Udruženje Krajišnika traži da genocid nad Srbima u NDH da bude osuđen

Bosnić smatra da je neophodno donijeti rezoluciju koja će se isključivo baviti genocidom nad Srbima jer je svjetska javnost osudila genocid nad Jevrejima - Holokaust, kao i genocid nad Romima - Parajmos.

- Samo Srbi nemaju naziv za stravičan genocid počinjen nad njima u NDH i samo genocid nad Srbima nije osuđen. Naša skupština i naša država su morale donijeti rezoluciju o genocidu da utvrdimo kako se taj genocid specifično zove, da li je to možda pokolj ili zatiranje, mi to ne znamo - rekao je Bosnić.

On je naveo da će inicijativa za donošenje rezolucije biti pokrenuta na jesen ili najkasnije u proljeće, a ukoliko ne bude stavljena u skupštinsku proceduru, Udruženje najozbiljnije razmišlja o referendumu o ovom pitanju.

- Mi to dugujemo onima koji su stradali u NDH - rekao je Bosnić koji godinama prikuplja svjedočenja preživjelih i uskoro će objaviti knjigu o tome.

On je istakao da su logori za djecu na području NDH nešto najstrašnije što se desilo u istoriji čovječanstva, a da su za njega posebno dragocjena svjedočenja preživjele djece logoraša kakav je Pajo Vukmir koji je svojim očima gledao kako časne sestre ubijaju srpsku nejač i koji, iako je ušao u devetu deceniju života, ima snage da o tome svjedoči.

- Kada su partizani oslobodili Jasenovac, Vukmir i njegov brat nisu htjeli izaći bez trećeg brata, pa su ih ustaše ponovo pokupile i tada su oni vidjeli to stradanje. Imam i svjedočenje čovjeka koji je u Jasenovcu vidio te ustaške eksperimente nad ljudima, iznuravanje koliko mogu izdržati bez vode i hrane. Kad god vidi go vrat neke djevojke, on ima viziju preklanog vrata svoje sestre - rekao je Bosnić.

On smatra da bi odgovorne institucije u Srbiji morale ozbiljno da se pozabave popisom i obilježavanjem srpskih stratišta u Hrvatskoj i uopšte na području NDH jer je, kako kaže, svaka jama i vrtača mali Jasenovac, a za mnoge od njih, kao što je selo Rakovica na Kordunu gdje su ustaše ukrug poredale 40 odsječenih glavica srpske djece - niko nije čuo.

- Ja sam u Arhivu Jugoslavije pronašao izjavu žene svjedoka iz 1945. godine datu Državnoj komisiji. Ona je rekla da su ustaše nakon pogubljenja više stotina civila pozvale roditelje da prepoznaju i preuzmu svoju djecu, a da su majke jutro nakon pogubljenja zatekle samo odsječene dječije glavice. To mjesto nikada nije obilježeno. Nema ga na mapi Muzeja žrtava genocida -rekao je Bosnić.

On je naveo da je Rakovica samo pet kilometara od Mašvine gdje su ustaše 10 zaklanih srpskih dječaka stavile preko 10 zaklanih srpskih djevojčica obrazujući tako mrtvo dječije kolo i da je očito da iza oba zločina stoji isti zločinački um.

Bosnić smatra da inertnost srpske strane doprinosi da Hrvati i danas bez ikakvih posljedica uklanjaju tragove ustaškog nečovještva iz Drugog svjetskog rata.

- Prošle godine su mladi speleolozi iz Slunja radili akciju čišćenja pećine u kojoj su ubijeni Srbi. Iz tog smeća izvađene su srpske kosti i opet bačene u smeće. To je vrlo ozbiljno i traži ozbiljno reagovanje države Srbije - poručio je Bosnić.

Pratite nas na našoj Facebook i Instagram stranici i Twitter nalogu.