što su bili Srbi. Nikada nije tačno utvrđeno gdje su njihova tijela sahranjena, a potomci i danas ističu da su im, iako nema grobova, ostala imena kako bi vječno živjeli u sjećanju da im je jedina krivica bila ta što su tada bili Srbi i pravoslavci.

Jedan od inicijatora gradnje spomen-parka Vaso Mičić, pripovijedajući o teškoj istoriji ovog kraja, za “Glas Srpske” podsjeća da je ovo mjesto prije tri godine, kada je navršeno 80 godina od kada su ti ljudi posljednji put viđeni živi, počelo da dobija svoje obrise - prsten unutar kojeg staze daju oblik krsta.

Dugo je na tom mjestu bio drveni krst, a priznaje i da je dugo razmišljao koje drveće da zasadi. Ideja o tisi, njih ukupno 405 koje danas rastu iznad isto toliko pločica sa imenima žrtava, rođena je u jednom banjalučkom rasadniku.

- Prodavac, kada sam mu ispričao priču, odnosno rekao za šta mi treba, predložio je tisu jer važi za sveto drvo, a dodao je i da je takvu sudbinu zadesilo i njegovo selo ispod Kozare - istakao je Mičić.

Dodao je da se nijedno drvo tise nije osušilo, a zasađene su tokom vrelog avgusta 2021. godine.

- Ti ljudi imaju ime, groba nemaju. Ovo je izgrađeno u znak sjećanja na ljude koji su ovdje posljednji put bili živi, jer odavde su otišli u smrt. Htio sam da ne budu zaboravljeni. I sada, kada smo sve ovo uradili, produžili smo im život. I ovo što sam na ovom drvetu napisao da čovjek ne umire kad umre, nego kad ga svi zaborave, je suština. Ispunili smo cilj da ne odu u zaborav - rekao je Mičić od kojeg je potekla ideja da se na dostojan način oduže i ženama, majkama koje su ostale same da dižu i ognjišta i potomke koji su izbjegli smrt.

A stone monument with text on itDescription automatically generated

I sam je, kako kaže, uz njih odrastao, a došlo je vrijeme i da se njima oduže za sve što su uradile tih teških godina i svih koje su uslijedile.

- Sve je spalo na njihova leđa. Leđa žena, majki koje su ostale. I ognjišta i djeca pa i porezi i sve drugo, a ronile su more suza. Na ploči u samom spomen-parku napisano je već koliko su im potomci zahvalni što su i pored svih muka i iskušenja kroz koje su prošle uspjele da sačuvaju porodicu, ognjišta i pravoslavnu vjeru. Bista koja treba da bude postavljena ove godine, na dan kada ih se sjećamo, biće visoka 2,5 metara. Zamisao je da oslikava ženu u narodnoj nošnji, a kraj nje su bosonogi dječak sa ikonom u ruci i djevojčica čiji pogledi idu prema majci - istakao je Mičić.

Prva žrtva

Stradanje Srba ovog kraja počelo je još 14. aprila 1941. godine, kada su ustaše ubile lužanskog sveštenika Miloša Petrovića ispred parohijskog doma u Bosanskim Lužanima. Njegovo ime je danas na prvoj ploči na ulazu u spomen-park.

Pratite nas na našoj Facebook i Instagram stranici i Twitter nalogu.

© AD "Glas Srpske" Banja Luka, 2018., ISSN 2303-7385, Sva prava pridržana