Veljko Lazić: Posmrtne ostatke nema ko da preuzima
Institut za nestala lica na nivou BiH ne radi ništa, a mi više ne znamo na koja vrata da pokucamo. Proces traženja nestalih mora biti nastavljen i ubrzan jer vrijeme čini svoje i već imamo primjera da nema ko preuzeti posmrtne ostatke nakon identifikacije.
Poručio je to u intervjuu za "Glas Srpske" predsjednik Republičke organizacije porodica zarobljenih, poginulih boraca i nestalih civila Veljko Lazić.
Srpska, naglasio je, traga za još 1.660 nestalih osoba, a tempo kojim sada na ovim poslovima radi Institut za nestale BiH, koji je taj posao preuzeo od entitetskih komisija, izaziva opravdanu bojazan da mnoge žrtve neće biti ni pronađene ni identifikovane.
- Pokušavao sam nekoliko puta da razgovaram sa direktorom Instituta iz srpskog naroda Nikolom Perišićem, ali i on je nemoćan. Ti direktori, prema našim nekim informacijama, i ne pričaju između sebe. I šta onda mi možemo očekivati? Poznato je i da je Amor Mašović pokušao da 11. jula ukopa još 82 NN tijela u Srebrenici, u Potočarima. Pobunili smo se s razlogom i tražili informacije čija su to tijela. Kada smo vidjeli gdje su ekshumirana, shvatili smo da su to srpske žrtve. Dobro je što smo uspjeli da spriječimo taj ukop i ne može me niko razuvjeriti da nema srpskih žrtava zakopanih u Potočarima. Tamo je zapisana cifra 8.372 i jasno je da hoće da ispune taj broj i da dokažu svoju priču da je Srpska nastala na genocidu. Nije bitno čija su tijela, već broj - istakao je Lazić.
GLAS: Republičku organizaciju ste preuzeli prije gotovo godinu. Tada ste rekli da ćete od Savjeta ministara BiH tražiti reformu Instituta ili da, u suprotnom, proces traženja nestalih bude vraćen u nadležnost entiteta. Da li je bilo razgovora o tome?
LAZIĆ: Razgovarao sam sa predsjedavajućim Zoranom Tegeltijom početkom godine, a sastali smo se u martu. Iznijeli smo naše prijedloge i probleme. Potrebno je da bude urađena totalna rekonstrukcija Instituta ili da on bude rasformiran i proces bude vraćen na entitetsko traženje nestalih. Još tražimo 1.660 srpskih žrtava i pitanje je da li će ih, ovakvim njihovim tempom, ikada pronaći. I virus korona je zaustavio sve. Čekamo da vidimo šta će se dešavati kada sve ovo prođe, ali niko ne treba ni da pomisli da ćemo odustati od promjena u Institutu.
GLAS: Od završetka rata navršava se 25 godina. Koliko je moguće još trpjeti ovakvo stanje u procesu traženja nestalih?
LAZIĆ: Ne znam kako više da se borimo protiv opstrukcija. Ne znam ni koji mehanizam primijeniti. Pokušavamo da idemo lijepo, kulturno i da razgovarao i dogovaramo, ali druga strana nije za taj dogovor ni saradnju. Ne mogu da shvatim da neko neće da kaže gdje je masovna grobnica, mada se i oni, vjerovatno, boje za sebe, jer smatraju da će, ako kažu tu lokaciju, biti optuženi od strane svog naroda. Znam samo da, ako se bude ovako radilo, nikada nećemo doći do prave cifre, niti naći tijela najmilijih. Ono što je najžalosnije je da jednog dana kada nađemo tijelo, nećemo ga imati kome predati. Nema porodica. Već se pojavljuju slučajevi da tijelo bude, nakon ekshumacije, identifikovano, ali nema ga ko preuzeti. Bio je jedini sin, nema ni brata ni sestre, a otac i majka su umrli. Pitanje je da li će naći 1.660 tijela. Nijedno tijelo srpske nacionalnosti nije pronađeno prošle godine, a onda se pitam zašto dajemo milione maraka godišnje Institutu. Nije više bitno ko tamo radi, već kako. Rezultati su još nikakvi.
Zapošljavanje
GLAS: Da li je ispunjen plan Organizacije u vezi sa zapošljavanjem djece poginulih boraca?
LAZIĆ: Ova kategorija je maksimalno zastupljena u akcionom planu, ali je broj djece, koji je predviđen u pojedinim segmentima, mali. Kada je riječ, na primjer, o onima sa visokom stručnom spremom, odobreno je 30, a stiglo je 120 prijava. I kako sada odabrati? Angažovao sam se da vidim da li postoje još neke mogućnosti da se iznađe dodatni novac da i ostali dobiju posao.
Pratite nas na našoj Facebook i Instagram stranici i Twitter nalogu.
