Ostali smo bez trećine stanovnika!

Objavio je ovo portal “Zirohedž”, pozivajući se na podatke Međunarodnog monetarnog fonda (MMF), ali i Ujedinjenih nacija, navodeći da su zapadnoevropske države u isto vrijeme zabilježile znatan rast stanovništva, čak i kada je stopa nataliteta pala - što ukazuje na velike migracije unutar Evrope.

Luksemburg je zabilježio najveći rast stanovništva u iznosu od 74 odsto, slijedi Turska (56 odsto) i Irska (48 odsto). U pozitivnom saldu su i Španija i Francuska, ali i skandinavske zemlje. S druge strane, sve balkanske zemlje zabilježile su pad u broju stanovnika u posmatranom periodu. Na prvom mjestu je BiH, zatim slijedi Bugarska (23 odsto), Hrvatska (19), Rumunija (17), te Srbija - 14 odsto.

Procjenjuje se i da najčešće odlaze mladi obrazovani i kvalifikovani radnici. Oni, kako se dodaje, šalju zarađeni novac kući što, kako se upozorava, može predstavljati mač sa dvije oštrice.

Demograf Stevo Pašalić kaže za “Glas Srpske” da ga nimalo nisu iznenadili ovi podaci, jer on već godinama upozorava na odliv stanovništva, ali i nizak prirodni priraštaj. Smatra da su ovi podaci za BiH još i gori te da ovaj minus iznosi čak 32 odsto. 

- Moja računica kaže da je BiH ostala bez trećine stanovnika. Prema mojim procjenama, danas na ovim prostorima živi oko 2,9 miliona ljudi, što je znatno manje u odnosu na 1990. kada je bilo 4,37 miliona. Ako uzmemo u obzir zvanične brojke o broju umrlih, ispada da je sa ovih prostora u posljednjih tridesetak godina emigriralo više od 1,3 miliona ljudi, što je procentualno gledajući gotovo evropski rekord. Mišljenja sam kako će se, nažalost, ovaj trend odlaska nastaviti te da će ovi procenti biti još i veći - upozorio je Pašalić.

Na pitanje koja su najpogođenija područja, Pašalić kaže da su to uglavnom seoska, ruralna područja, ali i planinski predjeli. Kada je u pitanju Republika Srpska kao zanimljivu činjenicu navodi da je samo u Bijeljini i Banjaluci došlo do rasta broja stanovnika, uprkos negativnom prirodnom priraštaju. Kako je pojasnio, to je rezultat unutrašnjih emigracija, a to je, kako je istakao, vidljivo i u Sarajevskom kantonu.  

- Ove migracije ne utiču ni na povećanje, a ni na smanjenje broja stanovnika. I ovim se ne dobija ništa. Naprotiv. Smatram da bi trebalo više da se bavimo našom dijasporom, da je motivišemo da se vrati. Kao primjer ću navesti Irsku, koja je nekada imala slične probleme. Ljudi su odlazili, a imali su i negativni prirodni priraštaj. Shvatili su da se moraju okrenuti emigraciji i vremenom su uspjeli u tome, o čemu govore i posljednji podaci. Veoma mnogo ljudi se vratilo. Sve to su pratile i nove investicije i nama je potreban sličan plan. Populacioni planovi koji se donose ne mogu popraviti situaciju. Stimulisanje rađanja djece ne može spriječiti odlazak ljudi - kategoričan je Pašalić. 

Navodi da sve ovo prati i proces u kom zemlje Evropske unije povećavaju broj stanovnika, a što je dijelom rezultat i odlazaka sa ovih naših prostora. Kao primjer navodi Njemačku koja je tokom prošle godine povećala svoj broj stanovnika za 1,1 milion, iako je više ljudi umrlo nego što je rođeno za oko 315.000.

- Njemačkoj i drugim zemljama nije nikakav problem da drugima otima radnike. Uzimaju radnu snagu koja im je potrebna, nudeći im bolje uslove. Kada su u pitanju odlasci, smatram da je dominantan taj ekonomski momenat. Nema tu politike. Teško je naći posao u struci. Doduše ti ljudi koji odu vrlo često ni u drugim zemljama ne rade ono za šta su se školovali, ali imaju veće plate. To možemo vidjeti i na primjeru Hrvatske, čiji radnici lakše dolaze do poslova u drugim zemljama. Vrlo je čest primjer, baš kao i kod nas, da jedan član porodice vuče za sobom drugog - istakao je Pašalić, navodeći da je ovaj problem izuzetno složen te ga je nemoguće riješiti bez sistemskih i planskih rješenja.

Da sve više ljudi odlazi govori i rast doznaka iz inostranstva, koje su iz godine u godinu sve veće. Prema podacima Centralne banke BiH ukupni tekući transferi u prvom kvartalu ove godine iznosili su čak 1,20 milijardi maraka, što znači da bi oni do kraja ove godine mogli iznositi čak pet milijardi. Ovaj novac najčešće dolazi iz zemalja zapadne Evrope i Skandinavije. Prema riječima profesora sa Ekonomskog fakulteta u Banjaluci Dragana Gligorića, radi se o ogromnom novcu koji omogućava finansiranje deficita spoljnotrgovinskog bilansa, koji BiH ostvaruje sa zemljama u okruženju.  Saglasan je i sa konstatacijom iz pomenutog izvještaja da ove inostrane doznake mogu biti mač sa dvije oštrice, jer one nisu nešto na šta se dugoročno može računati. Kako je pojasnio, način života porodica emigranata se postepeno mijenja.

- Dobar dio ovih doznaka čine i inostrane penzije. Međutim, postaje sve veći trend da mlađe generacije kupuju nekretnine u zemljama u kojima rade te je stoga mala vjerovatnoća da će se oni jednog dana vratiti i primati penzije na ovim prostorima. To u prevodu znači da bi se BiH u nekom periodu mogla suočiti sa smanjenjem priliva doznaka, što će onda zahtijevati povećanje konkurentnosti, sa aspekta izvoza robe i usluga, jer ćemo u protivnom biti suočeni sa deficitom tekućeg bilansa - istakao je za “Glas” Gligorić.   

Zemlja staraca

Stevo Pašalić upozorava da su svi ovi negativni procesi doveli do toga da je kod nas izuzetno nepovoljan takozvani indeks starenja - imamo tri puta više starijih od 60, nego mlađih od 15 godina.

Ovaj podatak, kako pojašnjava, ukazuje da BiH sve više postaje zemlja staraca, što nikako nije dobro.  

Pratite nas na našoj Facebook i Instagram stranici i Twitter nalogu.