U Briselu važe dvostruku aršini, zemlje članice sve više podijeljene

Navodi se ovo u istraživanju koje je sprovedeno u 13 zemalja članica EU, urađenom za potrebe Evropskog savjeta za spoljne odnose (ECFR), u kojem se ističe da eventualno otvaranje pristupnih pregovora sa Ukrajinom i Moldavijom neće biti dovoljno da se povrati kredibilitet pristupa ovoj zajednici, pogotovo ne među balkanskim zemljama.

Predsjednica Evropske komisije Ursula fon der Lajen uoči ključnog samita Evropskog savjeta u decembru, na kojem bi se trebalo konačno odlučiti koje bi zemlje možda mogle ove godine napustiti čekaonicu, odnosno dobiti pozivnicu za ulazak u “elitno društvo”, istakla kako je Ukrajina ispunila “skoro” sve zahtjeve.

Da li je Ukrajina glavni favorit za dobijanje zelenog svijetla te da li i neke države sa balkanskih prostora mogu nadati pozitivnom scenariju? Evropska unija je dugo djelovala kao zatvoren klub. Žan-Klod Junker, predsjednik EK od 2014. do 2019, imao je stav da se nijedna zemlja neće pridružiti EU tokom njegovog mandata. Rat u Ukrajini i geopolitička previranja koja su uslijedila, međutim, ponovo su probudili debatu o proširenju. Postalo je to prije svega političko pitanje, baš kao i slučaju prijema Bugarske i Rumunije, a na čemu su insistirale SAD.

Da bi procijenili političku spremnost za proširenje, unutar samih članica ove zajednice, ECFR je naručio istraživanje, koje je trebalo da otkrije kako pojedine države članice vide budućnost projekta proširenja. Ono je pokazalo da postoji geopolitička osnova te da je podrška javnosti i političkih elita rekordno visoka u poređenju sa prethodnim godinama. U nastavku se, međutim, dodaje da iako su geopolitički argumenti u korist proširenja danas jači nego što su bili prije 20 godina, ovaj proces će se vjerovatno suočiti sa više prepreka nego ranije.

U pomenutom dokumentu je navedeno kako su pojedini lideri zemalja koji su u prošlosti pokazivali malo entuzijazma za proširenje potpuno promijenili ploču. Proširenje se sada posmatra kao geopolitičko oruđe, a manje kao instrument za unapređenje evropskih vrijednosti. Ukrajina je, kako je navedeno, centralna tačka ove debate. Mišljenje Francuske je da unija sa Ukrajinom može da postane moćan geostrateški akter u sve konkurentnijem okruženju. I Estonija, Švedska, Poljska i Belgija ovu zemlju vide kao prioritet. Austrija, Hrvatska, Češka, Grčka, Italija, Slovačka i Slovenija smatraju da prednost treba da imaju zapadnobalkanske države.

Francuska i Njemačka, koje su do sada pokazale najveće interesovanje za pokretanje debate o proširenju, izgleda da to prije svega vide kao priliku da krenu u reformu ove zajednice Ovo bi uključivalo racionalizaciju procesa donošenja odluka, jačanje spoljne politike te novi način raspodjele novčanih sredstava.

- Velika grupa zemalja vjerovatno neće prihvatiti nove članove, ako ovi problemi ne budu riješeni. Mnoge države nisu spremne da izgube moć koju već imaju. Zabrinute su i zbog mogućnosti da nove članice podriju dosadašnji sistem vrijednosti bloka. Bugarska i Grčka smatraju da bi puko proširenje dodatno ojačalo Njemačku i Francusku i oduzelo alat koji smatraju neophodnim za zaštitu svojih nacionalnih interesa - navedeno je u ovom izvještaju, uz konstataciju da kod jednog broja država postoji i veliki strah da će “kandidati” imati mnogo veći pristup fondovima EU, čak i prije nego što im se daju puna politička prava u bloku.

Milijarde

EU će morati da generiše značajna finansijska sredstva za Ukrajinu, čak i prije nego što ova zemlja stekne punopravno članstvo. Ukupni troškovi obnove ove ratom razorene države procijenjeni su između 411 i 1.000 milijardi dolara tokom jedne decenije. Na samitu Evropskog savjeta u oktobru, lideri EU su za tu namjenu odobrili korišćenje profita od zamrznute ruske imovine (oko 200 milijardi dolara).

Pratite nas na našoj Facebook i Instagram stranici i Twitter nalogu.